aktivizam, ljudska prava, anti-kapitalizam
Svijet bez granica
Blog
subota, srpanj 23, 2016
U kapitalističkom društvu, ljudi se dijele na dvije glavne klase. Većina je otuđena od svojeg rada, svog vremena, svojih života i svojih obitelji kako bi zarađivali svoje plaće da prežive. Ova klasa proizvodi ili konzumira kapital i zove se proletarijat ili radnička klasa. Proletarijat uključuje radnike koji prodaju svoj rad, kao i sve koji ovise o njima, poput nezaposlenih, djece, nemoćnih i drugih. Druga klasa preuzima kontrolu nad otuđenim vještinama radnika (kapitalom), kao i nad otuđenim proizvodima njihovog rada (kapitalom). Ova klasa zove se buržoazija ili kapitalistička klasa. Buržuji koriste vještine i proizvode radnika za vlastitu korist, održavajući time ovakav odnos među klasama.

  

Dokle god svakodnevni klasni odnosi eksploatacije funkcioniraju, moć i bogatstvo buržuja nastavit će rasti prisvajanjem otuđenog rada proletarijata te time dodatno jačati sustav koji održava ovakve odnose. Jedini način za borbu protiv ovoga je napad na kompletni sustav kapitalističkog društva, umjesto da se targetira samo jedna imaginarna skupina moćnika koje teoretičari zavjera nazivaju iluminatima. Ugnjetavanje i eksploatacija uzrok je kapitalističkog sustava.

Ako proučimo sistem kapitalizma, vrlo brzo ćemo doći do odgovora kako društvo generira ugnjetavanje i eksploataciju. Tek kada shvatimo kako sustav funkcionira, možemo ga zamijeniti nečim novim. Ni prije niti poslije.

Kapital

Svakodnevno stvaramo proizvode na pokretnim trakama. No, kada oni izađu iz tvornica oni više ne pripadaju nama: u restoranima i dućanima pripremamo i prodajemo proizvode (kapital) koji nisu naši. Kad smo nezaposleni, okruženi smo zgradama, odjećom i prehrambenim proizvodima (kapitalom) koji nisu naši, a koji su otuđeni od ljudi poput nas nakon što su napravljeni. Životinje, koje bi trebale nesmetano boraviti u prirodi također su oskvrnjene, zatočene i pretvorene u proizvodne jedinice (kapital) koje prekomjerno konzumiramo čineći ekocid najširih razmjera. Svi naši potencijali, kao ljudskih bića, su zakinuti, s odrastanjem nestaju i najčešće nikada niti ne dođu do izražaja jer se svakodnevno grčimo za preživljavanjem, jer ne možemo jednostavno uzeti hranu, odjeću ili sklonište koji nam trebaju, ili ih podijeliti s drugima ako ih napravimo. Sve pripada nekome drugome, najčešće nekoj korporaciji. Hrana, odjeća i skrovište - osnovno ljudsko pravo svakog živog bića, ne smije imati cijenu, a kamoli biti nedostupno. No, u kapitalističkom sistemu stvari koje pripadaju svakome prema osnovnom ljudskom pravu, imaju cijenu i zahtijevaju borbu i prestiž, što na kraju uzrokuje neimaštinu, beskućništvo, siromaštvo i glad.






         

Kao produkt istoga dolazi i do kriminala koji je jedan od osnovnih uzroka kapitalističkog društvenog uređenja. Onaj tko nema novca, onaj tko nije uspio zaraditi zbog nepravde, bolesti ili nekog trećeg razloga, neće imati osnovu za siguran život. Nije moguće čak ni dijeliti s drugima stvari koje napravimo, jer država uvijek pronađe načina da dijeljenje proglasi ilegalnim i da vas kazni zbog toga. S druge strane, ono što ima mogućnost protoka jest kontrolirani kapital koji pripada nekoj korporaciji ili je u nečijem vlasništvu.

Rasizam je također unosni kapital. On proletarijat tjera u ratove koji su također kapital, jer se vode isključivo zbog industrije oružja, kapitala koji se nalazi na prvom mjestu kao najunosniji u svijetu. Također, vode se i zbog gospodarenja nad resursima, što je također kapital. Sve nuspojave kolonizacije od strane zapadnog imperija, masovno ubijanje civila na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi, izbjeglički valovi, terorizam, itd. su produkti kapitalističkog divljanja i buržuje opskrbljuju kapitalom.

Stoga, kapitalizam nisu kapitalisti koji upravljaju korporacijama, to je čitavi sistem s pravilima koja se moraju slijediti, kako bi se generiralo što više kapitala. Dokle god je rad otuđen od jedne klase u korist druge, svakodnevno funkcioniranje društva stvarat će kapital, a s njim i vladajuću klasu koja kontrolira otuđeni rad i proizvode (kapital).

Otuđenje

Kada je jedna klasa prisiljena prodavati svoju radnu snagu kako bi si priskrbili hranu, odjeću i skrovište, nusprodukt jest otuđenje. Otuđenje je zajednički osjećaj mnogim ljudima i može se reći kako ono opisuje današnji svijet. Koliko vas nije upoznato s ovim osjećajem u svojoj svakodnevici?

Pojam 'otuđenje' opisuje odvajanje nečega od sebe. Primjerice, kada idete na posao, vaše su sposobnosti otuđene od vas za vrijeme radnog procesa i postaju kapital. Sposobnost dizanja kutija, obavljanje mentalnih zadataka, koordiniranje rada drugih kolega je svojstvo uma i tijela tijekom radnog vremena i ono postaje oruđe u službi nekoga tko ga koristi za vlastitu dobit. Dakle, vaše osobine su otuđene kako bi služile tuđim interesima.



      

Otuđenje opisuje odnose među ljudima koji su postali skriveni iza odnosa sa stvarima. Sve u vašem domu proizveli su, transportirali i prodali ljudi poput vas, vaši kolege proleteri. Ti ljudi također ovise o stvarima koje vi proizvodite, transportirate ili prodajete putem otuđenog rada. Jedini oni koji ne ovise i koji nisu ugroženi jest buržoazija. Nakon dugo vremena ovakva nam se situacija počela činiti sasvim normalnom. Ljudi se brzo dresiraju i navikavaju na nametnute sisteme vrijednosti. Od ideje za monitoringom i postavljanjem kamera na ulice je prošlo malo vremena. Prije 20 godina to je bila tema znanstvene fantastike, a danas je to opće prihvaćena svakodnevica i više nitko nema ništa protiv kamera koje se nalaze na svakom uglu ulice, u svim zgradama i hodnicima.

To je zato što kapitalizam ne ulazi na velika vrata, nego se polagano ušuljava u naše živote.
Većina još uvijek nema osjećaj da ih netko na nešto prisiljava, već misle da sve rade svojom voljom. Međutim, to je vrlo daleko od istine i ne treba puno da se toga postane svjestan. Upravo su ljudi sam obrambeni mehanizam kapitalizma. Oni misle da ih nitko ne prisiljava direktno na mukotrpan posao, no činjenica da većina nas mora raditi, te da su nam opcije radikalno sužene predstavlja prisilan rad. Nemamo slobodan pristup resursima (zemlji, alatima, vještinama potrebnim za samoostvarenje i preživljavanje). Te su stvari ukradene od naših predaka i danas smo prisiljeni raditi kako ne bi gladovali. Ako ne donosimo pametne ekonomske odluke, ubrzo završavamo siromašni i bankrotirani. Ista roba koju proizvode milijuni radnika počinje dominirati nad njima samima.

Rad protiv nas samih

Što više otuđenog rada obavljamo, to generiramo više kapitala, što više kapitala proizvedemo, to ljudi koji upravljaju kapitalom imaju veću moć nad nama. Kapital može poprimiti različite oblike. Šefovi ponekad investiraju u velike poslovne zgrade i tvornice, i u tom slučaju kapital poprima oblik fizičkih zgrada. Ponekad šefovi koriste kapital kako bi unajmili ljude koji osiguravaju glatko odvijanje procesa stvaranja kapitala, kao što su na primjer menadžeri ili policajci. U tom slučaju, kapital je personificiran u drugim ljudskim bićima i njihovim ponašanjima. Ali, sam je kapital nešto mnogo veće od bilo kojeg pojedinačnog policajca, menadžera ili šefa. Korporacija može promijeniti svakog glavnog direktora, upravni odbor ili čitavu radnu snagu, no kapital će svejedno teći.

'vladari su kao meci u šenzeru. čim ispucate jednog, drugi će odmah zauzeti njegovo mjesto.'- Ruski romanopisac Lav Tolstoy

    

Mi smo ti koji svakim danom iznova stvaramo i reproduciramo kapitalistički sustav kroz podržavanje korporacija u kupovini i potrošaštvu, podržavanja industrije nasilja nad životinjama, gledajući korporatističku televiziju i ne radeći ništa kako bi se srušio kapitalizam. Televizija, toksični otpad, fast food, nuklearne bombe, ratovi, oružje, sve je to također kapital kojega on (kapitalizam) kontinuirano stvara kroz naše svakodnevne aktivnosti. Kapital živi na našoj energiji, on dominira nad nama iz naše nutrine. Ako pokušamo zaraditi švercom, na kraju radimo više nego bi radili za šefa, i uz to riskiramo i tamničenje. Ako prodajemo travu, moramo se natjecati s drugima koji rade isto i stvarati novac za dobavljače. Ako smo mi dobavljači, ponovno riskiramo tamničenje. Ako pokrenemo vlastiti biznis, opet ćemo se ubijati od posla da izdržimo konkurenciju. Dakle, čak i ako smo sam svoj gazda naš rad je otuđen. I dalje trošimo vlastiti talent, kreativnost i vrijeme kako bi preživjeli, održavajući pri tome kapitalistički sustav na životu.

Problem teorije o iluminatima

Teorija o iluminatima ne uspijeva objasniti funkcioniranje ovog sustava niti nudi ikakvo rješenje za njega. Teoretičari zavjera svu krivnju svaljuju isključivo na jednu skupinu, bilo to da se radi o masonima, židovima ili bankarima. U svijetu oko sebe, teoretičari zavjera percipiraju određene aspekte kapitalističkog sustava, ali njihova objašnjenja tih pojava su pogrešna. Umjesto uočavanja činjenice da je kapital dominantna slika u društvu, oni ga zamjenjuju s drugim, imaginarnim silama projicirajući ogromnu moć na pojedince, za koje se onda čini kao da posjeduju svu moć samog kapitala. Teoretičari iluminata brkaju dužnosnike u vladama i korporacijama sa silom koja pogoni kapitalizam kao cjelinu.


Nema sumnje kako mnoga mjesta na kojima se donose važne odluke poput korporativnih direktorskih sala, federalnih rezervi ili pentagona nisu demokratske i transparentne institucije. Teoretičari iluminata s pravom ističu zahtjev da bi svi kojih se odluke tiču trebali sudjelovati u njenom donošenju, no ono što ne shvaćaju je da, dokle god će kapitalistički sustav stvarati moćne ljude i korporacije, stvarna demokracija neće biti moguća.

Iluminati, NLO-i, vanzemaljci i antikrist su projekcije kapitala na izmišljene skupine. Ljudi koji žele promijeniti svijet koristeći teoriju o iluminatima bore se sa sjenama, sjenama kapitala, pravog vanzemaljca kojeg svi mi stvaramo putem društvenih odnosa u kojima svakodnevno sudjelujemo. Štoviše, mnogi teoretičari zavjera misle da su sjedeći za kompjutorima ili čitajući neke knjige o teorijama zavjera već izašli iz sistema. No, informiranje o tajnim društvima, iluminatima i vanzemaljcima im ne može priskrbiti zaštitni omotač od kapitalizma. Tvrdnja da su svi ljudi izmanipulirani, te da im jedino može pomoći istina, na način da ih oni (teoretičari iluminata) nagovore da pogledaju neki prosvjetljujući materijal ili da pogledaju link kojeg postaju na internetu, je potpuni promašaj. Unatoč tome što svi imamo pristup internetu, blogovima, facebooku i youtubeu, revolucija se neće dogoditi na youtubeu i internetu, već se ona mora dogoditi u nama samima, a zatim na ulicama.

     


Jedino rješenje - uništenje sustava

Ugnjetavanje i eksploatacija, te sam kapitalizam je produkt nas samih i iziskuje promjene u nama. To znači da se trebamo potruditi, u što većoj mjeri, ne sudjelovati u generiranju kapitala oko nas. To podrazumijeva podizanje samosvijesti, samokritičnosti i mijenjanje navika. Nije potrebno odlaziti u trgovačke centre i trgovačke lance kako bi se kupovala hrana, već je moguće podržavati lokalne uzgajivače i grupe solidarnih razmjena kako bi se izbjeglo generiranje kapitala. Nije potrebno ni podržavati industriju mliječnih i mesnih proizvoda (kapitala) zbog koje se masovno ubija preko 150 biliona životinja na dnevnoj bazi. Nacionalizam, fašizam, rasizam, seksizam, specizam, ksenofobija, antisemitizam, islamofobija, homofobija, itd. su ključni kotači kapitalizma koji se održava na konte podjela u društvu, mržnje koja generira nemire, zatim rat, a potom kapital.

Jedan od osnovnih neprijatelja kapitalizma jest solidarnost i samoorganizacija, što podrazumijeva organiziranje i aktiviranje u lokalnim zajednicama kroz ne-formalne organizacije koje kao takve ne mogu generirati kapital. Pomaganje i suosjećanje ljudima u potrebi, protivljenje svakom nametnutom autoritetu i državnoj represiji, protesti, nepoštivanje političke elite i podržavanje generalnog štrajka su sigurni koraci prema konkretnom protivljenju kapitalizmu.

Kroz povijest siromašni i obespravljeni su se borili kako bi smanjili udio rada koji će kapital isisati iz njih, pokušali su promijeniti pravila igre ili čak u potpunosti prestati igrati. Kapitalizam nije vječan, nije propisan božjom voljom, niti njime upravljaju tajni iluminati, poput svakog društvenog sustava, može biti stvoren i uništen. Kao što smo vidjeli, kapitalizam ovisi o našim svakodnevnim aktivnostima koje ga održavaju i reproduciraju, stoga ga mi možemo i uništiti, međusobno se organizirajući kako bismo prekinuli proces eksploatacije i ugnjetavanja, porazili sile koje nam stoje na putu te stvorili nove načine upravljanja društvom i zajedničkog življenja u dostojanstvu i miru, uz zadovoljavanje svih naših potreba.

        

Vezani postovi:

  • Uvod u teoriju o iluminatima (link)
  • Teorija o iluminatima i njezine nelogičnosti (link)
Izvori:


Ukoliko netko želite primati obavjest svaki puta kad objavim novi post, javite se na mail: duh_vremena@yahoo.com

duh-vremena @ 16:27 |Komentiraj | Komentari: 31 | Prikaži komentare
Arhiva
« » lis 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
o blogu

  • Tekstovi na ovom blogu obrađuju teme o ljudskim pravima, aktivizmu, globalizaciji, politici, alternativnim društvenim uređenjima, religiji, itd. 'Duh Vremena' označava općenito prevladavajuća intelektualna uvjerenja, ideje, mišljenja i poglede na život tijekom određenog vremenskog razdoblja.
Brojač posjeta
442110
Index.hr
Nema zapisa.