ljudska prava,alternativne vijesti,aktivizam,
znanje je moć
Izdvojeno
Blog
petak, prosinac 23, 2011
Većina ljudi na spomen svinje u glavi imati sliku prljave životinje koja se veselo valja u blatu na seoskoj farmi poput prizora iz filma Praščić Babe. Promatrajući svinje kao prljavu, nižu, manje vrijednu vrstu, namijenjenu isključivo klanju, onemogućavamo sami sebi da upoznamo razmjere zločina prema ovim svjesnim, osjetljivim bićima, koja zaslužuju naše uvažavanje i obzir.

U zapadnoj kulturi je nezamislivo ubiti i jesti psa ili mačku, jer je neopravdano ubijati inteligentna i nježna bića. Ipak, iako su istraživanja pokazala da su svinje po svojoj inteligenciji, društvenosti te sposobnosti za empatiju i privrženost čak i superiorne psima, kako ćemo vidjeti u nastavku posta, riječ je o životinjskoj vrsti koja stradava svakodnevno u masovnim farmskim postrojenjima  i posebice u klanju povodom blagdana. Dakle, ´poštivanje´ pasa i mačaka i ubijanje svinja nije ´pravi način´ već društvena i kulturna uvjetovanost koja ovisi od društva.

Pretpostavljam da će biti onih koji će reći da se na ovom blogu bavim glupostima i nebitnim stvarima, no suprotno tome, ja osobno smatram da je ovo jednako važno kao i sve o čemu sam pisao u prethodnih nekoliko postove i o čemu ću pisati u buduće.

Post je sastavljen kombinacijom izvora;



Dok bi u civiliziranoj zemlji javno ponižavanje i mučno ubojstvo nemoćne životinje izazvalo osudu i zgražanje, u Hrvatskoj se kroz medij s velikim rasponom utjecaja klanje ne samo odobrava nego i potiče kao najradosnija svečanost koja se proslavlja uz svirku i pjesmu

Zatim nož zareže. Sluga ga dvaput lagano zarije kako bi prerezao kožu, nakon čega kao da duga oštrica nestaje zabijajući se kroz salo vrata sve do drške. U početku nerast ništa ne shvaća, ostaje ležati nekoliko trenutaka da malo razmisli. Da! Onda shvati da ga ubijaju i urla prigušenim krikovima sve dok ne iznemogne.

Ovako iz antropocentrične perspektive Knut Hamsun opisuje najbrutalniji čin u odnosu ljudskih bića i domaćih životinja. Literarni opis klanja gotovo je nježan i lako bi mogao prevariti očekivanja promatrača suvremenih svinjokolja, koje redovito izazivaju intenzivnu mučninu.

Rijetki povijesni izvori navode kako je svinja u pojedinim kulturama poštovana kao sveta životinja. Ako posegnemo u daleku prošlost, naići ćemo na tvrdnju grčkog matematičara i astronoma Eudoksa kako Egipćani nisu jeli svinjetinu, jer su na taj način htjeli poštedjeti svinje kao vrlo korisne životinje. Oni su imali običaj puštati svinje na tek zasijana polja kako bi utabale sjeme u zemlju. No, u masovnoj percepciji kulture mesojeda svinja je sinonim 'nečiste' životinje. Njezino je meso još i danas tabu za židove i muslimane, koji vjeruju kako bi ih učinio nečistim i sam dodir ove životinje ili njezina mrtvog tijela. Neovisno o religijskim načelima, u ekonomsko-gospodarskom smislu svinja je danas među najeksploatiranijim životinjama. Prema podacima hrvatskog Zavoda za statistiku, u prvom tromjesečju 2003. težina svinja povećana je za 20 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. U istom razdoblju samo u klaonicama zaklane su 163.344 svinje, napunivši naše želuce s više od 653.000 ubijenih životinja godišnje.

Vrijeme slavlja

Klanje svinja sezonska je pojava u agrarnomu obiteljskom gospodarstvu u našim krajevima još i danas, kada uz profesionalne mesare u seoskim kućanstvima životinje redovito kolju i neprofesionalci. Etnološka literatura govori o kolinju ili svinjokolji prvenstveno kao o starom hrvatskom običaju, dugoj tradiciji osobito u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Klanja se odvijaju tijekom studenog i prosinca, posebice za blagdane kada se ove životinje ritualno kolju.



 

Pišući 1985. o tradicijskoj prehrani u okolici Zagreba, etnologinja Mirjana Randić-Barlek navodi da se kolinje ili fureš obavljalo od studenog do siječnja, ali najčešće oko Božića. U većini sela to je bila prilika za veliko slavlje na koje se pozivala rodbina i susjedi. Ponekad se na kolinju skupilo toliko ljudi da bi pojeli cijelo prase, pa je zato trebalo klati dvije svinje odjednom. Iste godine Tomislav Đurić u tekstu Tradicijska ishrana u suvremenim uvjetima u selu Cernik kraj Nove Gradiške također među osobite etnološke vrijednosti ubraja javno organizirano klanje svinja. Njegujući staru, slavonsku tradiciju, u Hrvatskom pjevačkom društvu Tomislav pokrenuli su 1983. manifestaciju starih jela i običaja uz klanje pod imenom Cernički krmokolj, kako bi taj običaj prezentirali javnosti. Autor ističe kako se cijelo selo prihvatilo organizacije svinjokolja 's mnogo ozbiljnosti i entuzijazma'.

Da je klanje veseo običaj potvrđuje i Maja Bošković Stulli u tekstu Kuhinjski humor u kajkavskim svadbenim govorima (1984.). Ona bilježi kako su svi svatovi bili 'razdragani, razigrani i nasmijani' prilikom recitiranja govora, čiji ću dio citirati: Naši su domaćini zaklali prasca tak velikoga kakti najvekšega - vrapca. Samo nesu mogli zmoći tak velikoga noža, kak mu je bila debela koža. Onda su se železanje s celoga sela pobrali pak su kod kovača tak dugačkoga noža skovali, kaj su ž njem prasca zaklali. U vrijeme blagdana, veselje i klanje ide ruka pod ruku.
















Tradicija mučenja i ubijanja

Neposredno prije Dana republike i Hrvatska televizija je prigodno obilježila početak kolinja emisijom sugestivnog naziva - Koljemo i sviramo, prikazanom u ležernom poslijepodnevnom obiteljskom terminu. Dokumentarni film redatelja Branka Ištvančića, nastao na temelju novinskog članka o grupi Ex Panonia koja se ponovo okupila na jednom kolinju pod nazivom Koljemo i sviramo po kućama, na groteskan način govori o tamburaškom sastavu Licitari iz Podravskih Sela koji se okuplja zimi na seoskim kolinjima i svirkama po kućama. Dok svirači svirkaju, razigrani mladići mrcvare svinju po seoskom dvorištu vukući je za uši i noge, dok ona neprekidno cvili i uspijeva im izmaknuti. Zabava se nadalje razvija komentarima kako je žilava i uputama kako bi je trebalo opaliti po njušci, da bi je potom srušili, vukli po dvorištu i napokon uz dosta muke zaklali, dok je hitra domaćica pohitala s posudom da joj uhvati krv.

U društvu gotovo imunom na nasilje prema slabijima - ženama, djeci, seksualnim i etničkim manjinama, nije nemoguće zamisliti mentalne sklopove ljudi koji su, ne samo sudjelovali u klanju nego i u snimanju i u pozitivno intoniranom prikazivanju hrvatske tradicije. Dok bi u civiliziranoj zemlji javno ponižavanje i mučno ubojstvo nemoćne životinje izazvalo osudu i zgražanje, u Hrvatskoj se kroz medij s velikim rasponom utjecaja klanje ne samo odobrava nego i potiče kao najradosnija svečanost koja se proslavlja uz svirku i pjesmu. U nekoj utopijskoj humanoj zemlji namjerno i okrutno usmrćivanje nedužne životinje bilo bi prepoznato i kažnjeno kao zlostavljanje i namjerno mučenje izazvano ozbiljnom psihopatologijom neuračunljivih pojedinaca.

U Hrvatskoj je pak klanje prigoda za zabavu i zaradu. Ono je samo posljednja postaja u tlačiteljskom i diskriminatorskom odnosu prema životinjama kao inferiornim bićima u odnosu na ljudsku vrstu. Dominantni diskurs zabave pritom ukazuje na potpuni izostanak osjetljivosti za prepoznavanje boli drugog živog bića. U zemlji gdje je patnja zabavna te povod pošalicama i narodnom veselju, teško je očekivati da koljač i/ili konzument kobasica, čvaraka i ostalih delicija uljuđene kulture promatraju stvari s pozicije boli i patnje onoga koga se priklalo.






Izvorni narodni običaj

Legitimitet tradiciji daju i najrelevantnije institucije, pa Nenad Matić, glasnogovornik Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, tvrdi kako Ministarstvo ne samo da ne razmišlja ni o kakvu zabranjivanju kolinja nego će učiniti sve kako bi se ta tradicija očuvala i kada bi ušli u  Europsku uniju, naravno, uz strogi veterinarski nadzor. Imperativ tradicije, na koju se vole pozivati i najvažnije državne institucije kada im to ide u prilog pri donošenju političkih odluka, kritički je promišljala ugledna hrvatska etnologinja Dunja Rihtman Auguštin. Ona naglašava kako običaji nikad nisu nevini od politike. Dok, s jedne strane, u stručnoj etnološkoj literaturi pojedini stručnjaci gotovo do danas nastoje proklamirati izvornu vrijednost narodnih običaja, s druge strane, još uvijek iz vrha države, iz obrazovnoga sustava, iz najmoćnijih državnih medija neprestano se puk uvjerava kako su sve naše šanse u prošlosti. Nadalje obrazlaže kako rituali i običaji ne traju nepromijenjeni vjekovima, nego se uvijek prilagođavaju duhu vremena koje je obilježeno socijalno, kulturno, ali i politički. U tom smislu, Hrvatskoj u kreiranju željenog europskog identiteta folklorna prošlost ne može biti putokaz u budućnost, barem deklarativno prožetu najvišim etičkim vrijednostima. U kontekstu senzibiliteta novoga tisućljeća, u kojem sve vidljivije djelovanje animalistički osviještenih pojedinaca i skupina izaziva zazor od prolijevanja bilo čije krvi, svinjokolja može pobuditi samo nelagodu i gnušanje.

Jednako svjesne noža

Ti su osjećaji osobito produbljeni bliskim upoznavanjem sadržaja vlastita jelovnika. Iako je već dulje vrijeme poznato da su svinje vrlo osjetljive životinje, po inteligenciji slične psu, mali broj ljudi će svoju razinu etičke svijesti podići do uvažavanja te činjenice. Opisujući susret sa svinjama na Farm Sanctuaryju u SAD-u, utočištu za spašene farmske životinje, Eric Marcus ih u knjizi Vegan, nova etika prehrane opisuje kao nestašne, razigrane, senzibilne, nježne i mazne životinje: 'Kad se sjetim ispitivačkih pogleda svinja ili njihova zadovoljnog roktanja dok sam ih češao po trbuhu, moram vjerovati da su te životinje jednako svjesne svojih tijela kao i ja. Moram vjerovati da osjećaju oštricu noža jednako kao i mi.'

Zaista, ako se prisjetimo kako kralješnjaci i osobito sisavci imaju gotovo identičan živčani sustav kao i ljudi, ne možemo negirati kako životinje pri klanju, jednako kao i pri svim drugim vrstama nasilja, osjećaju intenzivnu fizičku bol. Ipak, moderni ljudi pokazuju jednaku ravnodušnost prema patnjama anonimnih pripadnika inferiorne vrste, dobro skrivenih od pogleda iza zatvorenih vrata dvorišnih nastambi ili industrijskih farmi, kao i prema patnjama pripadnika vlastite vrste.




Usprkos potrebi za zabranom kolinja po dvorištima kako bi se mrcvarenje životinja i nestručno klanje svelo na najmanju moguću mjeru, klanje će i dalje ostati klanje. Ono će trajati tako dugo dok god pripadnike druge vrste ne prestanemo diskriminirati kao manje vrijedne ili sasvim bezvrijedne i dok god ne prestanemo u njihovoj smrti tražiti priliku za narodno veselje. Zasad, životinje su samo hrana kojom ćemo ispuniti želuce u blagdansko vrijeme mira i spokoja, stvari koje imaju uporabnu svrhu i koje ne osjećaju više od kamena udarenoga nogom.

Nakon posjeta klaonici u gradu Touli, Tolstoj je prije više od jednog stoljeća zapisao kako je jedenje životinja nemoralno, jer uključuje ubijanje potaknuto pohlepom i željom za ukusnom hranom. No, djela protivna moralnim osjećajima i dalje se nastavljaju. Životinje i dalje umiru u teškim mukama i agoniji, ponižene i obezvrijeđene u svojem osnovnom pravu na dostojanstven život i prirodnu smrt, oslobođenu ljudske intervencije. Posljedica odricanja vrijednosti životu (osobito životinjskom) je da će većina ljudi, zaražena specizmom i zatrovana konzumerizmom blagdanskog ozračja, teško shvatiti riječi Duška Čizmića Marovića, kolumnista Slobodne Dalmacije: 'Za razmjere patnji životinja u ljudskom jeziku ne postoji pravi izraz jednostavno stoga što tolike patnje ljudska vrsta još nikada nije iskusila.'

Svinje i inteligencija

Svinje s kojima ljudi dolaze u kontakt, najčešće isključivo prilikom objeda, su genetski modificirane životinje koje moraju biti pretile, kako bi davale što više sirovine. Stoga je nezdrav život, što manje kretanja i zatvoren prostor nužan u njihovom uzgoju.  U prirodi se svinje se hlade kupajući se u vodi ili blatu jer nemaju znojne žlijezde. Blato koriste i za zaštitu od sunčevih opeklina te od insekata i parazita. U svojem prirodnom okruženju, a ne na tvorničkim farmama, svinje su društvene, zaigrane životinje sa zaštitničkim osobinama, koje se vežu jedna za drugu, opuštaju na suncu, i rade gnijezda.



Praščići čuvaju toplinu grupiranjem u skupine. Sklonost grupiranju u skupine očita je i u starijih svinja u hladnom okolišu. Pri visokim temperaturama svinja ne mijenja način disanja od brzog i plitkog do sporog i dubokog, kao što čine neke druge životinje, pa svinje pri visokim temperaturama doživljavaju stres, ako nisu u mogućnosti ohladiti se.

Kao i divlja svinja u prirodi, svinja se priprema za porod tako što počinje uređivati sklonište ili 'gnijezdo'. Ako je zatvorena u boksu u uzgoju, ona će instinktivno pokušati urediti 'gnijezdo' skupljajući slamu ili piljevinu ispod sebe. Majka i djeca povezani su velikim brojem znakova. Najvažnije su glasovne poruke, pokreti i geste, a važnu ulogu imaju i vizualni i kemijski znakovi. Više od 20 njihovih groktanja, roktanja i skvičanja identificirano je za različite situacije, od vabljenja partnera do izražavanja gladi. Novorođeni praščići uče trčati na glas svojih majki, a majke svinje pjevaju svojim mladima dok ih hrane.




Svinje imaju jako dugotrajno pamćenje. Dr. Stanley Curtis, prijašnji zaposlenik Sveučilišta Penn, stavio je loptu, frizbi i bučicu ispred nekoliko svinja te ih je uspio naučiti da preskoče, sjednu pokraj ili donesu bilo koji od objekata kad im je rekao. Isto tako, mogle su raspoznavati te objekte još tri godine poslije. Biologinja Tina Widowski proučava svinje i divi se njihovoj inteligenciji: ''Kada sam radila s majmunima, znala sam ih gledati i reći: 'Da ste svinje, već biste ovo shvatili.'''. Znanstvenici na Sveučilištu Illinois saznali su da, ne samo da svinje preferiraju određenu temperaturu, već su sposobne naučiti kroz metodu pokušaja i pogrešaka kako upaliti grijanje u hladnoj staji, ako im se pruži prilika, te kako ga ugasiti ako im je prevruće.

Za svinje je poznato da sanjaju, prepoznaju vlastita imena, uče 'trikove' za nagradu poput sjedenja i vode društvene živote takve složenosti kakva je ranije primijećena samo u primata. Mnoge svinje čak spavaju jedne na drugima, poput pasa. Neke se vole grliti, a neke više vole imati prostora. Ljudi koji vode utočišta za životinje gdje su i svinje kažu da su one sličnije ljudima nego što bismo rekli.

Na farmi

Gotovo sve od 100 milijuna svinja, koliko ih se u SAD-u svake godine ubije za hranu, trpe užasavajuće uvjete na industrijskim farmama. U Hrvatskoj se godišnje zakolje oko 900.000 svinja.




Majke svinje provedu svoje živote zarobljene u sićušnim metalnim boksovima. Nikada ne mogu osjetiti toplinu i udobnost gnijezda ili nježno njuškanje partnera. Umjesto toga, okružene su hladnim metalnim šipkama i leže na mokrim betonskim podovima pokrivenima izmetom. Kada su dovoljno stare za rađanje, umjetno su oplođene i zatvorene tijekom cijele trudnoće u kavezima premalima da se okrenu ili udobno legnu u njima.

Nakon što rode, majke svinje preseljene su u kaveze sa sitnim dodatnim betonskim dijelom na kojemu mogu hraniti praščiće.  Praščići su odvojeni od svojih majki nakon manje od mjesec dana. U prirodnim okolnostima ostali bi sa svojim majkama nekoliko mjeseci. No ovdje su majke silovane i prisilno oplođene kako bi se krug prisilnog razmnožavanja nastavio. To uzrokuje slabost, stres, dosadu i majke svinje često polude, neurotično žvačući šipke svojega kaveza ili opsesivno pritišćući svoje boce s vodom. Nakon tri ili četiri godine, kada su njihova tijela iscrpljena i njihovi umovi gurnuti preko ruba ludila, poslane su na klanje.



zatvor



Kastriranje bez sredstava protiv boli

Za to vrijeme, muškim praščićima su odrezani testisi -link- , repovi, napola odsječeni zubi i unakažena uha, sve bez ikakvog sredstva za ublažavanje bolova. Odvajanje praščića od majke iznimno je stresno i ostavlja često velike posljedice. Osim odvajanja od majke, stres za praščiće je i premještanje i prijevoz u novu okolinu, povećana grupa životinja unutar koje se uspostavlja nova socijalna hijerarhija, promjena uvjeta mikroklime i promjena vrste hrane.

Nagužvani su u torove s mnogim drugim praščićima, gdje ih se drži dok ne narastu dovoljno za klanje. Prema jednom časopisu orijentiranom na proizvodnju svinjskog mesa, životinjama nije dano gotovo nimalo mjesta za kretanje zato što 'pretrpavanje svinja donosi novac'.



iluzija - istina


Čekajući klanje

Prirodno besprijekorno čiste, svinje na industrijskim farmama prisiljene su živjeti u vlastitom izmetu i bljuvotini, a ponekad čak i među truplima drugih svinja. Ekstremno pretrpavanje, loša ventilacija i smeće uzrokuju jako širenje bolesti. Prije nego što ih se pošalje u klaonicu, 70% svinja na industrijskim farmama boluje od lezija uzrokovanih upalom pluća. U bilo koje vrijeme, više od četvrtine svinja boluje od šuge. Dobivaju ogromne količine antibiotika kako bi ostale na životu u ovakvim uvjetima, no mnoge umru od infekcija.

Zbog bolesti, manjka prostora za kretanje i genetske manipulacije zbog koje rastu prevelike i prebrzo, svinje često obole od artritisa i drugih bolesti zglobova. Mnoge svinje na industrijskim farmama prisiljene su živjeti na daščanim podovima iznad glomaznih jama s gnojivom. Manje svinje često pate od ozbiljnih ozljeda nogu kada im se noge zaglave između dasaka.

Neki farmeri, koji se uvijek brinu oko materijalnog aspekta, jednostavno ubiju bolesne životinje umjesto da im daju lijekove ili veterinarsku skrb. Neovisno u kojem tipu uzgoja svinje žive, na kraju sve završavaju život u klaonicama.








Dakle, gotovo sve predrasude prema ovim životinjama dolaze iz potpunog ne poznavanja njihove prirode. Isključivost prema njima dolazi i zbog različite mimike, što dovodi do toga da je ova životinja manje vrijedna jer nas ne podsjeća na ´kućne ljubimce´ na koje smo navikli. Kao što sam rekao, to je društveno uvjetovano. Ovaj stav, koji potpuno obezvrjeđuje ove životinje, čini ih najugroženijim i najeksplotiranijim životinjama u industriji mesa, odmah nakon kokoši i purica, i prijeko je potreban kako bi se održavala mesna profitna struktura. Samo za vrijeme čitanja ovog posta, samo u industrijskom uzgoju je ubijeno oko 5 500 svinja.

Vezane teme s bloga; predrasude prema ostalim životinjskim vrstama (link)

prilog;

Oni koji se  žele priključiti mailing listi za obavijesti o novim postovima, mogu to učini na mail; duh_vremena@yahoo.com.

duh-vremena @ 17:09 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
znanje je moć

Arhiva
« » ruj 2014
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
OPIS BLOGA

  • Tekstovi na ovom bogu obrađuju teme o društvu, ljudskim pravima, politici, alternativnim društvenim uređenjima, religiji, aktivizmu, metafizici, duhovnosti i zdravlju kako bi iste bile čitko prezentirane svim ljudima koji imaju interes doznati nešto novo i koji teže ka tome da učine neku promjenu u društvu. Prioritet jest i da ljudi i pišu o svojim stajalištima i pogledima na moja razmišljanja kako bi ih razmjenjivali i učili jedno od drugih. (SVE OBJAVLJENO SLOBODNO JE ZA KOPIRANJE, DIJELJENJE I PRIKAZIVANJE U BILO KOJE SVRHE-osim postova koji su sastavljeni uz pomoć tekstova drugih izvora i drugih kolumnista, što je naznačeno u dodatcima takvih postova)
ZAŠTO DUH VREMENA?

  • Ime Duh Vremena označava općenito prevladavajuća intelektualna uvjerenja, ideje, mišljenja i poglede na život tijekom određene epohe koje određuju sociološku, kulturološku i vjersku klimu, te načela ponašanja i etiku određenog vremenskog razdoblja. Ovo nije Zeitgeist fan site, iako je taj film potaknuo mnoge na razmišljanje, pa tako i mene. No, Zeitgeist pokret je mnogo toga izostavio i na ovoj stranici želim ukazati na to da je potrebno ići dalje od početnog shvaćanja stvarnosti, kao što to prezentira film, te da je potrebno istraživati informacije i biti otvoren za nove spoznaje i alternativne načine života.
kontakt
  • duh_vremena (et) yahoo (.) com
    Ukoliko netko želi kontaktirati, ili ako želi primati´mail obavjest´o tome kad se objavi novi post.
Posjetite stranice:
posjetite portal;
Brojač posjeta
388357
Index.hr
Nema zapisa.