ljudska prava,alternativne vijesti,aktivizam,
znanje je moć
Izdvojeno
Blog - kolovoz 2012
petak, kolovoz 24, 2012

Ako se odlučimo na suzbijanje prostitucije (trgovine ženama) znači da odbijamo biti marionete međunarodne industrije prostitucije, viših političkih interesa i indoktrinirajućeg javnog mnijenja koji se ne bavi ljudskim pravima.

Prihvaćamo li legalizaciju, mirimo se s tim  da su mnoge žene i djeca, primarno djevojčice, one koje su ekonomski i etnički najmarginaliziranije, tretirane kao niža klasa čija je svrha da služe muškarcima u seksualnom smislu. Ako želimo mijenjati svijet, nije li logično da se trebamo zauzeti za budućnost u kojoj su svim ženama i djeci pružene jednake mogućnosti i u kojoj se poštuju njihova ljudska prava?

Ako netko misli da ove izjave ne stoje, znači da je slabo upućeni u problem prostitucije. Legaliziranje prostitucije, svodništva i bordela povećava prostituciju i potrebu za više žena u seksualnoj industriji. O tome svjedoče činjenice i statistike na svakom uglu. U ovom postu će biti riječi o legalizaciji prostitucije i o državama koje su ju legalizirale s ciljem da spriječe kriminal, trgovinu ljudima i nasilje nad ženama. Sad ćemo vidjeti koliko su sve te zemlje u tome uspjele.

 

Pročitajte prethodne postove koji su se bavili trgovinom ljudima i uzrocima: Globalna trgovina seksualnog´roblja´, Potražnja za seksualnim ´robljem´ i šutnja političkih elita.

´Sama je to tražila´

Svijet prostitucije je pun licemjerja i dvostrukih standarada.  Žene se naziva prostitutkama, kurvama, droljama, djevojčurama, pičkama, prljavim kurvama, terminima okrivljavanja i osude, dok se muškarca naziva - pokrovitelj, klijent, mušterija tako da u usporedbi s ženama zvuče plemenito. To kovanje riječi nije bez razloga - time je društvu lakše žrtve pretvoriti u objekte uz pomoć kulture u kojoj jezik služi kao jezik diskriminacije. Tako je s životinjama i s rasnim predrasudama, itd. Za većinu ljudi i javno mnijenje, prostitutke su bezimena lica, osobe na dnu društvene ljestvice, koje ne zaslužuju pomoć, jer, ´same su si krive za to gdje se nalaze.´

Imao sam prilike razgovarati s ljudima koji tvrde da se prostitucija treba legalizirati jer postoje žene koje se ´žele prostituirati´ i na taj način zarađivati novac, te da u protivnom neće imati svoje pravo na to. Što je najgore, postoje žene koje same sebe prozivaju vrlo samosvjesnima, te tvrde ovakve stvari. No, to je daleko od istine.

Počnimo od pitanja: zar netko zaista vjeruje da postoji žena koja dobrovoljno pristaje na svakodnevni seks i ´jebanje´ s desetcima muškaraca, razne dobi, debelih, nezgrapnih, nasilnih, grubih i svakojakih ´mušterija´? Netko zaista vjeruje da je netko odlučio baviti se s time kao svojim zanatom, nakon (najčešće) ne završene škole i na taj način zarađivati novac? Ljudi koji u to vjeruju zaista promatraju ovaj problem površno, iz sljedećih razloga:

Žene koje se nalaze u prostituciji su isključivo unutra zbog prisile - bilo to pod prisilom svodnika ili teške socijalne situacije. I jedno i drugo jest prisila, iliti oblik nasilja. A profil žena, koje su se opredijelile za prostituciju kao svoj zanat iz užitka su maštarije pojedinaca koji time opravdavaju svoju ulogu mušterije koja tada ´ne čini ništa krivo´. No, takve žene, i da postoje, dio su postotka onih ljudi koji imaju drugačije seksualne apetite, poput nimfomana,  ali i onih ekstremnijih koji su ljubitelji sado-mazo eksperimentiranja, seksa s životinjama, itd. Tako da, koliko god se zagovarači prostitucije trudili istu opravdati s ovim argumentima, oni ne stoje. Postotak žena, ili muškaraca, koji iz fetiša naplaćuju svoj sex je zanemariv u odnosu na problem prostitucije generalno.

Većinski postotak žena u prostituciji, onih 99% jesu žene žrtve oblika nasilja.



Pri tome ne mislim na tzv.´latentnu prostituciju- postizanje ciljeva, koristeći se ženstvenost i seksualnost, ali bez seksualnog kontakta. Korist koja je najčešće nematerijalne prirode. To ne računam jer također ne spada pod problem legalizacije. Oni koji zagovaraju prostituciju često postavljaju kontra-pitanje: tko štiti muške prostitutke od trgovine i zlostavljanja? No sasvim je jasno da je postotak muškaraca u trgovini seksualnog roblja gotovo zanemariv (pri tome ne mislim na mušku djecu) iz prostog razloga jer su žene traženije roblje i praktičnije za otmicu i sve ostale načine vrbovanja. Muškarci se u svijetu prostitucije češće kreću  područjem eksorta, striptiza i egzotičnog plesa. Skupina koja pak jest unutar svodništva i bordela također trpi kršenje ljudskih prava no njihov omjer naspram žena je malen, no i dalje se ubraja u žrtve prostitucije.

Posttraumatski stres kao neizostavni simptom

Prostitucija kao takva, bez izuzetka ostavlja teške psihičke posljedice na osobu koja je primorana baviti se njome. Istina jest da unutrašnje posljedice prostitucije nisu dovoljnoj mjeri shvaćene ili analizirane  u  psihologiji.  Čak u području traumatskog stresa  nedostaje literatura koja se bavi iskustvom samih prostitutki. Na primjer, postoji propust u razumijevanju ili čak u uočavanju ´traumatske odbojnost prema opetovanom «postrojavanju» radi izbora,  sa klijentima koji odlučuju o svom izboru na način vrlo sličan mesarima koji biraju krave.´



Ovo stradanje je osobito teško uočljivo zbog nevidljivosti negativnih posljedica prostitucije na žene u dominantnim medijima. Umjesto toga, vodeće filmske industrije ispiru mozak ljudima stvarajući patetično lažne slike o svijetu. Tako Julija Roberts, koja glumi prostitutku u nakaradnom filmu ´Pretty Woman´ izgovara totalnu laž kada ju njezina mušterija, Richard Gere, pita kako joj je ime, a ona odgovara ´Kako god želiš da bude´. U prostituciji, ona je depersonalizirana, njezino ime i identitet nestaju. Ona isključuje svoje osjećaje da bi se zaštitila. Ona postaje «nešto u što se on može isprazniti, služeći kao svojevrsni ljudski toalet». Bez obzira da li joj je zaprijećeno oružjem ili «igra ulogu» kako bi preživjela, ne postoji razlika.  Ona konstruira sebe da bi potvrdila masturbacijske fantazije muškaraca, sebe koja smiješeći se prihvaća verbalno zlostavljanje, seksualno uznemiravanje, silovanje i torturu. Stradanje koje žene doživljavaju u prostituciji sasvim je nevidljivo, ono se ne opisuje  kao seksualno uznemiravanje, niti kao silovanje, niti kao nasilje intimnog partnera već kao «seks».

U istraživanju koje je obuhvatilo oko petsto prostitutki iz pet zemalja (koje su legalizirale prostituciju), ustanovljeno je da se u 67% slučajeva javljaju simptomi karakteristični za posttraumatski stresni poremećaj ratnih vojnih veterana. Taj postotak je sličan samo kod žena žrtava nasilja, žrtava silovanja i žrtava raznih oblika torture.

Tako da, ukoliko vama nekad padne na pamet ideja da neke žene to same traže, samo stavite sebe u tu poziciju i zapitajte se želite li se vi ´fukat´ s desetak muškaraca na dan jer je to ˝lakši˝ način zarade? Naravno, uvijek se postavlja pitanje: zašto se žena u teškim socijalnim uvjetima opredjeljuje za prostituciju ako u tako groznim uvjetima može ipak prati podove i tako zaraditi neki novac? Taj upit stoji, no ljudi zaboravljaju da su upravo zemlje koje stoje na rubu ekonomskog bankrota te koje obiluju ženama koje su prisiljene na prostituciju zbog socijalnih uvjeta, a ne one razvijenije zemlje.

U problematičnim zemljama, cijelo društvo i odgoj su podređeni tome da se stvar prostitucije normalizira, dok uvjeti u kojima žene žive (glad, bolest i ovisnost cijele obitelji o jednoj osobi) dovodi do toga da se generacijski djevojke regrutiraju u prostitutke kako bi prehranile svoje obitelji. Primjerice, u Indiji se djeca od malene dobi privikavaju na prostituciju i to im čine njihove majke, koje su isto tako bile privikavane od strane svojih majki.  Zbog teške socijalne situacije i ekonomije koja je praktički ispod svakog standarda, društvo se svelo na to da vlada 90% nezaposlenosti, muškarci su odani alkoholu, cjelodnevnom konzumiranju marihuane, a uvečer izlaze masovno van u potrazi za seksom. S druge strane žene očajavaju u napornim kućanskim poslovima, uzdržavanju brojne obitelji i time privikavaju djevojčice na prostituciju. Njima je to jedini način zarade ´jer to tako mora biti´. To su nasilni uvjeti u kojima žene ulaze u prostituciju, kao produkt nasilja(siromaštva) države nad ljudima.



Prostitucija je oblik nasilja

Nasilje se ne očituje samo u klasično prepoznatljivom obliku fizičkog nasilja kojega svatko ima za predodžbu kada čuje tu riječ. Osim psihološki uvjetovanog nasilja, nasilje obuhvaća širi spektar i ono je svaki oblik represije ´jednoga nad drugim´ radi vlastitih interesa ili stjecanja moći. Siromaštvo je nasilje i teški socijalni uvjeti su oblici nasilja koje država(oblik nasilja) vrši nad ljudima.

Bitan preduvjet za prostituciju i trgovanje ženama su seksualni prohtjevi muškaraca usmjereni na žene, mlade djevojke i djecu. Kad muškarci seksualno iskorištavanje žena i djece ne bi smatrali pravom koje se samo po sebi razumije, prostitucija i trgovina u svrhu seksualne eksploatacije ne bi postojale. Od ovoga oblika nasilja, u zemljama gdje je ono legalizirano,  profitiraju isključivo trgovci ljudima i svodnici i to na ekonomskoj, socijalnoj, političkoj i pravnoj podčinjenosti i ovisnosti žena i djevojaka.

U zemljama gdje je ostvaren napredak u poboljšanju statusa žena i uvjeta u kojima žive - u društvima u kojima su im garantirana određena bazična politička prava, dostupnost zaposlenja i obrazovanja i gdje je životni standard viši - žene i djevojke imaju više alternativa i stoga su manje ranjive i rjeđe pribjegavaju prostituciji kao načinu opstanka i egzistencije. Nije li stoga logično aktivirati se na tom pogledu i zauzeti se za reformiranje društva i inzistiranje na smjeni vlasti nego na legalizaciji prostitucije koja je ništa drugo već produbljivanje problema?

Oblici nasilja poput siromaštva, neadekvatnog i nedostupnog školovanja, beskućništva, ovisnosti o drogama, seksualnoj i rasnoj diskriminaciji jesu konstantne teme u životopisima žena koje su sada u drugom obliku nasilja - prostituciji.  Pored toga, međunarodne studije pokazuju da je između 65 i 90% prostitutki bilo seksualno zlostavljano od strane muških rođaka ili poznanika dok su bile djevojke. Mnogo djece, većinom djevojčica, koje su bile seksualno iskorištavane u vrlo ranoj dobi  potom prodaju u prostituciju.  S obzirom da više nitko ne može kontrolirati u potpunosti rad bordela (u zemljama koje su legalizirale prostituciju) niti trgovinu ljudima koja tamo cvate, djevojkama i djevojčicama se izrađuju lažni dokumenti s lažnim datumima rođenja kako bi trgovci manipulirali dobnim granicama. Prema zadnjim međunarodnim studijama, 14 godina starosti predstavlja prosječnu dob za ulazak djevojaka u prostituciju.



Što nudi legalizacija prostitucije (o čemu se šuti)?

Legaliziranje prostitucije, svodništva i bordela povećava prostituciju i potrebu za više žena u seksualnoj industriji. Iako se prostitucija u Nizozemskoj tolerira desetljećima, legalizirana je u listopadu 2000. Danas se seksualna industrija u Nizozemskoj donosi milijardu dolara godišnje, što predstavlja 5% nacionalne ekonomije. Štoviše, studije su dokazale da su godinu dana nakon legalizacije trgovci u Nizozemskoj (isti oni krijumčari trgovci i svodnici koji su ´do jučer´ bili kriminalci) kontrolirali više od polovice žena u prostituciji te da vrlo malo Nizozemki radi u bordelima. Snabdjeli su se s ženama iz trideset i dvije različite zemlje među kojima je Ukrajina, Rumunjska, Moldavija, BiH, ostale zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza, te Kina, Japan, itd. Dakle, nezaobilazno je da zemlje koje prostituciju  legaliziraju, uvoze tucete novog i stranog ´mesa´ u svoju trgovinu s obzirom da im sada više zakoni ne stoje na putu i tvrdnje da legalizacija sprečava kriminal i trgovinu ljudima su potpune besmislice! Krijumčarenje žena i djece sada je legalan posao. Od toga nije pošteđena niti jedna zemlja na svijetu koja je legalizirala prostituciju.

Situacija u Njemačkoj je slična a broj žena dovedenih u tu zemlju je zapanjujući. Koliko su samo maloumni komentari ljudi na forumima koje sam čitao po pitanju legalizacije prostitucije:

´ Naravno da ju treba legalizirati.  Zbog kontrole spolnih bolesti i kriminala koji se veže uz prostituciju, a pogotovo trgovine ženama u roblje radi prostitucije. Legalizacijom bi svaka žena koja to radi dobila neka prava, kao i obaveze... dok bi se onda lakše ušlo u trag kriminalcima koji trguju ženama i prisiljavaju ih na prostituciju.´

´ Pa pod legalizacija prostitucije se misli, mogli bi smo reći, da prostitucija postane "pravi" legalan posao, gdje će zaposleni biti prijavljeni, gdje će dobivati staž, gdje će imati zdravstveno osiguranje, gdje bi zaposlenici "radili" o normalnim uvjetima. To bi bila legalizacija prostitucije. Osim toga, kad bi se prostitucija legalizirala ne bi bilo potrebe za svodnicima, prekinuo bi se lanac trgovanja ženama, a da ne kažem da bi i država imala korist od toga, s obzirom da bi na taj način mogla ubirati porez i ostale namete. Tako da legalizacija najstarijeg zanata čovječanstva može imati samo pozitivne posljedice. Od toga bi imali koristi i korisnici takvih usluga i sami "zaposlenici/e".´

´ Mislim, ženina p*čka je dio njenog tijela isto kao i mozak, ruke... Ako ja mogu legalno nekome iznajmiti svoje znanje, ili svoju vještinu u zamjenu za novac, zašto ne bi žena iznajmila svoj vaginalni otvor u istu svrhu.´

Ljudi govore uistinu bedastoće. Izvaliti da je legalizacija dobra jer´tada će zaposleni biti prijavljeni, dobivati će staž, imati će zdravstveno osiguranje ´ je jednako kao i reći da je dobro legalizirati dječje robovlasništvo u zemljama trećeg svijeta, te onoj djeci na plantažama kakaovca dodijeliti barem zdravstveno i socijalno tako da mogu ´raditi u normalnim uvjetima´.

Od 400 000 žena koje su se bavile prostitucijom u Njemačkoj, 75%  bile su strankinje, a od njih je 80% došlo iz zemalja Srednje i Istočne Europe. Procjene zarada klubova i bordela je 4,5 milijardi dolara godišnje.




Legalizacija prostitucije iznimno otežava terećenje trgovaca i svodnika. I potpuna je zabluda tvrdnja da se legalizacijom istima ´stane na rep´. Ti kriminalci uspijevaju izbjeći krivično gonjenje pod izgovorom kako su žene pristale raditi kao prostitutke - pogodite zašto? - jer je to sada legalno! Posljedično tome, tužitelji se žale kako su suočeni s teškom situacijom da moraju povlačiti crte između dobrovoljne i prisilne prostitucije - sve ovo su namjerne zavrzlame koje su ciljano osmišljene kroz sistem legaliziranje prostitucije. Najozbiljniji problem jest policija koja od sada potpuno ignorira rad industrije bordela koji je prepun otetih žena iz ostatka svijeta. Nemoguće je teretiti svodnika i krijumčara da je oteo djevojku, jer je ona prema zakonu, prostitutka koja se doselila u Njemačku, ili bilo koji drugu zemlju koja je legalizirala prostituciju, kako bi prodavala svoje tijelo. Takav zakon, potpuno krši ljudska prava i kosi se s zdravim razumom.

Zemlje koje su legalizirale prostituciju se rapidno kreću prema prvoj skupini zemalja koje su najkritičnije u trgovini ljudima. To se događa s Njemačkom i Nizozemskom. Povećava se potražnja za plaćenim seksom jer je to sada legalna stvar i povećana potražnja iziskuje uvoz ´mesa´ iz drugih zemalja. Ove sulude stvari toliko idu u krajnosti da je predstavnik Nizozemske ambasade u Kijevu, u Ukrajini 2000. godine izjavio; ´radne vještine koje posjeduju žene izvan EU mogu donijeti korist Nizozemskoj. Tamošnjoj seksualnoj industriji može se pomoći stvaranjem posebnih radnih dozvola za sve ˝strane državljanke koje se žele baviti prostitucijom˝´ . Ma kako li je to samo ˝blagonaklono˝ od Nizozemske vlade koja želi čak mladim ukrajinskim ženama, koje su otete i prisiljene služiti u trgovini, izdati i radne dozvole kao bijeg iz siromaštva!!!

Kako to, da, ako prostitucija pak štiti ljudska prava, odbori i udruge zaduženi za promicanje i zaštitu ljudskih prava te ravnopravnost spolova su se jedinstveno odredili protiv legalizacije? Pa te udruge i odbori su zasigurno dio nekakve masonske gaj-feminističke zavjere zar ne? Osim toga, UN se javno zalaže za legalizaciju prostitucije. To nije niti ni malo čudno s obzirom da su upravo tuceti vojnika iz ˝mirovnih misija˝UN-a glavne mušterije koje čekaju u redovima ispred ilegalnih barova i bordela u Kini, Kosovu, BiH i ostalim mjestima gdje grade svoje kolonizatorske vojne utvrde.




Zaključak

Unatoč nelogičnim pokušajima nekih da istaknu razliku između prostitucije i trgovanja ljudima, trgovanje ljudima je, najjednostavnije rečeno, globalni oblik prostitucije. Ekonomska ovisnost zemalja o multinacionalnim korporacijama, stvarajući za žene uvjete  u kojima je prodaja njihove vlastite seksualne eksploatacije puno bolje plaćena nego drugi oblici rada, promovira i pogoršava prostituciju i trgovanje ljudima. Unatoč nekim opisima prostitucije kao razumnog posla za siromašne žene, činjenično stanje bolje opisuju višestruka kršenja ljudskih prava.

Unatoč tome što ju mnogi vole nazivati´najstarijim zanatom na svijetu´, zaboravljaju se potpuno drugačiji konteksti u kojima su živjeli ljudi u tim prastarim vremenima. Prostitucija je nastala kao dio religijskih rituala u hramovima, kao forma općenja sa natprirodnim silama. U Babilonu su djevojke zauzvrat dobivale materijalnu naknadu i bile poštovane. Hetere, konkubine, milosnice i ljubaznice su pripadale vrhu kulturne elite, njima su bila posvećena književna, filozofska i muzička djela. Kompletno društvo se psihološki-socijalno razlikovalo od današnjeg. Stoga je današnja prostitucija nešto sasvim drugo. Danas prostitucija proizlazi iz nasilja; materijalnih faktora, silovanja u djetinjstvu, otuđenosti od roditelja, socijalnog okruženja, otmica, trgovine ljudima itd. Spominjati današnju prostituciju u kontekstu ´najstarijeg ´zanata na svijetu naprosto ravno izrugivanju tragediji koju donosi ista ´praksa´.  




Nadalje, ono što možete učiniti, svakako nasuprot zagovaranju legalizacije, jest misliti svojom glavom i imati svoj vlastiti kritički stav. Umjesto statusa quo, ignorancije ili slušanja onoga što promoviraju mediji, potrebno je zauzeti se i inzistirati na izmjeni sistema. Razgovarajte s ljudima o njihovim stavovima i koristite se literaturom, informacijama i linkovima koje se nalaze u ovim postovima. Umjesto legalizacije prostitucije, zagovarajte dekriminalizaciju prostitucije, a to je kazneno prekršajni zakon pri kojemu se kažnjavaju osobe koje plaćaju za seks, a prostitutke se dekriminaliziraju. U praksi se pokazalo da se s dekriminalizacijom postiglo puno više na polju zaštite ljudskih prava i trgovine ljudima nego i jedan pokušaj ili realiziranje legalizacije. Umjesto Nizozemske i Njemačke, Hrvatskoj bi stoga za primjer trebale  poslužiti skandinavske zemlje: Švedska, Norveška i Island koje su znatno smanjile stopu prostitucije uvođenjem takvih odredbi. Kako je potražnja jedna od osnovnih uzroka, ovime se potražnja eliminira a tim i trgovina. 

Umjesto da zagovarate legalizaciju pod ´dušobrižničkom´izlikom da će barem˝malo pomoći ženama˝, radije se prijavite za volontiranje u nekom od ženskih centara za pomoć žrtvama prostitucije i trgovine, apelirajte na gradske vlasti da izgrade prihvatilišta za žene žrtve nasilja, inzistirajte od države veća socijalna prava, protestirajte provi vlade koja ne radi ništa, ili pak općenito, organizirajte se i aktivirajte u razne inicijative koje inzistiraju na reorganizaciji cjelokupnog društvenog sistema koji se bazira na ovim oblicima nasilja. Istog trenutka kada počnete istraživati i propitkivati, garantiram da će te istog trenutka uvidjeti probleme koje donosi prostitucija, te da se pod svaku cijenu ona ne smije podržavati.

Do čitanja. Vaš Duh.

Rezultati ankete za anketno pitanjePodržavate li legalizaciju prostitucije?˝ (1.8. - 24.8. 2012. ), glasova: 93

  • Da - 37%
  • Ne - 54%
  • Nisam siguran/sigurna - 10%
 


Preporuke:

 

Knjiga: NATAŠE - nova globalna seksualna trgovina (Viktor Malarek)



Ovo je knjiga koju morate pročitati. Dostupna je u svim knjižarama i knjižnicama. Ispituje pokretačke elemente, kritičke faktore, ponudu i potražnju, te bedem samozadovoljstva, suučesnipštva i korupcije, koji je omogućio eksploziju trgovine ženama.

još info o knjizi: http://www.zarez.hr/177/z_publicistika.htm

Igrani film: SESTRE (2011.) (Srbija)



Potresan film o istinitoj priči koji govori o dvije djevojke koje su završile u seksualnom roblju na ruti Kosovo/Srbija. Jedan od glavnih ciljeva ovog filma je podizanje grupne svijesti o ovom problemu.

Online gledanje kompletnog filma: http://halobing.net/f26/sestre.php

Dokumentarni film: Sex slaves (SAD)



Dokumentarni film koji prati zabrinutog čovjeka koji se zaputio u najmračnije tunele svijeta trgovine ljudima kako bi pronašao svoju otetu suprugu.


Za one koji žele više;

ukoliko želite primati ´mail obavjest´ svaki puta kada objavim novi post, kontaktirajte me na mail; duh_vremena@yahoo.com.

duh-vremena @ 11:00 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 11, 2012
´Vrlo često auti bi usporavali ljudi bi vikali: ti si kurva, ovo nije posao za takvu curu. Ali nikad nisu stali i pitali mogu li mi pomoći.´-Stefa, tinejdžerica iz Moldavije koja je prodana u Italiju.

Ovaj tekst je nastavak prethodnog posta pod nazivom ´globalna trgovina seksualnog roblja´, stoga, ukoliko ga niste pročitali, svakako vam preporučam da ulovite korak:) Ovaj post govori o načinima na koje se širi seksualna trgovina, o tome koliko su policija i vlada umiješani u samu trgovinu ljudima, te konačno, zašto je to tako?




U svakoj metropoli diljem svijeta porobljene žene se slobodno kreću među ženama koju su ˝odabrale˝ uzimati novac za seksualne usluge. Na prvi pogled ih je teško razlikovati. Odijevaju se i izgledaju isto, ponašaju se na iste zamamljive načine, smiješe se, poziraju, razmeću i paradiraju. To je ono što klijenti i javnost vide na ulicama. No pogledu javnosti izmiče tamnija strana tog posla. Ona je skrivena iza dobro utvrđenih vrata u sobama s željeznim rešetkama na prozorima i naoružanim siledžijama na hodnicima. Tamo je, večer prije, upadljiva plavuša koja se smiješi na ulici pretučena električnim vodovima. Iza tih su zidova slatku brinetu, koja sramežljivo stoji na uglu s nevinim pogledom sedamnaestogodišnje školarke, u posao uvela dva stražara i svodnik s namjerom da ju ukrote. To je strana koja ih drži na ulici i održava smiješak na usnama. Ustraju jer ih je strah onoga što će im se dogoditi ako odbiju.

Kada bi njihovi klijenti, svi ti pohotni muškarci, pobliže pogledali tijela koja izrabljuju mogli bi primijetili neke izdajničke oznake: modrice koje nadziru ispod jeftine šminke, oznake bičevanja na stražnjici, opekline od cigareta na rukama. Kada bi dok dosežu vrhunac zastali dovoljno dugo da pogledaju u oči mogli bi ugledati frustraciju, gađenje, strah, depresiju, rezignaciju, bijes, sramotu... a kad bi ženu pitali što ju je potaklo na taj posao i zaista uzeli sebi vremena da upoznaju njezinu prošlost, mogli bi čuti kako je oteta iz sirotišta u Ukrajini, prokrijumčarena iz zemlje, prodana na dražbi i prisiljena raditi na ulici za pohlepnog svodnika kojemu mora donijeti 500 dolara po večeri. No muškarci dolaze tamo s jednim izričitim ciljem, a to jest da uprazne svoje poremećene apetite pod izlikom da je to normalno i da to tako mora biti. I dalje postoje ljudi koji prostitutke definiraju kao pohotne žene. I dalje postoje oni koji vjeruju ustaljenoj predodžbi žene kao prostitutke koja uživa u tome što radi, što je sve produkt nepoznavanja činjenica, dezinformiranosti, ravnodušja i ignorancije.

Globalna potražnja za plaćenim seksom




Interpol procjenjuje kako svaka izrabljivana žena može godišnje zaraditi oko 75 000 do 250 000 dolara. Svodnici se često hvale kako žena kupljena za 1500 dolara može utržiti 100 dolara po satu i tako vratiti investiciju za samo nekoliko večeri. Prema Willyu W. Bruggermanu, zamjeniku direktora Europola, policijske obavještajne agencije za EU, globalna seksualna trgovina ljudima svake godine donosi zaradu od 12 milijardi dolara. Trgovina ljudima sada je treći najunosniji posao nakon trgovine drogom i oružjem.

Ali, masovno regrutiranje žena diljem svijeta za trgovinu mesom pokreće samo jedan faktor - globalna potražnja za plaćenim seksom. O prostitutkama i prostituciji su napisane goleme knjige, većinom zato jer su žene bile voljne ispričati svoje doživljaje. U usporedbi s tim, legije muškaraca koji svakodnevno koriste usluge prostitutki uspijevaju izbjeći lupu. Za njih ne postoje analize i svoje poduhvate najčešće drže za sebe (što nije niti iznenađujuće).

´muškarcu je potrebno olakšanje i tu nema ničega nemoralnog. Radi se o olakšanju. Mnogo samaca dolazi tu iz nužde. Mnogo je nesigurnih muškaraca. Ne mogu dobiti djevojku. Sramežljivci su ili možda imaju fizičkih problema ili mentalnih ili medicinskih. Možda su predebeli ili prestari. Ne mogu jednostavno izaći i upoznati žene.´ Govori ˝posrednik˝, David, koji stoji na ulazu u svoj otrcani bordel i ispuhuje dim cigarete, u razgovoru s Viktorom Malarekom. David sebe doživljava kao urbanog sociologa koji iz prve ruke promatra određenu vrstu ljudi. Govori: ´U prostituciji nema silovanja. Dovedete ove žene i ne događaju se silovanja nikakvih nevinih djevojčica. Zato vjerujem u prostituciju i iznimno bih volio da svagdje bude legalizirana. Vjerujem da prostitucija sprečava mnoga silovanja. Muškarcima je, zbog načina na koji smo građeni, naših seksualnih želja, ovo potrebno. Treba nam seks´.

Dakle, muškarcima je potreban seks

U Izralelu, primjerice, tamošnji muškarci su jednostavno navikli da se žene mogu kupiti. To je način njihovog odgoja. Niti oženjen, niti ne oženjen muškarac više se ne želi potruditi oko veze. Njima je jednostavnije kupiti seks kada god to požele. Za židovsku novu godinu, kako opisuju istražitelji ovog fenomena, mogu se vidjeti mladi muškarci u redovima ispred bordela. Kad bi pogledali unutra mogli bi vidjeti tužne i uzrujane žene koje se iznenadno nasmiješe i razvesele kad ih vide. A razvesele se kad ih vide zato što znaju što će biti u protivnom.



Posebni su ˝fenomeni˝ oni najortodoksniji židovi ´haredimi´ koji petkom ujutro i poslijepodne pune bordele jer se žele povaljati po plahtama prije šabata. Najčešće kada se ode u dio grada gdje je burza dijamanata i mnoštvo prostitucije može se vidjeti i mnoštvo vrlo, vrlo, vrlo pobožnih muškaraca.´Zato što muškarcima treba seks, a žene u njihovoj okolini im to ne mogu dati kad oni to žele.´ Njima je masturbacija također zabranjena jer ne mogu rasipati spermu, dakle, potrebna im je žena. Oni također niti ne koriste kondome, to im brani religija, pa svodnicima moraju platiti ekstra.

Oni na prostitutke ne gledaju kao na ljudska bića već kao na strankinje jer religiozni muškarci smatraju kako s strankinjama mogu leći jer tada ništa ne čine krivo židovkama. To je jedan od apsurda koji kao takvi prate svaku religiju. Načelno, naravno, religiozni židovi su protiv trgovine ženama i prostitucije, no kada padne noć pune bordele jer, ´potreban im je seks!´. U glavama potrošača i onih koji podržavaju prostituciju je seks biološki imperativ koji se mora zadovoljiti, prema tome kupovina seksa (prostitucija) je prirodna aktivnost. No, suprotno tome, činjenica jest da ne postoji takav biološki imperativ po kojemu muškarac mora doživjeti orgazam određeni broj puta dnevno, tjedno, mjesečno. Iako možda nekima nije najugodnije provoditi duga razdoblja bez seksa, posebice s obzirom na probleme s egom i kompleksima, od čega boluje 95% ljudi generalno, odsutnost druge osobe i dalje ne predstavlja prijetnju samom opstanku muškaraca. Tak oda, svi ti ljigavi i prijezira vrijedni argumenti oko ´muške seksualne potrebe´, koji idu zajedno s uvriježenim stavom istih da su prostitutke prljave i nečiste, tim ˝ljudima˝ to olakšava obranu njihovih postupaka i to je jedina svrha ovih izgovora. Za njih je prostitucija samo izmjena dobara, a oni se jednostavno ponašaju kao najobičniji ´potrošač´. Još jedna tipična shema koja se koristi jest: ako oni ne kupe uslugu, to će učiniti sljedeći muškarac u redu, a red je vrlo dugačak. Kobasica stanje svijesti.

Internet, uzavrela tržnica seksa

Još jedan način na koji se mogu iz prve ruke proučavati mentalni sklopovi muškaraca koji upražnjavaju prostituciju i podržavaju ideju legalizacije jest čitanje njihovih razmišljanja na internetu. Jedna od takvih stranica je World Sex Guide koja broji preko 6 000 članova. Na tamošnjem forumu se može vidjeti do koje mjere se svi ti ljudi zavaravaju. Oni se naprosto hvale svojim seksualnim podvizima i pornografskom preciznošću opisuju svoje seksualne avanture. Smatraju se super ljubavnicima jer se žene, koje kupuju, migolje, grebu zidove i stenju od čistog užitka pri svakom njihovom pokretu. Međutim, najviše uznemiruje njihovo postojano uvjerenje kako pravo na seks nadilazi prava žena i djevojaka koje iskorištavaju.





Oni na takvim forumima otvaraju teme u kojima racionaliziraju svoje postupke i okrivljuju svoje žene za seksualno ne ispunjene brakove. Okrivljuju žene jer nisu pristale na seks nakon skupe večere. A kad se ti muškarci pokažu nevještima u krevetu pogodite tko je kriv? Za njih također sve žene love novac, a ´prostitutke barem ne traže cvijeće´.

Internet je postao definitivno jedan od vodećih kupleraja na svijetu. Postao je vruća, uzavrela tržnica seksa. Svakoga dana stotine web stranica mame muškarce sa svih strana svijeta u virtualne bordele gdje se djevojke i žene kupuju i prodaju - ponekad i na aukcijama - kao stoka. Takve stranice su ušminkane i izravne, i kupcima pokazuju točno što će dobiti za svoj novac. Ukrajinska agencija za eskort se ugledala na eBay i organizirala aukciju; ponuđeni artikl je bila devetnaestogodišnja djevica. U ponudu je bio uključen potpuni aranžman: viza, avionska karta, te 24 sata s djevojkom. Početna cijena je bila 1500 dolara, a na kraju mjeseca se dobije pobjednik. Rezultat piše na internetu u obliku; ´čestitamo gospodinu D. iz Francuske! 3 000 dolara za ukrajinsku djevicu Dianu.´ Većina će reći da nije bilo poznato jeli Diana bila prisiljena ili je to učinila samovoljno. No, nitko ne zapita prvo; zašto bi se devetnaestogodišnja djevica dobrovoljno prodala potpunom strancu? Sudeći prema komentarima na takvim stranicama, NITKO, nikada nije bio zabrinut za okolnosti u kojima se nalazi ta djevojka niti sve ostale. Tim ljudima je kirurški odstranjena savjest i kritički stav.  U chat sobama isključivo razgovaraju o tome kako djevojke izgledaju i koliko koštaju.

Trenutačno najpopularnija odredišta koja nude djevojke i žene jesu zemlje iz bivšeg Sovjetskog Saveza. Internet vrvi stranicama koje promoviraju seksi klubove, bordele, salone za masažu i agencije za eskort u Frankfurtu, Londonu, Amsterdamu, itd.

Za muškarce koji ne žele samo provod Internet je izradio i novu generaciju nevjesta preko pošte. Agencije i web stranice reklamiraju žene kao poželjne bračne družice za zapadnjake. No, ponuđeni paketi nisu ništa drugo nego spektakularne seksualne orgije. A nevjeste preko e-maila nisu amo najnoviji trend već rastući višemilijunski biznis.  Takve stranice kuju atribute generički promatrajući žene ovisno o etničkom podrijetlu.

Cenzura,  korupcija i suučesništvo policije

Korupcija je potka nepregledne, brutalne trgovine djevojkama i ženama. Zbog nje trgovina buja i bez nje ne bi mogla biti toliko raširena. Dokle god postoje vladini dužnosnici s ispruženim dlanovima i policajci s spuštenim hlačama, trgovina će cvasti.

Da bi vlasnici bordela i svodnici imali svake noći spremne žrtve za svoje klijente stvari za njih moraju biti jednostavne. Oni s ne mogu upuštati u igre mačke i miša s klijentima i riskirati konfrontaciju s zakonom. Policija sa svojim istraživačkim mogućnostima i tehnologijom jest u stanju zaustaviti svaki trag trgovine ljudima, no to ona ne čini. Zašto?

´Trgovina ljudima ne može opstati bez suučesništva ravnodušnih i korumpiranih državnih dužnosnika´ govori Martina Vandenberg, neustrašiva istražiteljica iz Human Rights Watch-a, koja je istražila trgovinu u svjetskim žarištima kao što su Bosna, Izrael, i Grčka. ´trgovci se koriste mitom - ponekad u gotovini a ponekad u besplatnim seksualnim uslugama. suučesništvo nije samo zaštita za trgovce, ono porobljenim ženama šalje poruku da su njihovi mučitelji zaštićeni i da im nema bijega.´ Primjeri policajaca koji ne samo da sudjeluju na ovaj način u trgovini ljudima već i direktno otimaju djevojke su bezbrojni. U ovom postu nažalost nema mjesta za navođenje primjera jer bi o tome mogao napisati deset postova. Ukoliko netko želi doznati više neka pročita knjigu preporuke na kraju posta. Stoga ću navesti samo mali djelić toga.




Nadalje, jedan od incidenata koji se dogodio u Poljskoj jest kada su policajci sudjelovali u otmici dvaju ukrajinki. U Moldaviji je trgovina ljudima ukorijenjena u najvišim razinama vlade. Korupcija je često toliko dobro ugrađena u trgovine da to znatno ograničava rad osoba koje rade s spašenim ženama. Po završetku seminara u Portorožu, u Sloveniji, delegati su Vijeću EU kao pokrovitelju seminara slali pismo pritužbe jer su neke nevladine udruge bile izložene izravnim upozorenjima od strane predstavnika vladi zemalja koje su sudjelovale u konferenciji.

Izvješća State Department za Bugarsku govore kako ´žene ne vjeruju policiji u slučajevima gdje je potrebno prijaviti prisilnu prostituciju i trgovanje. Profit je toliko divovski da je moguće podmićivati policiju.´ Izvješće za Gruziju govori sljedeće: ´građani ne vjeruju policiji zbog vrlo raširene korupcije među policajcima. Policija zna za četvrti gdje se nalaze prostitutke te je svjesna malodobne prostitucije. Ali ne čini ništa da se da bi to zaustavila. Oni surađuju s svodnicima i ubiru dio tog profita od tog posla´. Državno izvješće iz Moldavije govori o ´raširenoj korupciji i vezama vladinih dužnosnika i policije s organiziranim kriminalnim skupinama´ unutar lanaca trgovine ljudima. Ruskinje, koje se vrate u Rusiju, ne mogu smoći hrabrosti obratiti se policiji i prijaviti agencije koje su ih regrutirale. Razlog toga leži  strahu od organiziranog kriminala i čak mogućnosti da ih policija ponovno ne otme i vrati svodniku!! Ovo je toliko strašno, ali je gola istina. Isto vrijedi i za Ukrajinu gdje lokalna policija i granični policajci primaju mito kako bi ignorirali trgovanje. Čak postoje izvješća da lokalni javni službenici pomažu organiziranim kriminalnim skupinama u krijumčarenju žena izvan zemlje.

Grčka je više puta bila izložena optužbama o korupciji unutar policije. Plaćanje policijske zaštite za dobavljače oko 20 000 žena iz stranih država je normalna poslovna transakcija! Žene su krijumčarene u zemlju pred nosom grčkih graničnih policajaca kako bi radile kao prostitutke u bordelima, barovima i salonima za masažu. Grčke novine su pisale o brojnim slučajevima umiješanosti policije, uključujući izdavanje lažnih boravišta i radnih dozvola ženama koje u stravičnim uvjetima rade kao seksualne robinje za grčke i albanske bande diljem zemlje. U sramotnom incidentu 2000. godine policijski odjel za unutarnju kontrolu je otkrio veliku mrežu za nabavku prostitutki koju su vodili policajci u središnjoj grčkoj regiji Tesaliji.  Policajci su tako po danu zalazili u lokale u uniformama, provjeravajući papirologiju, a n večer su se vračali u civilu po svoje´gratis´usluge.

Grčki političari nad mnogobrojnim, sramotnim skandalima obećavaju da će iskorijeniti pokvarene policajce i birokrate. To su sve naravno lažna obećanja pod bijesom javnosti. Umjesto toga se vrše namještene racije na poznate bordele, porobljene žene se uhićuju i deportiraju, a svodnici i korumpirani policajci se samo suočavaju s optužbama, a nakon njih nastaje zatišje i optužnice se gube u sudskoj birokraciji. U Grčkoj za podizanje kriminalne optužnice do početka suđenja treba proći oko 18 mjeseci, što je malo kraće od maksimalnog zakonskog roka za držanje osumnjičenika u pritvoru do suđenja. Za konačnu presudu je potrebno 8 godina.

Seksualna igrališta i razonode za vojnike

Sada će vam postati sve jasnije zašto vlade s bogatim elitama na vrhu zapovjednih lanaca namjerno ne čine ništa.

U prosincu 1995. Nakon krvave agresije Srpske vojske u BiH, koja je trajala 42 mjeseca, više od 50 000 pripadnika mirovnih snaga NATO-a umarširalo je u BiH kako bi uspostavili red i mir. Određeni broj srpskih boraca je uhićeno i poslano u Den Haag, ali to nije sve što se događalo i dobar dio toga je ispušten iz fokusa javnosti. U narednim mirnodopskim vremenima koja su uslijedila (do danas), tisuće žena i djevojčica su otete iz Istočne Europe te prisiljene da rade kao seksualne robinje u barovima i bordelima razasutim po brdovitim bosanskim krajolicima. To su dopuštene lovine tisućama pripadnika mirovnih snaga UN-a i međunarodnih humanitarnih organizacija koje su se slile u regiju! To je prava i tužna ironija: kada vojnici siluju žene i djevojčice za vrijeme rata to je zločin. Za vrijeme mira, to je sasvim druga priča.




Olenka, devetnaestogodišnja Ukrajinka je ispričala svoju priču Viktoru Malareku, novinaru i istražitelju trgovine ljudima. Olenka je bila prokrijumčarena i osuđena u šestomjesečnoj prisilnoj prostituciji u Tuzli (BiH). tijekom šest mjeseci svog boravka u Tuzli silovana je više od 1800 puta. Svaki muškarac je vlasniku platio 50 dolara. Ona od tih novaca nije vidjela ni centa. Jedne mučne večeri je stavljena na raspolaganje tucetu stranih vojnika. U baru su dečki razulareno slavili rođendan pošto je jedan od njihovih prijatelja navršio je 21. godinu,  a ona je bila rođendanski poklon za cijeli vod. Štogod su´mirovnjaci´ željeli, ona je morala raditi. ´Uopće ih nije bilo briga što sam zarobljena on isu samo htjeli seks´. Vojnici koji su dolazili po svoje usluge su bili u raznim uniformama: Američkim, Kanadskim, Britanskim, Ruskim, Francuskim. Mnogi su bili policajci UN-a, a drugi su pripadali radnicima brojnih međunarodnih agencija UN-a. Mnogim međunarodnim mecenama oko pojasa često vise mobiteli, i djevojke ih preklinju za jedan poziv što ovi odrješito odbijaju. Jednu djevojku je vlasnik pretukao i zaključao u podrum na tri dana bez vode jer ju je vojnik cinkao svodniku da je preklinjala za kratak poziv preko mobitela.

Postoje brojni slučajevi i zapisi od strane ljudi iz uredima koji istražuju trgovinu ljudima u BiH, i koji su slani na e-mailove desetak osoba na visokim položajima uključujući i Jacquesa Kleina. Tu je, među ostalima, slučaj američkog vojnika koji je kupio jednu od djevojaka za 1000 dolara i držao ju zatočenu u svom stanu i seksualno iskorištavao kad god je to htio. U drugom slučaju je policija presrela pripadnika mirovnih snaga NATO-a dok je pokušavao ući u regiju s četiri Moldavke u automobilu. Tu su bili i detaljni opisi silovanja djevojaka po bordelima od strane vojnika UN-a, i brojni drugi koje ne mogu navoditi zbog manjka prostora na blogu. Nekoliko dana kasnije zaposlenici tog ureda, koji su slali e-mailove su uklonjeni s svog posla i prebačeni na drugo radno mjesto u predgrađe Sarajeva, daleko od porobljenih žena i istražnog rada. Njihov šef je to učinio pod izgovorom da su ´premješteni zbog neprofesionalnog ponašanja u svojoj želji da pomognu porobljenim ženama´. U prijevodu, predstavnici elite i njihovi potrčci, koji su primili mailove, jesu reagirali na njih, ali na način da su poslali stroga upozorenja šefu odjela.

Više od desetljeća svjetski vođe pozivaju na akcije, prijete i obećavaju poduzimanje mjera za zaustavljanje seksualnih zločina kojima su svakodnevno izložene bespomoćne žene i djevojčice. No, nisu učinili NIŠTA. Mislite da je stvar u tome što nedostaje ozbiljan i akciji sklona osoba koja će poduzeti konkretne mjere?




U kasnim 90tima šačica kongresnika je odlučila da Američka vlada treba preuzeti ulogu globalnog šerifa i nadgledati države umiješane u seksualnu trgovinu te tako zaustaviti modernu trgovinu robljem. U praksi se to pokazalo kao mrtvo slovo na papiru. Kako bi pak kongres i vlada SAD-a opravdala svoje akcije, u izvješćima 2002. godine  su navodili kako je ipak u Albaniji izrečeno barem 12 osuda za trgovanje ženama od prosinca 2000. do listopada 2001. Ovo zvuči kao nekakva parodija. Dakle, oni nisu učinili ništa, štoviše, devet trgovaca dobilo je minimalne kazne, a druga dvojica koji su pobjegli iz zemlje osuđeni su u odsutnosti. Sve te osude kasnije su smanjene na optužbe, kao što su poticanje prostitucije.

Na području bivše Jugoslavije krijumčari se rijetko uopće i gone, a djevojke koje se pronađu tijekom racija gone se zbog prostitucije i deportiraju se nakon što odsluže kazne. Točnije, trenutno je trideset puta više žena u zatvoru (zbog prostitucije), nego što je to njihovih krijumčara i svodnika.  Svi pokušaji vlade SAD-a da ocijeni i suzbije svjetsku trgovinu ljudima, razumljivo ironizira sam SAD. To je sve sukob interesa.

˝Zabrinutost˝ vladajućih oko trgovine ljudima još bolje ilustriraju sljedeći događaji: Kada je američki State Department s pravom optužio korejske vlasti da čine vrlo malo u borbi protiv relativno novog i brzorastućeg problema trgovine ljudima u Južnoj koreji, korejski su dužnosnici nedvosmislenim riječima iznijeli temeljni uzrok tog problema, te su dužnosnicima State Departmenta naložili da izokrenu nalaze kako bi ispravili svoju pogrešku smještanja Koreje u treću skupinu kritične zemlje. A temeljni uzrok problema i odgovor na to pitanje leži ispred ulaza u neke od 100 američkih vojnih baza u Južnoj Koreji, gdje je stacionirano 37000 američkih trupa koje ˝brane demokraciju i slobodu˝. Kod svake baze niz cestu nalaze se takozvani kamp-gradovi iliti seksualna igrališta za američke vojnike. Stotine vojnika odlaze u barove s imenima poput America, Dallas, Hollywood, USA, Las Vegas, Double Deuce, Soeboy i New York. Najozloglašeniji je grad Tongduchon koji se nalazi pokraj baze Casey, najveće američke baze i sjedišta 13 000 vojnika. U noćnim klubovima na čijim ulazima su izvješeni znakovi ´samo za strance´ nalazi se osoblje za odnose s gostima - vojnici ih iz šale nazivaju ´sočne djevojke´.




Prema američkim vojnim propisima, posjet takvim zloglasnim barovima je zabranjen a prostitucija u Južnoj Koreji je zabranjena. No pitajte se, kako je moguće da unatoč tome biznis preprodaje i uvoza ´robe´ opstaje? Korejske vlasti i američka vojska međusobno si predbacuju krivnju za to i tim odgađaju procesuiranja trgovine ljudima i svodništva. Na jednoj višoj razini, obje su strane u dosluhu i ubiru golemi profit od ove industrije. Prilikom ulaska žena u državu s takozvanim zabavljačkim vizama (viza E-6), vladini dužnosnici točno znaju gdje one idu i što će raditi. Američkoj vladi odgovara da njezini vojnici imaju svoje kolokvijalne aktivnosti pod nazivom ´R and R´ (odmor i opuštanje) koje vuku korijene iz 1950. Kada je američka vojska stigla u tu zemlju.

Viza E-6 javna je tajna. Koreanska policija otvoreno priznala da je ona samo paravan za prostituciju. Koreanske ženske udruge su dokumentirale stotinu slučajeva gdje su žene kojima je izdana viza žrtve trgovine ljudima. Otete su,  kupio ih je svodnik, i morale su odraditi svoju kupovnu cijenu usluživanjem američkih vojnika. Američko vojno zapovjedništvo svjesno je situacije, kao i Pentagon. Zapovjednici bi trebali biti slijepi da ne primijete trošne barove dok ulaze i izlaze iz´svojih skupih helikoptera´. Pa ipak, ´dečki su dečki, i treba im seksa´. U očima zapovjednika zaslužuju ´malo´ razonode.

Ovo nisu jedina mjesta na kojima si američki vojnici daju oduška. Na drugim kontinentima Amerikanci, zajedno s borcima drugih nacija provode svoje vrijeme u društvu seksualnih robinja zarobljenih u stotinama bordela i barova u Bosni i Hercegovini, Kosovu, gdje su mnoge žrtve iz Moldavije, Rumunjske, Ukrajine i Bugarske. Većina su tinejdžerice i vojnici znaju da su one porobljene.



Zaključak


Političke elite u zemljama s rastućom stopom prostitucije krenule su putem prebacivanja krivnje na izvorišne zemlje, u smislu da su njihove´lake žene´ te koje upropaštavaju reputaciju drugih zemalja u koje se izvoze. No, za požudu njihovih muškaraca nitko nije kriv, iako nju upravo potiču barovi, bordeli i striptiz klubovi razasuti po ulicama. Istovremeno, moćnici izvorišnih zemalja zauzimaju stav - ´daleko od očiju, daleko od srca´, a lokalne vlasti ponavljaju kako nemaju jurisdikciju, niti ovlasti za djelovanje, jer se žene izvoze izvan granica države. To je najobičnije izmotavanje i sada se prisjetite posta ´država je nasilje´ koji dodatno  razjašnjava ove probleme. Država je zamišljena kao zaštita privatnih interesa i u trgovini ljudima služi svojoj svrsi. Ideja granice (iluzije) je tu da štiti interese bogatih i privilegiranih koji ubiru profit od ove brzorastuće trgovine u svijetu. Legalizacijom bi država(čitaj: vladajuće elite) zarađivala javno i legalno od preprodaje uvoznog ´ljudskog mesa´ (što je do jučer bilo kriminalno), a svodništvo i vrbovanje bi postala legalna i moralna struka. 

Kultura militarizma je nešto što je sasvim normalno prihvaćeno u modernom svijetu i jačanje vojne sile je prioritet gotovo svake države (čitaj: vladajuće elite). Vodeće svijetske sile poput kolonizatorske Amerike ovoj kulturi podređuju sve preostale resurse, pa tako i ´seksualno roblje´ za razjarene seksualne orgije mladih vojnika koji se političkim igrama šire po svijetu i grade vojne baze. Striptiz barovi, prostitucija i noćni klubovi desetljećima prate vojne baze i iz očitih razloga mnogima je u interesu da se to ne narušava bez obzira na veliki broj seksualnog roblja koje se masovno izvozi iz zemalja samo za potrebe vojske.


Seksualna igrališta upražnjavaju i sami političari. I svima su poznate njihove razuzdane zabave uz hranu i alkohol uslijed ´političkih ekskurzija´. Internet portale nerjetko ispunjuju razni skandali vezani za prostituciju i mnogi političari su ´uhvaćeni na djelu´(link). Tzv.´elitna prostitucija´uvlači u trgovinu mlade djevojke koje moraju biti robovi pripadnicima bogatih političkih klasa.

Ekonomske krize, socijala i očaj koji razara obitelj i ljudske zajednice odgovaraju vladama, čega smo sve više i više svjesni. Tako i prostitucija, uz koju dolazi patnja, silovanje, otuđivanje od obitelji, pa i smrt, stanje je koje pod svaku cijenu vladari namjeravaju održati unutar svojega statusa quo. Pitajte se kada ste u mean stream medijima gledali neku emisiju koja se bavila ovom temom koji se, između ostaloga, tiče nas samih i naše djece koja su također meta istih prevaranata? Kada se na televiziji mogla vidjeti edukativna emisija koja govori o otmicama i vrbovanju djece i djevojaka od strane krijumčara? Kada je ijedan od naših političara govorio o problemu prostitucije s kojim se posredno ili neposredno suočava i naša zemlja koja se, nezaboravimo, ipak nalazi na zloglasnoj balkanskoj ruti?  Umjesto toga, Europska Unija promiče ˝demokraciju˝ i s vremenom će inzistirati na legalizaciji ovog oblika nasilja kako bi pojedinci profitirali i smješkali se na svojim tronovima. Što je najgore, u zemljama koje su ju legalizirale, ljudi su objeručke prihvaćali ovu ideju zbog koje danas ispaštaju. Dapače, pred žrtvenu salu su iznijeli svoju vlastitu djecu i djecu drugih obitelji Istočne i Srednje Europe. Ljudi su sami birali.

U sljedećem postu ću se bazirati isključivo na pojmu legalizacije prostitucije. Do čitanja. 



Preporuke:

Knjiga: NATAŠE - nova globalna seksualna trgovina (Viktor Malarek)



Ovo je knjiga koju morate pročitati. Dostupna je u svim knjižarama i knjižnicama. Ispituje pokretačke elemente, kritičke faktore, ponudu i potražnju, te bedem samozadovoljstva, suučesnipštva i korupcije, koji je omogućio eksploziju trgovine ženama.

još info o knjizi: http://www.zarez.hr/177/z_publicistika.htm

Igrani film: SESTRE (2011.) (Srbija)



Potresan film o istinitoj priči koji govori o dvije djevojke koje su završile u seksualnom roblju na ruti Kosovo/Srbija. Jedan od glavnih ciljeva ovog filma je podizanje grupne svijesti o ovom problemu.

Online gledanje kompletnog filma: http://halobing.net/f26/sestre.php

Dokumentarni film: Sex slaves (SAD)



Dokumentarni film koji prati zabrinutog čovjeka koji se zaputio u najmračnije tunele svijeta trgovine ljudima kako bi pronašao svoju otetu suprugu.


Za one koji žele više;

ukoliko želite primati ´mail obavjest´ svaki puta kada objavim novi post, kontaktirajte me na mail; duh_vremena@yahoo.com.

duh-vremena @ 18:44 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 1, 2012
´Svakom ˝pravom muškarcu˝ su idealne dvije vrste žena: domaćice i prostitutke. One pak ispunjavaju sve potrebe muškoga, predodređenoga da bude pravi gazda u kući´. Uz to, gotovo svaki  treći muškarac se može zamisliti u društvu prostitutke, a većinski postotak stanovništva bi se složio da je legaliziranje prostitucije dobra stvar (barem to govore statistike i ankete). Javnost je u golemoj zabludi, stoga je očito i više nego nužno govoriti o ovakvim problemima jer su jednako važni kao i sve ostalo o čemu se pisalo na ovom blogu. Na veliku žalost ljudi koji inzistiraju na tome da su svemu krivi iluminati i masoni, činjenica jest da postoji široki spektar stvari koje mi održavamo svojim aktivnim sudjelovanjem u njima ili ignorancijom istih, koja je jednako pogubna.




Trgovanje ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja nije novi fenomen koji se javio krajem 20. stoljeća tranzicijskim procesima u Srednjoj, Istočnoj i Jugoistočnoj Europi, kao što ni sam naziv trgovanje ženama nije «skovan» u našem vremenu. Svijet se trgovanjem ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja i prostitucije susreo i krajem 19. stoljeća, ali i početkom 20. stoljeća. Danas je trgovanje ženama jedna od najunosnijih grana organiziranog kriminala, a istovremeno je potpuni tabu iz razloga jer političke elite i mediji imaju interes da se o tome ne govori te da ljudi budu potpuno neupućeni u postojanje ovoga problema. Što dovodi do zatucanih stavova u pogledu prostitucije i površnog razmatranja legalizacije istoga. U narednih nekoliko postova će te dobiti drugu perspektivu koja će govoriti o tome, na temelju ozbiljnih istraživanja ljudi koji su posvetili svoj život toj teškoj temi s jedinim ciljem ; da se informira javnost i da se tome stane na kraj. Vidjeti ćemo i razloge cenzuri od strane medija i na posljetku uvidjeti goleme zablude oko stava treba li se prostitucija legalizirati.  

Nevidljive žene



Raspadom Sovjetskog saveza 1991. Godine demokracija je poharala republike koje su svojedobno patile pod čizmom tog komunističkog imperija. U to doba velikih prevrata, u kaosu koji je uslijedio, desetci milijuna ljudi napušteni su i ostavljeni da se snalaze kako najbolje umiju. Nisu se mogli okretati vladajućim strukturama, a vladajuća klasa je izronila kao klasa bogataša. Dok su obitelji brinule kako će pribaviti sljedeći obrok, političari i birokrati na najvišim razinama punili su svoje džepove dok im nisu pucali po šavovima.

Kako se nekoć neprobojna željezna zavjesa raspala, tako je organizirani kriminal počeo nadirati i zavjesu zamijenio jeftinim plastičnim patentnim zatvaračem. Crno tržište se vinulo u nebo i nije trebalo dugo da se mafija okomi na najvrjedniju imovinu tek formiranih republika: lijepe ali očajne djevojke i žene - obrazovane, uglađene i bez perspektive. Kada se struktura društva počela urušavati, djeca su završavala na ulicama, muškarci su počeli tražiti utjehu u boci dok alkoholizam nije dosegao razmjere epidemije, nasilje nad ženama i djecom je osebujno poraslo, a ženama je u svemu tome preostalo da pokupe komadiće kako bi održale obitelji na okupu. S obzirom da je stopa nezaposlenosti tada porasla i na 80%, takve žene postale su savršene mete. Tada na scenu izlaze´spasioci´.

´Spasioci´ su im obećali raznolike poslove koji su tim ženama bili spas: posao dadilje u Grčkoj, kućne pomoćnice u Italiji i li Francuskoj, sluškinje u Austriji ili Španjolskoj, modela u Sjevernoj Americi ili Japanu. U svakom od tih slučajeva, vrbovatelji bi pokazali privlačne slike dobro plaćenih poslova u glamuroznim zemljama. Za tu generaciju mladih žena, od kojih je većina odrasla u odgoju da gaje romantične fantazije o Zapadu, ne bi to samo bio posao iz snova već i način bijega. Bez puno razmišljanja bi uhvatile priliku, a onda bi se našle zatočene u mnogo gorem začaranom krugu.




Ovo su žene pored kojih ste zasigurno nekoliko puta prošli. Posebice ako ste se kretali noćnim životom nekih od europskih metropola. Ove žene su otpremljene diljem svijeta. One su ´it girls´cvjetajuće seksualne trgovine. Šeću se ulicama crvenih četvrti Australije, Italije, Belgije i Nizozemske. Nastanjuju bordele Sjeverne Koreje, Bosne i Japana. Rade gole u salonima za masažu u Kanadi i Engleskoj. Zatočene su kao seksualne robinje po stanovima u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Njemačkoj, Izraelu i Grčkoj. Zvijezde su peep-showa i otrcanih striptiz klubova u SAD-u i za promatrače iz trećeg lica, one se savršeno uklapaju među žene koje su ˝odabrale˝ davati seksualne usluge za novac. Ove žene se skrivaju ispod namaza jeftine šminke, ispod vulgarne odjeće parodirajući u stiletto potpeticama. Smiješe se, namiguju i poziraju jer znaju što će im se dogoditi u suprotnom. Većina ljudi niti ne zna da ove žene postoje. Zato su to nevidljive žene. Neprimjetne oku površnog i hlapljivog posjetitelja takvih lokala i svih koji upražnjavaju seksualne usluge ne bi li zadovoljili svoje poremećene seksualne apetite. One su nevidljive i u stvarnosti zatočene u stanovima, vlažnim podrumima, ćelijama, salonima za masažu i barovima.

Seksualna trgovina bez cenzure

Ove žene su obvezne služiti od 10 do 30 muškaraca na dan. Novac koji zarade ide njihovim vlasnicima, žrtve su svakodnevnog fizičkog nasilja i prijetnji, one koje se opiru, bivaju žestoko kažnjene. One koje odbiju surađivati bivaju osakaćene ili ubijene na najbrutalnije načine. Za klijente, one su samo zamjenjiva tijela. Nije važno što su robinje niti se itko želi zamarati s tako teškim terminima. Mnogima su pomisli na slojevitost ovog problema puko praznovjerje, jer je seks za novac poslovna transakcija, ˝moralno čista i ispravna˝. Ne zaboravimo da svaki muškarac ima pravo utažiti svoju seksualnu želju´na način koji njemu odgovara´, i to mu nema nitko pravo osporiti. Za mušterije one su komad mesa i obična rupa, a za svoje vlasnike, one su potrošna roba koju treba što više iskoristiti prije nego propadne.




Trgovina ljudima danas je po zaradi treći najunosniji posao u svijetu, nakon trgovine ilegalnim oružjem i drogama. Prema procjenama UN-a, neto zarada ovih kriminalnih skupina iznosi preko 12 milijardi dolara godišnje. Prema podatcima Interpola, takva žena može zaraditi 75 000 - 250 000 dolara godišnje. Roba je jeftina i ima je u izobilju, a kad potražnja za određenom ženom oslabi, lako ju se odbaci i zamijeni ss mladim, svježim licem. Broj žrtava je zapanjujući. U izvješću o trgovini ljudima u 2003. Godini u State Department-u ističu kako niti jedna zemlja na svijetu nije imuna na ovaj oblik trgovine i iznosi procjene kako je približno oko 800 000 do 900 000 osoba prokrijumčareno preko međunarodnih granica diljem svijeta. U ovu brojku nije uključeno trgovanje preko državnih granica jer, tada bi brojka prešla 2 milijuna. Izviješća jasno kazuju da je to jedna od najbrže rastućih trgovina koja ima tendenciju preplaviti cijeli svijet, a to uvelike uključuje uz žene, trgovinu i djecom.

Žene i djeca su izloženi brutalnim silovanjima, mučenjima, HIV/AIDS-u, ostalim zaraznim bolestima, nasilju, opasnim radnim uvjetima, slaboj prehrani, ovisnosti o drogama i alkoholu. Zanimljivo jest da ove žene nisu postale žrtve bolesti, rata, gladi ili prirodne katastrofe. Upravo obrnuto, one su postale pijuni u rastućem poslu novca, požude i seksa.

Krvavi oglas za posao

Svakoga dana desetci mladih žena bivaju namamljene poslovnim ponudama koje vode u pakleni put seksualnog porobljavanja i nasilja. Lažni agenti potencijalnim zaposlenicama nude ´kompletne aranžmane´za mjesta u inozemstvu. Za ta mjesta u pravilu nisu potrebne kvalifikacije i gotovo uvijek se traže mlade, po mogućnosti neudane djevojke. Jedan novinski oglas u Kijevu je glasio: ´Djevojke, obvezno neudane i vrlo lijepe, mlade i visoke! Pozivamo vas da radite kao modeli, tajnice, plesačice, koreografkinje, gimnastičarke. Smještaj je uključen. Moguć rad u inozemstvu, obvezno je prijaviti se osobno.´ Paketi obično uključuju besplatnu obuku, putne dokumente i zračni prijevoz. Djevojke se samo trebaju pojaviti! Međutim, ono što ne znaju, jest da u 95%  poslovi uopće ne postoje.



Ovakve oglase objavljuju legitimne agencije za zapošljavanje, koje su otvorile urede u Rumunjskoj, Rusiji, Češkoj i Ukrajini. Neke agencije čak postavljaju svoje štandove po sveučilištima u Rusiji, s kojih obećavaju profitabilne poslove u inozemstvu. Većina tih agencija su lovišta kriminalnih mreža koja se bave unosnom seksualnom industrijom. Beskrupulozni agenti već desetljećima u stupicu hvataju više od 175 000 žena godišnje i isporučuju ih poput žrtvenih janjaca krijumčarima, svodnicima i vlasnicima bordela u stranim zemljama.

Žene se nerijetko vrbuju u skupinama, pa one uvjerene da su sigurne jer ih je više, oduševljeno pristaju. Jednoj skupini žena iz Lviva u Ukrajini ponuđen je posao domaćica u Republici Češkoj. Kada su prešle granicu prodane su svodniku za 500 dolara po glavi i prisiljene na prostituciju duž ozloglašene državne ceste E-55 na češko-njemačkoj granici. U drugom slučaju čitavu plesnu skupinu Ukrajinki prevario je impresario koji im je obećao turneju u pet europskih gradova. Čak su dobile i ugovore, završile su zatočene u stanu u Njemačkoj, prodane u prostituciju.

Ostali načini vrbovanja

U svijetu prostitucije, nisu sve žene žrtve lažnih oglasa ili agencija za zapošljavanje. Prve karike krijumčarskog lanca vrlo često su rođaci, susjedi ili prijatelji prijatelja. Poznanik koji je vješt u zadobivanju povjerenja može prići djevojčinoj obitelji i ponuditi se da joj pomogne pronaći dobar posao u inozemstvu. Svake godine tom se varkom namami golemi broj djevojaka.

Među brojnim slučajevima s kojima se susreću borci za ljudska prava i suzbijanje trgovine ljudima, jest i primjer Tanje, iz malog gradića na istoku Ukrajine, koja je bila žrtva takve varke. Otac ju je napustio kad je imala 4 godine. S 20g. krenula je pronaći posao kako bi pomogla majci koja se brinula za njezina brata invalida. Iako je završila tehničku školu, nije mogla pronaći posao jer su sve tvornice već bile zatvorene. Tanji se napokon pružila prilika kad joj je majčina prijateljica 1998. predložila posao u inozemstvu. Žena je rekla kako bogate obitelji u Ujedinjenim Arapskim Emiratima traže kućne pomoćnice. Taj posao se navodno plaćao do 4 000 dolara mjesečno. Tanja nije mogla vjerovati svojoj sreći. Međutim, po dolasku u Abu Dhabi odvedena je u bordel gdje joj je svodnik rekao da ju je kupio za 7 000 dolara i od tog trenutka je morala raditi kao prostitutka dok ne otplati svoj takozvani dug. Nakon 3 mjeseca uspjela je pobjeći u obližnju policijsku postaju gdje je ispričala svoju priču. Nevjerojatno ali istinito, optužena je radi prostitucije i osuđena na tri godine zatvora u pustinji. Iz zatvora je izašla 2001. Psihički slomljena i posramljena. Njezinom svodniku nije se dogodilo ništa., s obzirom da je bila obilježena kao prostitutka, deportirana je nazad u Ukrajinu.

Još više uznemiruje upotreba krijumčarenih žena za vrbovanje novih žrtava. Za mnoge porobljene žene to je jedini bijeg od brutalnosti svakodnevnog prisilnog seksa s desetcima muškaraca. Njihovi svodnici pružaju im mogućnost povratka kući pod uvjetom da im pošalju nazad određeni broj zamjena. Te žene iznimno su uvjerljive i često se voze u luksuznim autima, prekrivene napadnim nakitom i skupom odjećom. Za čas posla bivaju okružene naivnim tinejđericama koje spremno padaju na bombastične priče o životu na zlatnom Zapadu.

Dodatna zamka su i agencije za bračno posredovanje koje rade pod krinkom internacionalnih tvrtki za upoznavanje parova. Takve agencije, koje se specijaliziraju za nevjeste naručene poštom, dostupne su svakom računalu, u pravilu nisu ništa drugo nego online bordeli. Prema podatcima međunarodne organizacije za migraciju, sa sjedištem u Ženevi, većina agencija za nevjeste naručene poštom diljem SS-a, u vlasništvu je organiziranog kriminala.




No, vjerojatno, najstrašnija taktika vrbovanja jest otvorena otmica. U mnogim ruralnim područjima Moldavije, Rumunjske i Bugarske djevojke i žene otimaju dok se seoskim putovima vraćaju kući. Situacija je toliko ozbiljna da u takvim područjima mnogi roditelji više ne šalju svoje kćeri u školu kako bi ih zaštitili od otmica.

Najužasniji aspekt seksualne trgovine jest i pridobivanje siročadi širom istočne Europe. U ožujku 2003. Godine, američki je State Department izvijestio o krijumčarenju siročadi iz Moldavije. Prema izvješću o ljudskim pravima, rizičnu skupinu djevojaka čine one koje moraju napustiti sirotište kad maturiraju, u pravilu 16 ili 17 godina. Krijumčari često točno znaju kada te djevojke moraju napustiti instituciju, mnogi ravnatelji sirotišta usko surađuju s krijumčarima i prodavanju im informacije, te ih ovi dočekaju s poslovnim ponudama u ruci. Istraživanje SD-a govore i o izvještajima u Rusiji o otmicama i kupovini djece iz sirotišta u svrhu seksualnog iskorištavanja i dječje pornografije, te kako je dječja prostitucije raširena u ukrajinski sirotištima. Sirotišta u Ukrajini, Rumunjskoj i Rusiji pucaju po šavovima, a budući da ih većinu više ne financira država, nisu u mogućnosti uzdržavati rijeke siročadi koje primaju. To je svakodnevna borba spajanja kraja s krajem.

Neki čitatelji će jedva dočekati zubac da istaknu kako postoje žene koje se dobrovoljno prijavljuju za prostituciju. To je također istina, no ono što promiče svim tim ljudima koji tu činjenicu koriste kao glavni element kojim podržavaju legalizaciju prostitucije, jest da te žene također u posao ulaze iz potpuno drugih očekivanja. Najčešće im se govori da će raditi u nekom ogranku seksualne industrije - salonu za masažu, striptiz klubu, peep-show klubu ili agenciji za eskort. Vjeruju da će se tima baviti pod određenim uvjetima koji ima bivaju ˝garantirani˝: kažu im da će zarađivati 5000 dolara mjesečno, živjeti u luksuznim stanovima, imati dva slobodna dana tjedno, pružati usluge dvojici ili trojici klijenata po večeri i imati mogućnost odbiti muškarca  koji im se ne sviđa. Često je to ugovor na tri mjeseca pa im se kaže kako nakon toga mogu slobodno kući. Velika većina njih odluče se za to imajući u glavi scene nakaradnog Holyvoodskog filma´Pretty Woman´koji je imao veliki značaj za nametanje lažne slike o prostituciji kako bi utjecao na javno mnijenje i ignoranciju tog problema. Mnogi ljudi koji prostituciju shvaćaju zdravo za gotovo i podržavaju njezinu legalizaciju, zapravo su pali pod utjecaj takvog filma i slične  propagande koja je kreirala generalno javno mnijenje.

Tražeći izlaz iz teške socijalne situacije koja ih je pak primorala da se odluče za prostituciju, kada te žene dođu u stupice, između njih i djevojaka koje su otimane na ulici više nema razlike. Umjesto da dočekaju gospodina ´Pravog´, snovi im se raspadnu i postaju žrtva najgoreg mogućeg oblika seksualne eksploatacije. Procjene´svjesnih žena´se kreću oko 30%.

Balkanska ruta - najozloglašeniji koridor




Organizirane kriminalne skupine uspostavile su veliku i zamršenu mrežu ruta kojima prebacuju žene u razne države, kopnenim, morskim ili zračnim putem. Zemaljska kugla je doslovce uzduž i popreko iscrtana takvim krijumčarskim rutama čiji svaki centimetar kontroliraju povezane kriminalne mreže. Te iste rute s još davno postavili krijumčari ilegalnog oružja i droge, sada ih koriste i trgovci ljudima. Najozloglašeniji je koridor Balkanska ruta koja prolazi kroz Srbiju, Hrvatsku, Albaniju, Makedoniju, BiH, Crnu Goru i Kosovo. Tijekom krvavog rata i raspada Jugoslavije kriminalne organizacije udarile su snažne temelje u tim regijama. Kada se rat završio, sada se krijumčari drogama, ženama i automobilima.

U Moldaviji put u seksualno ropstvo često započinje u sićušnom, osiromašenom selu, te se ubrzo kreće kroz rumunjsku do Mađarske ili Crne Gore. Tada se žene prebacuju i centre za procesuiranje, u Srbiji.  Druge strane, žene iz Ukrajine odvode se preko Mađarske do Beograda, gdje se šalju u Bosnu ili Italiju. Rumunjke prelaze u Srbiju kod Željeznih vrata na Dunavu, dok se Bugarke krijumčare izravno u zemlju. Ruta od Srbije do Italije prolazi kopnom - kroz BiH, Hrvatsku i Sloveniju - ili kroz albanske luke Vlore i Durres gdje se žene utovaruju u gumene čamce koji ih prevoze preko Jadrana. 

Cesta E-55 - ˝autoput ljubavi˝

Poznata diljem svijeta, autocesta E-55 leži uzduž glavne prometne arterije između Dresdena i Praga, samo nekoliko kilometara od češko - njemačke granice. Za vozače automobila, taj je petokilometarski komad asfalta područje s jednom od najvećih koncentracije prostitutki u EU, iz milja ga nazivaju autoputom ljubavi, koji je veoma bitan za utaživanje bolesnih seksualnih apetita stotinama muškaraca dnevno. Glavne mušterije su Nijemci, Austrijanci i ostali turisti u prolazu koji tamo dolaze zbog izvrsnih ˝pogodbi˝. Privlače ih jeftine cijene - u pola niže nego što bi platili u drugim državama. Pola sata na E-55 ili u obližnjem Dubiju stoji oko 35 dolara. Za seks bez kondoma cijena se diže za 10 dolara. Budući da se cesta reklamira i na brojnim web stranicama, seksualni turisti lete čak i iz Austrije i Sjeverne Amerike kako bi iznajmili automobil i provozali se. Svako parking mjesto i kvadratni metar pokraj ceste raspodijeljeni su i pod kontrolom svodnika; svako zasjenjeno odmorište u obližnjoj šumi služi kao bordel na otvorenom- danju i noću.




Žene su mlade, porijeklom iz Ukrajine, Rumunjske, Rusije, Bjelorusije i Bugarske. Njihova roba su njihova tijela. Čak je i neupućenom promatraču jasno da većina tih žena ne kontrolira svoj rad. Područjem vrebaju muškarci u dotrajalim automobilima odjeveni u trenirke s zlatnim lančićima oko vrata. Njihov jedini zadatak je čuvati robu i skupljati zarađeni novac.

Malo niže uz cestu E-55, u slikovitim brdima češkog gorja nalazi se grad Teplice u kojemu je ljekovito kupalište. On čuva mračnu tajnu - tragične posljedice razuzdanih radnji na cesti E-55. Svake godine ondje se rađaju desetci neželjenih beba koje bivaju napuštene u lokalnoj bolnici. One su posljedica klijenata koji su voljni platiti malo više za seks bez kondoma i žena kojima svodnici ne daju novac za alternativna sredstva kontracepcije. U prosjeku, svaki mjesec se porađaju tri prostitutke. Većina beba se rađaju s sifilisom ili su HIV pozitivne. Neke su ovisne o drogama. Pobačaji su skupi i žene rade sve do dana poroda. Štoviše, stalan je priljev klijenata koji odlaze samo radi seksa s trudnicama, te su za tu priliku spremni skupo platiti. Trenutno se u obližnjem sirotištu nalazi oko 70 beba s ceste E-55 koje čekaju usvajanje. 

Centri za obuku

Postoji nekoliko centara za obuku lociranih, između ostalog, i u Srbiji, gdje nasilnici lome duh i volju užasnutim zatočenicama posebnim nakaradnim taktikama. Većina podataka koje objavljujem u ovom  tekstu sam preuzeo iz knjige ´Nataše´ koja istražuje trgovinu seksualnim robljem, novinara i borca za ljudska prava Viktora Malareka koji je intervjuira mnoge aktiviste koji imaju mnoštvo iskustva na tom području pa i mnoge policajce. Među njima je i Oleksander Mazur koji radi  u Prištini u sklopu policijskih snaga UN-a CIVPOL-a.

Tijekom brojnih istraga Mazur je sastavio opširan dosje o trgovcima i njihovim operacijama. Centri za obuku mu leže nadohvat ruke, ali on je apsolutno nemoćan jer je njegov mandat ograničen na Kosovo... Centri za obuku, samo nekoliko km preko srpske granice, nisu unutar njegove jurisdikcije i potpuno nesmetano rade. Mazur govori:´Volio bi da imam moć i autoritet ući u Srbiju, uhvatiti kriminalce i obustaviti njihove operacije. Frustrirajuće je kada znate poimence sve glavne šefove, ali vam nije dopušten prelazak granice. Beograd je centar za Srbiju. Postoje stanovi u Nišu i Kraljevu. Ta su mjesta poput zatvora u kojima se drže stotine mladih žena dok ih ne prodaju, tamo prolaze svoju obuku. Ta mjesta su pakao´. Naravno, postoje i razlozi zašto postoje ta sustavna ograničenja prevencije takvog kriminala, a o tome nešto kasnije.

Anna Eva Radicetti, upraviteljica Protu-krijumčarskog projekta za povratak i reintegraciju Međunarodne organizacije za migraciju Kosova, tijekom intervjua s desetcima spašenih žena je čula o srpskim centrima za obuku. Ona objašnjava: ´u Beogradu postoje prostrani stanovi i kuće u koje se dovodi većina djevojaka. Ponekad je na jednom mjestu do pedeset djevojaka. Potencijalni kupci s ženama na tim mjestima upražnjavaju ´pokusne vožnje´ baš kao što bi to činili prije kupovine automobila. Svaki kupac ih seksualno testira. Žele se sami uvjeriti kakve su djevojke u smislu seksualne izvedbe. Kada ih tamo ne iskorištavaju, djevojke su zatvorene i tretirane kao stoka.´




Moraju satima stajati gole dok ih muškarci mjerkaju. Gledaju im grudi, boju kože te provjeravaju imaju li osipa ili bubuljica. Djevojke se moraju našminkati i obući kao prostitutke. One koje se opiru, izoliraju ih, pretuku i teroriziraju. Ako ih smatraju ružnima, dolazi do još većih poniženja. S obzirom na stvari koje su prisiljene raditi, tretira ih se gore od životinja u klaonicama. Trgovci se razlikuju ´od okrutnog do pakosnog´.

Djevojkama se odmah pri dolasku oduzimaju putni dokumenti te im je svako kretanje ograničeno i strogo nadgledano. Sofija je osamnaestogodišnjakinja koju su otela dva muškarca u gradiću u Rumunjskoj, kilometar od njezine kuće. Prijetili su joj nožem i ugurali ju u auto. Odvezli su je preko rijeke i prodali ju jednom Srbinu. On ju je u malom čamcu prebacio preko Dunava, a nakon toga ju je odveo u stan u nekom gradu u planinama. Užasnulo ju je ono što je vidjela u to kratko vrijeme boravka u toj zgradi. To je tipičan primjer onoga što se događa u centrima za obuku.

Tamo je s njom bilo nekoliko djevojaka iz Moldavije, Rumunjske, Bugarske, Ukrajine. U prepričavanju navodi da su neke plakale a neke bile potpuno užasnute. Nisu smjele ni progovoriti. Ulazili su grubi i ružni muškarci te odvlačili djevojke u sobe. Ponekad bi ih silovali pred ostalim Djevojkama, vikali na njih, naređivali im da se kreću na određeni način, da glume uzbuđenje, da stenju, itd. Svaku bi djevojku fizički, psihički i seksualno napastovali okrutni sileđije koji su upravljali centrom. One koje su se opirale, bivale su pretučene. Ako neka ne bi surađivala, zatvorili bi ju na tri dana bez hrane i vode u tami podruma prepunom štakora. Jedna djevojka je, prema riječima Sofije, odbila analni seks, pa je te noći vlasnik doveo petoricu muškaraca koji su ju držali prikovanu za pod i svaki ju je analno silovao pred svim ostalim djevojkama. Dok je ona vrištala, sve ostale su plakale. Razina fizičkog i psihičkog zastrašivanja, uz pomoć čega se kontroliraju ove žene, namjerna je i ekstremna. Cilj je slomiti im volju i duh  i natjerati na poslušnost.  




´Druga djevojka, koja je bila iz Ukrajine, odbijala je raditi stvari unatoč prijetnjama vlasnika i sileđija koji su joj gasili cigarete na rukama´ prepričava Sofija. Nije se prestajala boriti i oni su ju počeli udarati šakama i nogama dok se nije onesvijestila. Tada su ju analno silovali dok je beživotno ležala na podu. Nije se micala i nije disala, a na licima vlasnika se nije ocrtavala nikakva zabrinutost. Jednostavno su je iznijeli van. Kada je nekoliko dana kasnije, jedna djevojka skupila hrabrosti i upitala što se dogodilo s djevojkom koju su pretukli, vlasnikova reakcija je bila takva da ju je zgrabio za kosu, odvukao van, dao lopatu u ruke i naredio da kopa svoj vlastiti grob. Dok je kopala je sa strane vidjela svježi humak u koji je bila zatrpana pretučena djevojka. ´Mnoge djevojke pokušaju samoubojstvo´ govori Sofija, a ukoliko uspiju, samo ih se zakopa u šumi.

Trećeg dana zatočeništva Sofija je bila ´obrazovana´. Pokorila se bez opiranja, kretala se kako su joj rekli, glumila je uzbuđenje, znajući što će uslijediti ako se bude opirala. Tjedan dana kasnije prodana je zajedno s još dvije mlade djevojke svodniku. Sada je bila njegovo vlasništvo. Znala ga je samo po imenu Saba. Bio je Albanac od dvadeset i nešto godina. U sred noći je preko Jadrana prokrijumčarena u Italiju. Živjele su u vlažnom podrumskom stanu i spavale na spužvastim madracima. Svodnik je skupljao svu zaradu, osim male svote za osnovne potrepštine. Svake noći je na njima zarađivao tisuće dolara. Nakon 3 mjeseca Sofija je uspjela pobjeći.

Postoje još brojnih izvješća o tome kako su žene sakaćene i ubijane za primjer drugim ženama. Prema podatcima talijanske policije, samo u toj zemlji je svakog mjeseca ubijena jedna strana prostitutka. U Istambulu, u Turskoj, dvije Ukrajinke su se bacile s nebodera pred očima ostalih užasnutih djevojaka. U Srbiji je jednoj djevojki odrubljena glava pred grupom drugih djevojaka. U svibnju 1996. svodnik je zadavio jednu Ruskinju jer mu je odbila predati napojnicu od 20 dolara koju je dobila od klijenta. Njezino tijelo je ostavio u blizini grada Ramallaha kako bi policija vjerovala da su ju ubili Arapi. 2000. Godine pronađena su tijela dviju Moldavki kako plutaju rijekom pored Arizona Marketa (o njemu u sljedećem podnaslovu), rukama svezanih iza leđa dok su im noge bile pričvršćene za betonske blokove a usta začepljena ljepljivom trakom - što su sve oznake jasne egzekucije. Tu su još brojni primjeri i bilo bi suludo da ih sve nabrajam samo kako bi uvjeravao ljude da takve stvari postoje i da prestanu podržavati legalizaciju prostitucije. A prostitucija generalno jest usko povezana s svim najekstremnijim načinima trgovine ljudima o kojima ovdje pišem kako ćemo vidjeti i u sljedećim postovima.

Zloglasni Arizona Market

Za stotinu ´uvježbanih´ žena dovedenih iz Istočne Europe sljedeća je stanica zloglasni Arizona Market. Između Sarajeva i Zagreba, u sjeveroistočnoj Bosni, blizu granica s Hrvatskom i Srbijom, leži cesta Arizona. Pokraj nje je Arizona Market. Tijekom dana vrvi mnoštvom revnih kupaca, ovdje možete kupiti sve, od majica kratkih rukava, cipela, šminke, madraca, kasetofona i piratskih CD-a do lažnjaka marki kao što su Rolex, Levi´s i RAlph Lauren, sušenog voća, blještavih porculanskih zahodskih školjki i svježe zaklanih pilića.






Na ulazu je velika tabla koja odaje priznanje Amerikancima ´Zahvaljujemo Američkoj vojski na pruženoj podršci za razvoj ove tržnice.´ Sagrađena 1996., nakon rata ova tržnica je nazivana i bosanski Wal-Mart. Danju tržnica s hordama kupaca izgleda kao uspjeli eksperiment suživota triju naroda Hrvata, Srba i Bošnjaka koji su svoje etničke različitosti ostavili po strani, no kada padne noć, nakon zalaska sunca, izranja kobna grana ove trgovine:

Kako se produbljuju noćne smjene, tako se lagano štandovi s majicama i cipelama zamjenjuju s luksuznim automobilima i terenskim vozilima ukradenima u EU, zajedno s oružjem, drogom i šleperima krijumčarenih cigareta. No, najvrjednija je roba ona s pulsom - mlade djevojke i žene dovedene iz Istočne Europe.  ´Kada trgovci dolaze kupiti svoju robu, narede im da skinu odjeću i stoje gole na cesti. Izlažu ih kao stoku´. Opisuje Mara Radovanović, potpredsjednica Lare, lokalne ženske udruge u obližnjem mjestu. Žene se prodaju i na aukcijama seksualnog roblja, u noćnim klubovima s imenima kao što su Acapulco i Las Vegas, koji su niknuli unutar tržnice.  Djevojke gole izlaze na pozornicu noseći brojeve. Muškarci im prilaze, diraju ih, pipkaju, pregledavaju im kožu i gledaju zube prije licitiranja. Kada ih kupe, djevojke odlaze živjeti u robovskim uvjetima prisiljene na teški i mukotrpni rad u barovima i diljem regije gdje bivaju danonoćno silovane, pretučene i zlostavljane na sve moguće načine. Osobni dokumenti im se oduzimaju i ne smiju se kretati bez pratnje stražara. Ne dobivaju nikakav novac, a vlasnici noćnih klubova ih često prisiljavaju na nezaštićeni seks s klijentima. Za posljedicu toga, svakog tjedna barem jedna žena obavi pobačaj u Bijeljini, mjestu u blizini.




Prodane bordelima diljem regije, pružaju usluge lokalnim muškarcima i velikom broju stranaca koji su dio međunarodnih mirovnih snaga. One koje ostaju u Arizoni, služe u desetak klubova u sklopu tržnice, poslužuju kupce i lokalne policajce. Upravo tako, tamošnja policija je nekoliko puta optužena od udruga za ženska prava na temelju jasnih dokaza  za suučesništvo  i korupciju ističući kako striptiz bar, koji drži porobljene žene, nesmetano radi točno nasuprot policijske stanice.

Masovno regrutiranje žena diljem svijeta za trgovinu mesom pokreće samo jedan faktor - globalna potražnja za plaćenim seksom, što je produkt zatucanih umova i primitivizma. Ideja o legalizaciji prostitucije potiču i promoviraju isti ljudi koji odnose glavni dobitak ovog posla krijumčarenja i preprodavanja maloljetnih djevojaka i žena  i jasno je da onaj tko podržava legalizaciju, podržava i ovo masovno trgovanje ljudskim mesom. Političke strukture se SVJESNO ˝drže podalje˝ ovog problema a javnost se brine o tome da teme trgovine ženama budu tabu.

Većina ljudi vjeruje kako je prostitucija nešto normalno, s obzirom da je to ´najstariji zanat na svijetu´(omiljeni argument svih zagovarača legalizacije). U sljedećim postovima ćemo vidjeti kako niti jedan od argumenata koje ljudi navode ne vrijedi nasuprot goleme štete koju legalizacije čini, kako se jasno vidi i u svim ostalim zemljama koje su prostituciju legalizirale. Stoga, za legaliziranje prostitucije se mogu zalagati jedino i isključivo oni šovinističko fašističko nastrojeni muškarci koji smatraju da svaki muškarac ima pravo zadovoljiti svoju seksualnu žeđ i da za to treba postojati prostitucija, zatim uskogrudni ljevičari, toliko ustrajni u svojoj ideologiji, zaslijepljeni parolama da sve treba legalizirati, bez imalo kritičke svijesti i poznavanja materije, ili pak treća skupina ljudi koji u svojoj ignoranciji i demoralizaciji, ne razmišljaju, već podržavaju prostituciju kao nešto˝normalno i prihvatljivo˝ pa stoga ´treba biti i legalna´. No, istina je daleko drugačija.


Nastavak slijedi u sljedećem postu.

 


Preporuke:

 

Knjiga: NATAŠE - nova globalna seksualna trgovina (Viktor Malarek)



Ovo je knjiga koju morate pročitati. Dostupna je u svim knjižarama i knjižnicama. Ispituje pokretačke elemente, kritičke faktore, ponudu i potražnju, te bedem samozadovoljstva, suučesnipštva i korupcije, koji je omogućio eksploziju trgovine ženama.

još info o knjizi: http://www.zarez.hr/177/z_publicistika.htm

Igrani film: SESTRE (2011.) (Srbija)



Potresan film o istinitoj priči koji govori o dvije djevojke koje su završile u seksualnom roblju na ruti Kosovo/Srbija. Jedan od glavnih ciljeva ovog filma je podizanje grupne svijesti o ovom problemu.

Online gledanje kompletnog filma: http://halobing.net/f26/sestre.php

Dokumentarni film: Sex slaves (SAD)



Dokumentarni film koji prati zabrinutog čovjeka koji se zaputio u najmračnije tunele svijeta trgovine ljudima kako bi pronašao svoju otetu suprugu.


Za one koji žele više;

ukoliko želite primati ´mail obavjest´ svaki puta kada objavim novi post, kontaktirajte me na mail; duh_vremena@yahoo.com.

duh-vremena @ 22:33 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
znanje je moć

Arhiva
« » kol 2012
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
OPIS BLOGA

  • Tekstovi na ovom bogu obrađuju teme o društvu, ljudskim pravima, politici, alternativnim društvenim uređenjima, religiji, aktivizmu, metafizici, duhovnosti i zdravlju kako bi iste bile čitko prezentirane svim ljudima koji imaju interes doznati nešto novo i koji teže ka tome da učine neku promjenu u društvu. Prioritet jest i da ljudi i pišu o svojim stajalištima i pogledima na moja razmišljanja kako bi ih razmjenjivali i učili jedno od drugih. (SVE OBJAVLJENO SLOBODNO JE ZA KOPIRANJE, DIJELJENJE I PRIKAZIVANJE U BILO KOJE SVRHE-osim postova koji su sastavljeni uz pomoć tekstova drugih izvora i drugih kolumnista, što je naznačeno u dodatcima takvih postova)
ZAŠTO DUH VREMENA?

  • Ime Duh Vremena označava općenito prevladavajuća intelektualna uvjerenja, ideje, mišljenja i poglede na život tijekom određene epohe koje određuju sociološku, kulturološku i vjersku klimu, te načela ponašanja i etiku određenog vremenskog razdoblja. Ovo nije Zeitgeist fan site, iako je taj film potaknuo mnoge na razmišljanje, pa tako i mene. No, Zeitgeist pokret je mnogo toga izostavio i na ovoj stranici želim ukazati na to da je potrebno ići dalje od početnog shvaćanja stvarnosti, kao što to prezentira film, te da je potrebno istraživati informacije i biti otvoren za nove spoznaje i alternativne načine života.
kontakt
  • duh_vremena (et) yahoo (.) com
    Ukoliko netko želi kontaktirati, ili ako želi primati´mail obavjest´o tome kad se objavi novi post.
Posjetite stranice:
posjetite portal;
Brojač posjeta
385162
Index.hr
Nema zapisa.