ljudska prava,alternativne vijesti,aktivizam,
znanje je moć
Izdvojeno
Blog
utorak, travanj 15, 2014


Ljudska inteligencija se često koristi kao argument za ljudsku dominaciju nad prirodom i ostalim životinjskim vrstama. Drugim rječima, ljudska inteligencija daje čovjeku pravo na sva zvjerstva koja čini. Na devastaciju, iskorištavanje i zlouporabu prirode, na iskorištavanje životinja za hranu, odjeću, vivisekciju, zabavu i fetiš. Po svemu sudeći, u ovom uvodu ima mnoštvo apsurda. Mogli bi postaviti pitanje: što je to uistinu inteligencija i jesmo li zaista inteligentni na način na koji se volimo hvaliti?

Što je to inteligencija?



Inteligencija je sposobnost uočavanja važnih veza, a to vrijedi za sve žive sustave, poput ljudi, životinja, zajednica i društava. Sudjelovanje u svakodnevnim obredima koji potiskuju našu sposobnost stvaranja veza ozbiljno smanjuje našu inteligenciju. Budući da smo naučili odvojiti se od patnje koju nanosimo životinjama, neizbježno spontano se odvajamo i od patnje koju nanosimo gladnim ljudima, živim ekosustavima, ratom zahvaćenim zajednicama i budućim naraštajima. Zbog naše vještine nasilnog sprečavanja pritoka povratnih informacija, također nas lako zavode korporativni interesi čiji profit ovisi o našoj nesposobnosti uočavanja važnih veza. Kapitalizam i konzumerizam pronalaze plodno tlo u svjetini kojoj manjka sposobnost uočavanja veza, jer samo pripadnici takve svjetine jesu potrošači.

Suosjećanje je etička inteligencija: ono je sposobnost uočavanja veza, uslijed čega nastaje poriv za ublažavanjem patnje ostalih bića. Nju, kao i spoznajnu inteligenciju, guši čin jedenja životinja. Sposobnost odvajanja od vlastitih osjećaja, koju vježbamo za svakim obrokom, možda se bolje može uočiti na jezivim primjerima nekadašnjih znanstvenika koji smrzavaju žive pse kako bi proučavali ljudsku fiziologiju, suvremenih vojnika koji gledaju ravno u oči bespomoćnih civila dok pucaju u njih,  lovaca koji mame i natjeravaju bespomoćne životinje ubijajući ih zbog zabave, te mnogih drugih društveno prihvaćenih i zakonitih ponašanja.





Dokle god ćemo mi biti društvo koje u životinjama vidi nižu vrstu koju time možemo izrabljivati radi profita i zarade, imat ćemo male nade za preživjeti jer i sami sebe promatramo kao međusobno manje vrijedne i koristimo jedni druge za profit.  Sustavna praksa zapostavljanja, potlačivanja i isključivanja koja je temelj naših svakodnevnih obroka, odvaja nas od naše unutrašnje mudrosti i osjećaja pripadnosti blaženom svemiru. Ako aktivno zapostavljamo istinu o našoj povezanosti, neizbježno ubijamo zemlju i sami sebe. Naša inteligencija vene.

´Ne treba vjerovati da sva bića postoje radi čovjeka. Upravo suprotno, sva druga bića imaju svoju vlastitu svrhu i ne služe svrsi bilo koga drugoga.' - MAJMONID

Majstorstvo poricanja

Naše uporno i neprestano pretvaranje životinja u predmete uzrokovalo je sljepoću zbog koje sebe smatramo materijalnim bićima koja se rađaju, žive neko kratko vrijeme i onda umiru. Poput drugih životinja mi u osnovi nismo fizička bića, već svijest. Nažalost, ostala bića nazivamo (rasistički) crncima, robovima, poganima, ciganima, (ili seksistički) ´pičkama´, kurvama, droljama, (ili specističkii) gamadi, stokom, životinjama za hranu, živadi, divljači, laboratorijskim životinjama. Tim kategorijama zapravo samo zamagljujemo i zatvaramo naše umove pomoću isključivog i samodopadnog stava.

Naše društvo nas potiče da budemo svejedi. ˝jedimo sve!˝ je postalo prikladan opis naše civilizacije dok proždiremo ekosustave. Zbog industrijalizacije jedemo umjetno obojane, rafinirane, ozračene, genetički modificirane i kemikalijama opterećene proizvode, ubijamo i u meso prerađujemo životinje koje su oboljele i koje su prepune lijekova i kemikalija. Pojest ćemo gotovo sve. Reklame nas uče i odgajaju kako treba gutati sve, a zahvaljujući našoj sposobnosti da razdvojimo našu svijest od strave koju svakodnevno unosimo u sebe za vrijeme svojih obroka, s istom lakoćom iz svijesti potiskujemo činjenicu da naša hrana sadrži otrovne kemikalije.



Možda čak i da se ponosimo na svoju inteligenciju, te na izbirljivost svoje hrane, svojim mentalitetom zapravo stvaramo zaradu industriji lijekovima, što nas dovodi do direktnog sudjelovanja u stvaranju društva 'žderača'. Jedenje životinja je tako prepoznatljivi temelj potrošačkog mentaliteta, koji je postao pseudoreligija suvremenog svijeta.



Prirodno je i zdravo jedino da osjećamo žalost i grižnju savjesti koje potiskujemo u pogledu strave koju redovito i učinkovito nanosimo životinjama kako bismo ih jeli. Jeziva nam je pomisao na ljude koji bez grižnje savjesti ubijaju ili muče druge, te ih označavamo sociopatima i psihopatima i zatvaramo ih. A ipak mučimo i ubijamo životinje koje osjećaju bol i strah jednako kao i mi. Lako pokušavamo zaboraviti ili obezvrijediti patnju koju im nanosimo, duboko u sebi znamo da je bespotrebna, stravična i nemoralna.

Postoji njemačka izreka: vježba čini majstora. Ako vježbamo sviranje nekog instrumenta, postajemo vješti u tome i ono postaje dio nas i dio našeg bića. Ako vježbamo ubijanje, laganje ili krađu, postajemo vješti u ubijanju, laganju i krađi i ono postaje dio našeg bića. Kada neumorno i marljivo vježbamo sposobnost razdvajanja stvarnosti iza mesa, sira ili jaja od stvarnosti bijede koju je biće sposobno za patnju proživjelo radi stvaranja te hrane, onda postajemo majstori reduciranja takvih bića na puke predmete, oruđe, sredstva ili imovinu. Postali smo zapravo vješti u tuposti i isključivanju, u nepokazivanju suosjećanja prema patnji. Postali smo majstori poricanja jer u potpunosti odbijamo urezati posljedice svojeg ponašanja u vlastitu svijest. To poricanje postaje naša paraliza koja sprečava naše učinkovito i drugačije ponašanje. Naši dnevni prehrambeni objedi, koje vježbamo o kolijevke, od nas su učinili majstore umjetnosti ponašanja prema drugima kao prema predmetima. To je strahovita tragedija koju ne želimo osvijestiti.

U crkvama svećenici često govore o tragičnoj činjenici da volimo stvari i iskorištavamo ljude, a zapravo bismo trebali voljeti ljude i koristiti stvari. Nakon propovjedi isti ljudi odlaze svojim kućama  i jedu obroke zbog kojih su životinje postale stvari koje se koriste, a ne bića koja ljudi vole. Posebno u ovo blagdansko vrijeme (kada je Uskrs) i kada će svi pričati o praštanju, ljubavi, dobroti, dijeljenju, a istovremeno će na svom blagdanskom stolu servirati veliku količinu mrtvih životinja i sudjelovati u globalnoj eksploataciji kokoši koje se na farmama muče i tetoše za proizvodnju golemih količina jaja (link na post o proizvodnji jaja). To ponašanje, ako se ritualno ponavlja, od nas stvara ljude koji koriste druge ljude kao što koriste i životinje – kao stvari.

Ignoriranje univerzalne inteligencije




Sve cjeline: sustavi, planeti, ljudi, zajednice, životinje, biljke, dio su univerzalne inteligencije koja djeluje kroz njih i u nama. Ta inteligencija predstavlja njihovu osobnost stvaranja njihovih veza koje su bitne za njihovo postojanje i koje služe njihovoj svrsi, odnosno telosu. Telos svakog čitavog dijela je služenje većim cjelinama u kojima postoji. Univerzalna inteligencija koju vidimo u prirodi, beskrajno je složena i široka mreža te međusobne povezanosti i povratnih poruka. Primjerice, inteligencija koja se očituje u obliku kokoši, posebno je prilagođena ispunjenju svrhe kokoši. Ona se brine za kokoš i upravlja njezinim odnosima s cjelinama koje služe njezinoj svrsi, odnosno sa stanicama i sustavima koji su u njezinom tijelu. Kao i naša, njezina inteligencija uključuje svjesnost, emocije, želje i središnji živčani sustav s receptorima za bol.

Kada prisilno izdvojimo kokoš, svinju, ribu, kravu ili bilo koji drugu životinju od njezinog staništa, kako bismo je zatvorili i iskorištavali radi hrane, sustavno sputavamo njezinu urođenu inteligenciju. Univerzalna inteligencija u kokoši, svinji, kravi, jelenu, medvjedu, dupinu ili kitu, više ne može slobodno djelovati te tako pridonijeti i obogatiti mnoge više razine kojima služi. To je golem i tragičan napad na srž određenog bića.

Inteligencija živih sustava određuje se količinom i kakvoćom povratnih poruka koje sustavi mogu primiti. Ta sposobnost primanja povratnih poruka je u bliskoj vezi s sposobnošću stvaranja smislenih veza. Budući da je svaka životinjska vrsta jedinstvena, jasno je da svaka vrsta ima svoju vlastitu vrstu inteligencije prilagođenu njezinom telosu. Ako tvrdimo da je jedna vrsta inteligencije viša od druge, onda tu činjenicu zanemarujemo i namećemo svojevoljni standard. Isti onakav kakvog namećemo predodžbom o prehrambenom lancu kojega je čovjek osmislio u skladu s onakvim prehrambenim navikama kakve su potrebne da bi se održavala industrija profita, izlovljavana, zlostavljanja i trgovina životinjama, kao i ljekarski karteli. Isto tako mnogi koriste i argument ljudske inteligencije koja je urodila naprednom tehnologijom. No, gledajući objektivno, živimo u nazadnom tehnološkom društvu (s obzirom da smo okruženi beskrajnim, obnovljivim izvorima energije, a svjetski profit ovisi isključivo o iskorištavanju fosilnih goriva kao osnovnog izvora energije). Dok se službena znanost poziva na otkrića poput atomske bombe, istovremeno pustošimo planet. Takav specistički, nemoralni i diskriminirajući način razmišljanja, kada ljudsku inteligenciju postavljamo na sam vrh hijerarhije, je uobičajen za  potrošački mentalitet koji ignorira univerzalnu inteligenciju.




Životinje imaju vrste inteligencija koje ljudi ne posjeduju. Ljudi koji žive u društvu drugih životinja, poput pasa i mačaka čude se intuitivnim sposobnostima tih životinja. Primjerice, istraživanja su dokazala da životinje mogu osjećati točan trenutak kada njihov ljudski prijatelj, koji se nalazi na udaljenosti od nekoliko kilometara, odluči ići kući. Postoje bezbrojni drugi primjeri koji pokazuju da neljudske životinje imaju inteligenciju kojoj se možemo samo diviti. Takve primjere inteligencija, poput posebnog čula za predosjećaj nevrjemena i nečega što će se teg dogoditi, smo posjedovali i mi sami dok smo bili na ˝nižem˝ stupnju razvoja. No, ljudska inteligencija, koja nam je omogućila da izgradimo betonske zgrade, izmislimo religije, države, zastave, institucije i školstvo (i atomske bombe), odvojilo nas je od potencijala kojega smo mogli zadržati. Sada smo ga zamijenili s plitkim strastima, porocima i ovisnošću jedenja drugih životinja, a istovremeno se čudimo njihovim mogućnostima da uočavaju stvari, te njihovoj inteligenciji, koju s druge strane smatramo inferiornom našoj.

Dok s čežnjom promatramo svemir u potrazi za drugim inteligentnim životima, tužna i tragična činjenica jest da smo okruženi tisućama vrsta inteligentnih životnih oblika čiju svjesnost, sposobnost i subjektivna iskustva još nismo počeli shvaćati niti cijeniti.

Raznolikosti inteligencije u prirodi je zadivljujuća jer vrste, podvrste i pojedinci maju jedinstvene značajke inteligencije. Međutim, znanstvenici, kao i većina ljudi, nisu skloni priznati ili cijeniti raznolikosti inteligencije u prirodi jer svjesno sudjeluju u društvu u kojemu se potpuna dominacija nad životinjama podrazumijeva. Primjeri su u društvenim uređenjima južnih država SAD-a prije Građansko g rata, kada je ropstvo bilo zakonito. Članovi tog društva dominacije su smatrali da su crni ljudi, koji su bili robovi i objekti dominacije i iskorištavanja, posjedovali manju inteligenciju.

Kada zanemarujemo, obezvrjeđujemo ili zatiremo inteligenciju drugih životinja, posljedica stvari jest da tako aktivno smanjujemo vlastitu inteligenciju.

Bez grižnje savjesti izlovljavamo ribu i pustošimo oceane, uništavamo staništa divljih životinja odlaganjem otpadnih voda sa stočnih farmi, te rušimo goleme tropske šume radi ispaše stoke, uzrokujući izumiranje nekoliko tisuća vrsta godišnje. Bezobzirni u stvaranju profita, mijenjamo genetske strukture živih bića, samim time i nas, te devastiramo planet vojnim i toksičnim otpadom. Ipak, budući da smo vješto prekinuli veze s tim što se događa, spretno smo zanemarili tu tragediju koju uzrokuje čovjek. Ta neosjetljivost na druge životinjske vrste je uzrokovala neosjetljivost i prema vlastitoj vrsti, poput ljudske patnje, gladi u trećem svijetu koju uzrokuje potrošački mentalitet, štovanje kulture ratovanja, daljnji masovni odziv na vojne poduhvate,  i tako dalje. Za taj gubitak društvene i osobne inteligencije prvenstveno je odgovoran društveno poticajni čin jedenja životinja. Držanje, sakaćenje i ubijanje životinja radi hrane je u svojoj biti toliko okrutan i ružan čin da zbog njega moramo umrtviti velik dio naše osobne i društvene inteligencije, osobito kada taj čin poprimi goleme razmjere u kojima se danas životinje ubijaju i zlostavljaju.

Mi smo uistinu majstori poricanja.

Vezani postovi:

  • Hrana i čovjek (link)
  • Kako sijemo tako ćemo i žnjeti (link)
  • Predrasude prema ostalim životinjskim vrstama (link)
  • Mlijeko - zašto ga ne konzumirati? (1.dio) (link)
  • Mlijeko - zašto ga ne konzumirati? (2.dio) (link)
  • Sirova hrana - siguran put  prema zdravlju i dugovječnosti (link)

Izvor i preporuka:




Hrana za mir (knjiga) - Will Tuttle (link)






Ostale prepouke:

Food inc. (2009) dokumentarni film (online gledanje)


Earthlings (2005) dokumentarni film





Oni koji se  žele priključiti mailing listi za obavijesti o novim postovima, mogu to učini na mail; duh_vremena (et) yahoo (.)com.

duh-vremena @ 20:55 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, ožujak 29, 2014
 Ekonomska kriza, ulični prosvjedi, zaoštravanja odnosa između Rusije i Amerike, tužba za genocid, dvojezičnost, deložacija, bankrot, korupcija, sve mlađa populacija ljudi koji svakodnevno sakupljaju boce, lopovluk, siromaštvo i tako dalje. Sve o čemu se priča jesu problemi, no kada se govori o rješenjima, ona će svakome zvučati nerealno i na alternativne načine razmišljanja se odmahuje rukom. Ponovno se vračamo na pitanje 'gdje je rješenje?', ali, prije svega trebamo pitati 'što je problem?'. Problem nisu političari, bankari i masoni. Problem leži duboko u nama i u našem odnosu bez poštovanja prema drugim životima. To nam se isto i vraća. Imate li osjećaj da ovaj sistem nema nikakvog poštenja prema vama? Kako sijemo, tako ćemo i žnjeti. Ovu tvrdnju će poduprijeti brojni primjeri koje ću navesti u postu, kako bi stvar bila što jasnija i konkretnija, iako, i već sada ne može biti jasnije nego što jest.

To univerzalno duhovno učenje, koje možemo pronaći u gotovo svim svjetskim religijama, temelji se na istini o našoj međusobnoj povezanosti. Ta istina se tumači i pozitivno, kao zlatno pravilo (čini drugima što želiš da drugi čine tebi) i neutralno, kao zakon uzroka i posljedica (da će nam se osvetiti sve ono što činimo drugima). Jednostavno rečeno, ne možemo nikada biti sretni ako drugima nanosima patnju, da ćemo biti slobodni ako druge držimo zatočenima, da ćemo biti zdravi ako drugima uzrokujemo bolesti i da ćemo uspostaviti mir ako smo nasilni prema drugima. Kada oslobađamo druge postajemo slobodni; kada volimo druge postajemo voljeni; kada ohrabrujem druge, dobivamo ohrabrenje; kada smo blagoslov drugima, dobivamo blagoslov; kada drugima donosimo radost i iscjeljenje; pronalazimo radosti i iscjeljenje u svojim životima.

Ta vječna mudrost je osnova inteligencije i suosjećanja se čvrsto temelji na istini o međusobnoj povezanosti. Pomoću toga možemo vidjeti da naše zlostavljanje životinja ima bolne posljedice za nas. Ironija je zapanjujuća. Primjerice, životinje u prirodi nikada nisu patile, ali životinje držane u skučenim prostorima, hrane se posebnim smjesama, te dobivaju lijekove i hormone kako bi se neprirodno udebljale (jer se prodaju po kilogramu). Pretilost je ozbiljan problem ljudskih svejeda. 60% amerikanaca ima prekomjernu težinu, a 26% je pretilo. Medicinski troškovi se broje u milijardama dolara, a psihološki troškovi su također golemi. Sijemo pretilost u  milijardama pilića, purica, svinja i krava, a žanjemo u sebi. Purice se obično uzgajaju, hrane i drže u skučenim prostorima kako bi se udebljale, pa zbog težine više ne mogu imati niti spolni odnos. To se zapravo događa sve većem broju ljudi.

One životinje u prirodi koje inače jedemo kao hranu, žive u obiteljima i imaju složene, žive i bogate društvene odnose s drugim pojedincima u svojim krdima, jatima, plovama i zajednicama. Na području životinjske farme sve se obiteljske veze nasilno prekidaju, bebe se otimaju majkama ili zbog mlijeka koje zatim krade čovjek, ili zbog skorog klanja. Svaka životinja predstavlja zasebnu proizvodnu jedinicu. To je ono što sijemo, a ono što žanjemo je vidljivo po svuda u ljudskom društvu: raspad obitelji. Što činimo životinjama činimo i sebi. Kao nikada prije obitelji se raspadaju, roditelji rastavljaju, djeca zlostavljaju, napuštaju, ljudi osjećaju otuđenost i usamljenost, jer predstavljaju proizvodne jedinice u bešćutnom ekonomskom sustavu.







Ženske životinje se davanjem hormona prisilno tjeraju na neprirodno rane trudnoće, osobito u industrijama jaja i mlijeka. Jer, to je jeftinije nego hraniti životinje dok prirodnim putem steknu spolnu zrelost. Kada ih prisilno oplođuju na industrijskim farmama, to su samo djeca. Ta djelatnost opterećuje sir, mlijeko i druge mliječne proizvode neprirodnom količinom estrogena i drugih hormona. Takve proizvode jedu naša djeca, a to ih tjera, pogotovo djevojčice, na neprirodni rani spolni razvoj. To je osnovni uzrok zabrinjavajućeg broja adolescentskih trudnoća i abortusa, ali o tome se rijetko priča.

Ista načela se ponavljaju na zadivljujuće raznolike načine. U milijarde bespomoćnih životinja nasilno unosimo ogromne količine kemikalija. Ljudi pak pate od ovisnosti i zlouporabe droga, oslanjanja na lijekove stravičnih nuspojava. Tupost i ignorancija je svojstvo društva koje legalno izdaje lijekove s otrovnim supstancama na recept.

Životinje na farmama prisiljavamo da žive u iznimno zagađenoj i otrovnoj okolini, da udišu zrak koji je otrovan zbog visokih koncentracija amonijaka, koji potječe iz izmeta tisuća zatvorenih životinja držanih na skučenom prostoru, žive u vlastitom izmetu i jedu zagađenu hranu. Ljudi sve više žive u vlastitom otpadu jer su naš zrak, voda i hrana sve zagađeniji. Prisiljavamo životinje da žive u vrlo stresnim uvjetima. Mi živimo u sve stresnijim uvjetima. Držimo ih u skučenim prostorima, osjećamo sve veću skučenost zbog ekonomskog pritiska koji raste, a zatvori su sve puniji. Tjeramo životinje da proizvode preko svih granica svojih mogućnosti, i mi smo pod neprestanim pritiskom da proizvodimo. Na farmama tjeramo milijune životinja u ludilo potpunim sprečavanjima izražavanja njihovi prirodnih želja i nagona, a ljudske duševne bolesti su također sve češće. Držimo ih u prenapučenim kavezima, a naša naselja su sve više napučena. Mučimo milijune životinja, a prema podacima organizacije Amnesty International ljudi nikada nisu toliko mučili jedni druge kao danas.



Životinjama uzgajanima radi hrane često se namjerno uskraćuje hrana. Ponekad se to čini kokošima radi stvaranja sindroma šoka koji potječe njihova tijela na početak još jednog ciklusa stvaranja jajeta, a ponekad se to čini radi uštede na troškovima hrane li zbog čistog nemara. U našem društvu je anoreksija česti poremećaj. Ljudi, uglavnom žene, često gladuju, ponekad do smrti. Čak i usprkos izobilju žitarica koje uzgajamo za prehranu stoke namijenjene za bogati svijet, tisuće siromašnih ljudi, uglavnom djece, svakoga dana umire od gladi.



Mlade ženske životinje, koje se rađaju u našem društvu za proizvodnju hrane, redovito prolaze kroz seksualno zlostavljanje u obliku opetovanog silovanja. Za taj se čin koristi euferizam: umjetna oplodnja, no, radi se o silovanju. Mlade ženske svinje, krave, ovce, koze, purice, kokoši  i druge životinje opetovane se siluju kako bi proizvodile potomke prije nego ih se zakolje. Za te životinje ljudi predstavljaju serijske silovatelje i mučitelje. Primjerice, mlade ženke purice u prosjeku se siluju dva puta tjedno u razdoblju od dvanaest do šesnaest mjeseci, a na kraju ih se zakolje radi pureće juhe i hrane za bebe. Osim sustavnog seksualnog zlostavljanja prilikom oplodnje, radnici na farmama seksualno zlostavljaju mnoge životinje, a osobito svinje. Silovanje je središnja metafora našeg društva i iznimno je ozbiljan problem. U Sjedinjenim Američkim Državama je žena silovana ili seksualno napadnuta svake dvije minute. Kao i u stočarskom sektoru gdje se ženke i majke brutalno zlostavljaju i iskorištavaju radi zarade, u ljudskom se društvu ženske i majčinske vrijednosti potiskuju te žene nemaju jednaki položaj kao i muškarci. Ta neprestana, nevidljiva dominacija nad ženama i nad ženskim životinjama ima goleme posljedice i velikim dijelom nudi objašnjenje za niži status žena u našem društvu. I kao što u životinjama vidimo samo meso i predmete koje jedemo, žene se često, baš kao i životinje, smatraju mesom za seksualno iskorištavanje. Kao što je Carol J. Adams pokazala, životinje su u našem društvu povezane kroz pornografiju, oglašavanje i medije. Životinje za hranu su prikazane kao privlačne žene koje žele da ih pojedemo, a žene su povezane sa životinjama kao seksualni objekti koji žele da ih se koristi.



Životinjama uzrokujemo bolesti jer ih prisiljavamo da žive u stravičnim uvjetima. Na nas također vrebaju nove i smrtonosne bolesti. Kada na neprirodan način smještamo ogroman broj životinja u male prostore, kada kidamo njihove životne veze, kada ih prisiljavamo da jedu izmet, krv, meso i organe životinja kojima se one u prirodi nikada ne bi hranile te hranu koja je ˝obogaćena˝ dijelovima tijela članova njihove vlastite vrste, onda industrijske farme pretvaramo u uzgajališta smrtonosnih virusa, bakterija, parazita i proteina koji nikada ne bi mogli razviti u prirodi. Ti patogeni, prenose se na nas kada jedemo hranu ili lijekove koji potječi od tijela tih mučenih životinja. Skučeni prostori u kojima su zatvorene uzrokuje visoke razine stresa, bolesti i zaraza kod životinja koje jedemo. Stočarska se industrija protiv toga bori davanjem velikih količina lijekova i antibiotika kako bi životinje preživjele dok ne postignu težinu potrebnu za klanje. To samo pogoršava stanje ljudskog zdravlja jer antibiotici i drugi lijekovi potiču evoluciju opasnijih i otpornijih sojeva bakterija i virusa. Kada sijemo bolest u bespomoćnim životinjama, sami također žanjemo bolest.



Trenutačno, znanstveni rade na tome da uzgoje životinje koje će biti tupe, neosjetljive i s kojima će se moći lako upravljati, koje se neće opirati. Sve to kako bi lakše preživjele nezamislivu bol i stres koji moraju trpjeti na industrijskim farmama. Oni žele stvoriti  životinje sa što manje osjećaja i svjesnosti, životinje sa slomljenim duhom, bez volje za životom, bez ikakve svrhe osim da služe ciljevima svojih ljudskih vladara. To bi povećalo zaradu. Što uzrokujemo drugima - takvi i postajemo.


Na kraju, sve se vraća, sve se plaća. Budući da uzrokujemo ovu stravu, svjedoci smo sve veće strave u medijima, zabavnoj industriji, ali i u događajima na svjetskoj razini. Budući da ubijemo mlade životinje radi hrane, svjedočimo povećanom broju samoubojstava među djecom i adolescentima. Budući da namjerno potičemo životinje na bijes, kao prilikom rodea, zooloških vrtova, cirkusa i ostalih načina ˝zabave˝ naš bijes je također sve veći. Budući da namjerno u njima izazivamo strah, kao u laboratorijskim istraživanjima straha, naš vlastiti kronični strah je sve veći. Budući da im uzrokujemo osteoporozu prisiljavajući ih da proizvode previše mlijeka i jaja, veliki broj ljudi pati od osteoporoze. Budući da ih namjerno šopamo kako bi smo kod pataka i gusaka stvorili natečene i bolesne jetre koje jedemo kao poslasticu koja se zove foie gras, kronično jedemo prekomjerne količine hrane koja sadrži otrovne tvari  te tako nanosimo štetu našoj jetri i drugim unutarnjim organima.

Budući da prisiljavamo životinje da budu bolesne, tjeskobne i pod stresom, i mi smo bolesni, tjeskobni i pod strersom. Budući da ih hranimo otrovima; neprirodnom, prerađenom i kemikalijama zagađenom hranom, u našim dućanima se prodaju slični otrovni proizvodi koji se nazivaju hranom. Budući da ih zatvaramo u male kaveze, zatvoreni smo u uredske kocke koje smo i sami napravili. Budući da životinjama oduzimamo njihovo dostojanstvo i privatnost, izgubili smo dostojanstvo, a naša privatnost je sve manja. Budući da im namećemo osjećaj besporočnosti, osjećamo sve veću bespomoćnost. Budući da ih svodimo na potrošnu robu, također postajemo potrošna roba. Budući da im ne dopuštamo da ispune svoju prirodnu svrhu, također gubimo vlastitu svrhu. Budući da im oduzimamo prava, gubimo vlastita prava. Budući da ih pretvaramo u robove, i sami postajemo robovi. Budući da im slamamo duh, naš duh se također slama. Kako sijemo, tako i žanjemo...

________________________________________________________________________


Izvor i preporuka:




Hrana za mir (knjiga) - Will Tuttle (link)






Vezani postovi:

  • Hrana i čovjek (link) 
  • Predrasude prema ostalim životinjskim vrstama (link)
  • Mlijeko - zašto ga ne konzumirati? (1.dio) (link)
  • Mlijeko - zašto ga ne konzumirati? (2.dio) (link)
  • Sirova hrana - siguran put  prema zdravlju i dugovječnosti (link)
Ostale prepouke:

Food inc. (2009) dokumentarni film (online gledanje)


Earthlings (2005) dokumentarni film





Oni koji se  žele priključiti mailing listi za obavijesti o novim postovima, mogu to učini na mail; duh_vremena (et) yahoo (.)com.




New layer...
duh-vremena @ 01:06 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, siječanj 10, 2014



Jedan od najvažnijih predstavnika hrvatske kulturne scene, multimedijalni umjetnik i filmski redatelj Ivan Ladislav Galeta preminuo je 7.1. 2014. u Zagrebu u 67. godini života. 


Ivan Ladislav Galeta diplomirao je likovnu umjetnost na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu i pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je čest gost predavač na europskim sveučilištima i profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje su posebno zanimljivi upravo njegovi predavački performansi u kojima je na sebi svojstven način tumačio različita znanja o svijetu i umjetnosti.

Osnivač je i urednik programa Filmoteke 16 te predlagatelj i jedan od osnivača Odsjeka za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. U likovni svijet uključio se tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća.








Oni koji se  žele priključiti mailing listi za obavijesti o novim postovima, mogu to učini na mail; duh_vremena (et) yahoo (.) com.

 

duh-vremena @ 16:23 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, prosinac 17, 2013

Licemjerje, u državi satkanoj od lažnih domoljuba, lažnih dušobrižnika i katoličkih protuha koji, 'od kada je vijeka' svoje katoličanstvo sprovode lažima, dezinformacijama, manipulacijom , korupcijom i političkim utjecajima, sada ima i svoje lice, opipljivo u fizičkom svijetu, što se nije dogodilo prije. Ono izgleda otprilike ovako:



Inače, referendum kao takav jest forma koja pruža mogućnost davati pravo glasa narodu da odlučuje sam za sebe, što bi narod mogao koristiti kao alat za borbu protiv političke oligarhije koja vodi ukletu državu. Tako bi to trebalo funkcionirati u razvijenom društvu koje se opire političkoj hijerarhiji. No, kod nas je to drugačije. Kada se narod klanja istoj državi, gušeći se u kvazi domoljublju i kada se Hrvatstvo naziva ono što ide pod tradiciju, zadojenost, nazadnost i neobrazovanost, onda je društvo osuđeno na propast. Osudili ga sami ljudi, masa poltrona, izdajica, egoista, šovinista, samoljuba. Sami kreiramo svoju budućnost, glasamo i biramo političke elite jer smo naučeni od malih nogu da ne možemo i da nismo sposobni odlučiti o vlastitim životima.

Željka Markić i njezina inicijativa, kad tad će se okrenuti klasičnom instrumentu djelovanja u višestranačkoj parlamentarnoj demokraciji - političkoj stranci. Markić, međutim, u javnim istupima još uvijek ne želi koristiti ni izraz “političko djelovanje”, a kamoli otkriti kroz koju stranku će ga ostvariti. Valja podsjetiti da se ona već okušala u stranačkoj areni kao predsjednica konzervativne stranke Hrast, ali je odustala i prepustila taj posao bliskom suradniku i predsjedniku udruge Grozd, Varaždincu Ladislavu Iličiću.

Hrast, međutim, spada među neuspješne projekte Željke Markić jer je stranka nakon parlamentarnih i lokalnih izbora ostala na političkoj margini, a najveći joj je uspjeh osvajanje dvaju mjesta u varaždinskom gradskom vijeću. Međutim, nakon referenduma o ustavnoj definiciji braka, političke dionice Željke Markić višestruko su skočile, a hrvatski konzervativni pokret u čijoj pozadini stoji moćna Katolička crkva dobio je svoju dugo čekanu ikonu. Nakon referenduma više nije pitanje hoće li Željka Markić ući u politiku, nego na koji način će to učiniti. Prema nekim stajalištima, konzervativni dio Hrvatske i Katolička crkva u Željki Markić pronašli su idealnu kandidatkinju za predsjedničke izbore, od kojih nas dijeli samo godina dana.

Pozicija neposredno izabranog predsjednika države, točnije populistički utjecaj koji ta funkcija osigurava već dugo je predmet želja konzervativnog dijela Hrvatske. Ma koliko se čuvao jakih izjava vezanih uz referendum o braku i trudio očuvati netaknutima dobre odnose s Katoličkom crkvom, Josipović bi u slučaju kandidature Željke Markić ostao bez toliko željene podrške dijela desnih birača. A ona će dobiti podršku etabliranih konzervativnih stranaka koje su njezinoj referendumskoj inicijativi iskazale zdušnu podršku, poput Hrasta, HSP-a, HSP-a Ante Starčevića, HSS-a, kao i buduće stranke zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića, jednog od logističara i podupiratelja inicijative U ime obitelji. Tako okupljen konzervativni blok mogao bi na svoju stranu privući dio HDZ-a koji priželjkuje profiliranje u stranku s jasnim demokršćanskim predznakom.

Luksuzna vila i dušobrižništvo

Pod samozadovoljnim smiješkom, zlatnim križićem oko vrata, pod hrvatskom šahovnicom i zastavom 'U ime obitelji', stigao nam je i sam Opus Dei. Crkveni aktivisti i predstavnici radikalnih, ortodoksnih crkvenih kultova uspjeli su ostvariti svoje ciljeve, ponajviše zbog zahvalne situacije u državi koja obiluje siromaštvom, frustracijom, neimaštinom, a takve zemlje najčešće pate od akutnih problema s desničarskim pokretima, izričitom homofobijom, negiranjem ljudskih prava i prava manjina. Tako je kod nas, tako je i u svijetu – jedno ide s drugim.

Sada imamo Željku Markić, koja je ilegalno napravila vilu u vrijeme kad se na sva zvona govori o legalizaciji bespravno sagrađenih objekata. Svoju luksuznu vilu na otoku Šipanu koja se prostire na više od 4600 kvadrata izgradila je bespravno. Potvrdila je to pročelnica dubrovačkog Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja Silva Vlašić.



Prije mjesec dana su novinari portala Dubrovački dnevnik učestalo pisali o zbivanjima uokolo vile Željke Markić, te učestala okupljanja različitih, gospodski odjevenih, ljudi, na nekakvim 'tajnim' okupljanjima.  Pretpostavke su mnogih da, seanse koje se događaju u vili na Šipanu vjerojatno spadaju pod okrilje sekte Opus Dei koja legalno djeluje pod Katoličkom crkvom.
Naime, zanimljivo je da je 2008. godine u tvrtki Sermon Željke Markić, kao prokuristica bila zaposlena izvjesna Maria del Carmen Calvo del Valle, koja je u Hrvatsku došla s namjerom osnaživanja prelature Opus Dei što nikako ne može biti koincidencija. Opus Dei u Hrvatskoj djeluje više od jednog desetljeća, a stalno se širi za što je dijelom zaslužna i Maria del Carmen.

Što je Opus Dei?

Samo da naznačim, ovdje se ne radi o teorijama zavjera. Opus dei je 'sekta' više nego tajno društvo u klasičnom smislu tog termina, iako nerjetko djeluje u tajnosti. To je organizacija koja izaziva mnoge kontraverze i u javnosti. To je osobna prelatura Katoličke crkve koju je 1928. utemeljio sveti Josemaría Escriva. Odobrio ga je biskup Madrida 1941. i Sveta Stolica 1947. godine. Od 1982. Opus Dei je osobna prelatura Katoličke crkve. Osobne prelature postoje kako bi se mogle obavljati specifične pastoralne misije u Crkvi i dio su pravne, hijerarhijske strukture Crkve. Na čelu osobne prelature je prelat, a čine je svećenici i muškarci i žene, sjedinjeni kao jedan organizam za obavljanje misije prelature. Većina vjernika u Opusu Dei su vjernici supernumerariji: riječ je uglavnom o oženjenim muškarcima ili udanim ženama, za koje posvećenje obiteljskih potreba čini najvažniji dio njihova kršćanskog života.

Što se tiče Opusa Dei, to je misija širenja ideala svetosti u središtu svijeta. Opus Dei pomaže običnim ljudima živjeti svoj kršćanski poziv u svakodnevici nudeći im duhovnu potporu i izobrazbu koje su im za to potrebne. Promiče svijest o univerzalnom pozivu na svetost – temeljnu ideju da je svaka osoba pozvana od Boga da bude sveta – posebice na svetost koja se ostvaruje običnim radom i u svakodnevnim obvezama. Taj cilj se ostvaruje duhovnim obnovama, jutarnjim i večernjim razmatranjem, tečajevima filozofije i teologije i individualnim duhovnim vodstvom, a taj se cilj provodi i na otoku Šipanu u skupocjenoj Markićkinoj vili.



Iako predstavnici i zagovornici Opusa Dei stalno ističu da je ta udruga osnovana s ciljem promicanja apostolata među laicima te cjeloživotnog usavršavanja kršćanskih vjernika na obrazovnom, moralnom i duhovnom planu, stalno je prati glas zatvorene, konzervativne, moćne i tajnovite organizacije čiji su članovi organizirani poput vojne hijerarhije i koja se protivi modernizaciji Crkve i društva. 

Bivša članica, Veronique Duborgel, 44-godišnja Francuskinja iz Strasbourga, je napisala knjigu u kojoj tvrdi da se prema ženama, Opus Dei odnosi kao prema psima.  Nalov knjige  je: "Unutar pakla Opusa Dei".  U njoj opisuje svoje 13-godišnje iskustvo članstva u tajnovitoj katoličkoj organizaciji koju je u svojoj knjizi proglasila "rigidnom, neosjetljivom i mizoginističkom". Napisala kako je tijekom članstva bila izložena brojnim prijetnjama i poniženjima, a psihološke metode kojima se organizacija služi opisala je kao "sektaške".



Francuskinja tvrdi da se Opus Dei miješa u najintimnije aspekte života svojih članova, potiče ih da se međusobno špijuniraju i obavještavaju svećenike o prijestupima drugih te ih financijski iskorištava. U knjizi je pojasnila i kako je organizacija tražila od nje da prekine sve kontakte s prijateljima koji nisu pokazivali nikakav interes da se pridruže organizaciji.

Opisala je i kako je članovima bilo naloženo da izgledaju veselo, čak i kada su se osjećali loše. Kada je svećenicima rekla da je muž tuče i vrijeđa, odgovorili su da je to "križ koji mora nositi".

Iako se članove ohrabrivalo da jedni na druge gledaju kao na obitelj, piše Dubrogel, njoj je bilo zabranjeno povjeravati se drugim članicama, a o svojim dvojbama mogla je razgovarati samo sa svojom duhovnom savjetnicom. Njezina duhovna savjetnica tražila je da špijunira druge članice i obavještava je koristi li možda neka od njih kontracepciju. Dubrogel je to odbila, ali ju je zato nekoliko njezinih prijateljica prijavilo da je, primjerice, nedolično prekrižila noge tijekom mise ili odjenula hlače.

Žene – jednake psima

- Sve je to bilo vrsta psihološke izolacije. Preživjela sam samo zahvaljujući kontaktu s prijateljima koje sam upoznala u školi moje djece. S njima sam mogla razgovarati o normalnim stvarima - rekla je Veronique Duborgel novinarima, dodajući da je 1996. "smogla snage" izaći iz organizacije, a kap koja je prelila čašu bila je kada je čula jednog svećenika kako govori da su "žene jednake psima".
Rekla je bivša članica.
 

Opus Dei ima listu zabranjenih knjiga, i ništa vjerskog karaktera ne smije se čitati bez dozvole "nadležnog".
Imaju više spornih doktrina:
1. "Corporal Mortification" iliti "Ubijanje tijela", imaju kojekakve sprave za mučenje vlastitog tijela, metode tog istoga (skupa sa slikama) možete vidjeti ovdje.

Ima i zanimljivih "caka" npr. ako ste muškog spola smijete pušiti i odlaziti u barove ako je to sa ciljem vrbovanja novih članova, ali ako ste cura, ta vam metoda nije dozvoljena.

2. "Aggressive recruitment" iliti "Agresivno vrbovanje" članovi te sekte moraju podrediti život tome da dovode nove članove u "Opus Dei".

Članovi Opus Deia uvijek moraju imati 12-15 "prijatelja" od kojih su najmanje 3 ili 4 blizu priključivanju tom kultu, koriste prijateljstvo kao "mamac". Također, moraju se redovito javljati duhovnom vođi sa raportom o tome koliko su ljudi vrbovali. Grijehe umjesto Bogu (posredstvom Iusa Krista) morate priznati njihovom svećeniku koji to poslje ciljano koristi.

3. "Undue Pressure to Join" iliti "Kontinuirani pritisak na priključivanje" drugim riječima koriste nesretne prilike u nečijem životu da bi ga pivolili na priključivanje njihovom kultu, govoreći im da ako kažu ne nikada neće primiti Božju milost.

Također članovi tog kulta govore svojim prijateljima da će provesti jadan život ili čak biti "vječno prokleti" ako im se ne pridruže.

4. "Lack of Informed Consent and Control of Environment" neznam kako bih to preveo... recimo ovako... članovi se moraju podčiniti ne Božjem duhu već "Duhu Opus Deia", također Opus Dei kontrolira njihove živote.



Vjerojatno se pitate što podrazumijeva podčiniti se "Duhu Opus Deia", to znači sljedeće:

a) Davati svu svoju zaradu Opus Deiu i ne imati vlastiti račun u banci
b) Čitanje dolazne i odlazne pošte članu bez znanja njegove obitelji ili prijatelja
c) Ako imaju i najmanju sumnju u Opus Dei moraju je prijaviti dužnosniku "Opus Deia" inače "the mute devil takes over in the soul" iliti obuzima vas đavao.

5. " Alienation From Families" iliti odvajanje od obitelji... Savjetuje se prekid svih kontakata sa vlastitom obitelji.

Glede posjetitelja koji angažirano komentiraju blogove, kolumne i članke kako bi iskazali svoje neslaganje, te vrlo ˝bitno mišljenje koje se sviju tiče˝, moram ponovno reći; kada bi sva ta energija utrošena u dislajkanje, klikanje minusa i ispisivanje jeftinih, niže razrednih uvreda bila utrošena u nešto pozitivno, vjerojatno bi rješili pola problema koji tište ovu državu. No, nije ni čudo što problema ima, kada se sva ta energija troši na dokazivanje svog ega. Zato na referendume i izlazi manje od pola sveukupnog stanovništva, a onu manju polovicu prevaziđe količina samoljuba... tj. htio sam reći ˝domoljuba˝ koji vjeruju da čine nešto za svoju kvazi ˝domovinu˝. Primjerice, zamislimo samo, što bi se dogodilo da su svi ti kvazi domoljubi i Hrvatine u Vukovaru, umjesto da čekićima lupaju po pločama, otišli na tržnicu na kraju smjene i sakupili nešto odbačene hrane, reciklirali ju, skuhali i dali dijeliti istu gladnim vukovarskim i Srbima i Hrvatima? Smiješno je i zamisliti. A to može biti smiješno samo u društvu izvrnutih vrijednosti.

Vezani postovi:

  • Borci za istinu i kobasicu (link)
  • Prostituiranje teorija zavjera (link)
  • Domoljublje - sredstvo za stjecanje profita i moći (link)
  • 1. prosinac - datum kojega ćemo se sjećati (link)
  • Dezinformacije i manipuliranje 'U ime obitelji' (link)
Izvori i preporuke:

 


Oni koji se  žele priključiti mailing listi za obavijesti o novim postovima, mogu to učini na mail; duh_vremena (et) yahoo (.) com.

duh-vremena @ 01:27 |Isključeno | Komentari: 5 | Prikaži komentare
znanje je moć

Arhiva
« » tra 2014
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
OPIS BLOGA

  • Tekstovi na ovom bogu obrađuju teme o društvu, ljudskim pravima, politici, alternativnim društvenim uređenjima, religiji, aktivizmu, metafizici, duhovnosti i zdravlju kako bi iste bile čitko prezentirane svim ljudima koji imaju interes doznati nešto novo i koji teže ka tome da učine neku promjenu u društvu. Prioritet jest i da ljudi i pišu o svojim stajalištima i pogledima na moja razmišljanja kako bi ih razmjenjivali i učili jedno od drugih. (SVE OBJAVLJENO SLOBODNO JE ZA KOPIRANJE, DIJELJENJE I PRIKAZIVANJE U BILO KOJE SVRHE-osim postova koji su sastavljeni uz pomoć tekstova drugih izvora i drugih kolumnista, što je naznačeno u dodatcima takvih postova)
ZAŠTO DUH VREMENA?

  • Ime Duh Vremena označava općenito prevladavajuća intelektualna uvjerenja, ideje, mišljenja i poglede na život tijekom određene epohe koje određuju sociološku, kulturološku i vjersku klimu, te načela ponašanja i etiku određenog vremenskog razdoblja. Ovo nije Zeitgeist fan site, iako je taj film potaknuo mnoge na razmišljanje, pa tako i mene. No, Zeitgeist pokret je mnogo toga izostavio i na ovoj stranici želim ukazati na to da je potrebno ići dalje od početnog shvaćanja stvarnosti, kao što to prezentira film, te da je potrebno istraživati informacije i biti otvoren za nove spoznaje i alternativne načine života.
kontakt
  • duh_vremena (et) yahoo (.) com
    Ukoliko netko želi kontaktirati, ili ako želi primati´mail obavjest´o tome kad se objavi novi post.
Posjetite stranice:
posjetite portal;
Brojač posjeta
376127
Index.hr
Nema zapisa.