ljudska prava,alternativne vijesti,aktivizam,
znanje je moć
Izdvojeno
POTPIŠITE REFERENDUM
  • Image and video hosting by TinyPic
    Potpišite najvažniji referendum do sada. Kliknite na sličicu za poveznicu na više informacija.)
Blog
nedjelja, listopad 12, 2014
U naredna dva posta ću se baviti islamom i zapadom u vidu njihovog civilizacijskog sukoba. U prvom će biti sažet razvoj današnjih radikalnih, militarističkih organizacija koje proizlaze iz islama.

Početci Islama

Islam je monoteistička, abrahamska religija (uz judizam i kršćanstvo) nastala u 7.stoljeću pod osnivačem Muhamedom, posljednjim u nizu proroka kojeg Muslimani ubrajaju među većinu biblijskih starozavjetnih i novozavjetnih proroka. Muhamed je bio prorok preko kojeg je Allah objavljivao Kur`an, ali i državnik i vojskovođa koji je vodio prvu zajednicu muslimana u ratu i miru. Već od samih početaka islam nije bio samo religija, već i društveni pokret, a od Muhamedovog preseljenja iz Meke u Medinu, islam je postao i država. Kako bi obranio i proširio novonastalu državu u Medini, Muhamed je vodio borbu protiv svojih neprijatelja iz Meke i njihovih saveznika. 630. godine se vratio kao pobjednik u svoj rodni grad, a dojučerašnji ogorčeni protivnici su prihvatili islam i Muhamedovo vodstvo. Stoga, ovaj 'odlazak iz „nepobožne“ sredine kako bi se povela borba i srušio nepravedan režim' je glavna misao vodilja svim islamističkim radikalima, budući da smatraju da tako slijede primjer poslanika Muhameda. Srednjovjekovni osvajački pohodi muslimana koje je započeo Muhamed su bili ratovi za širenje islamske države.

Stvari su se počele mijenjati od tada pa do danas, postepeno. Pojavljuju se islamistički pokreti i političke ideologije koje teže uvođenju šerijata, tj. islamizaciji svih državnih zakona i svih segmenata društva. Prvo pojavljivanje islamističke političke misli jest i u djelima muslimanskih autora iz 19. stoljeća, dok je masovni islamistički pokret rođen 1929. godine kada je mladi egipatski učitelj Hasan al-Bana (1906. – 1949.) sa skupinom radnika osnovao Muslimansko bratstvo.

Muslimansko bratstvo

Ovo bratstvo je najveće napore ulagalo u obrazovanje, ali je postojalo i paravojno krilo uključeno u političko nasilje u Egiptu 1949. To je dovelo do toga da je organizacija zabranjena nekoliko puta, a Hasan Al-Bana ubijen. Muslimansko bratstvo ima najviše zasluga za islamističke političke borbe na Bliskom istoku.



Muslimansko Bratstvo je inzistiralo na šerijatu,vjerskom zakonu koji uređuje sve aspekte ljudskog života uključujući politiku, ekonomiju, bankarstvo, trgovine, socijalna pitanja, hijerarhiju između spolovima gdje su žene znatno podređene muškarcima. Šerijatski zakoni propisuju i da je ženama zabranjeno raditi i školovati se, do osme godine moraju čitati Kur'an, moraju nositi burku, te su prisiljene štovati i niz ostalih propisa podređenosti u odnosu na muškarce. S vremenom i indoktrinacijom žena, same svojevoljno pristaju na ove zakone i takvom okruženju generacijama odgajaju svoje kćeri, misleći da je to jedini način provođenja vlastite vjere strogo osuđujući sve suprotno. Muslimanskom bratstvu koje je prvo inzistiralo na ovakvim zakonima, svakako nije odgovarala vlast koja je promicala sekularizam u državi. Nakon neuspjelog pokušaja ubojstva Gamala Abdela Nasera 1954. (političkog kandidata koji je promicao sekularizam) Muslimansko bratstvo je još jednom zabranjeno te je započela represija nad članovima organizacije. Utočište su dobili u Saudijskoj Arabiji čijem je gospodarstvu trebala obrazovana radna snaga, pa ih je to dovelo u neposredan kontakt sa vahabizmom kao državnom ideologijom te kraljevine.

Vehabiti

Vahabiti su radikalna militantna sekta nastala na Arapskom poluotoku u 18. stoljeću. Osnivač sekte, Muhamed ibn Abd al-Vahab rođen je u al-Ujajni u Nedždu (u današnjoj Saudijskoj Arabiji) 1703. godine. Temelj njihova učenja je da su muslimani njegovog doba (i kojih 600 godina ranije) uveli u religiju inovacije (bida) koje nisu postojale u doba Muhameda, te se time udaljili od istinskog monoteizma i postali krivci za „politeizam“ (širk). Učenje su vehabiti širili naišlo je uglavnom na neodobravanje, no sklopio se savez između pustinjskih vladara i vjerskih fanatika koji vlada u Saudijskoj Arabiji do danas. Tijekom većine svoje povijesti dizali su pobune protiv Osmanskog Carstva i vršili pokolje muslimana neistomišljenika. Savršeno su se uklapali u tadašnje britanske planove te su zahvaljujući tome dobili dozvolu za osvajanje Arapskog poluotoka. 1938. je američka naftna kompanija Aramco tamo pronašla naftu, što je bio početak dugoročne strateške suradnje Sjedinjenih Država i Saudijske Arabije.

Glavne ideje sunitskog islamizma u bivšoj Jugoslaviji iznio je Alija Izetbegović (1925. – 2003.), prvi predsjednik Bosne i Hercegovine. Izetbegović nije izbjegao sudbinu većine islamističkih ideologa, pa je i on zbog svojih uvjerenja dio života proveo u zatvoru.



Međunarodni džihadistički pokret

Kada je 1979. Sovjetski Savez izvršio invaziju na Afganistan protiv socijalističkog „bezbožnog“ režima izbila je islamistička pobuna. Sovjetske nade o brzom gušenju pobune su se izjalovile, te se njihova intervencija pretvorila u krvavi rat koji je po mnogočemu bio „sovjetski Vijetnam“. Tu su bili Mudžahedini, islamski sveti ratnici koji su u sklopu hladnog rata podržali SAD, Pakistan koji je želio ostvariti utjecaj u Afganistanu i Saudijska Arabija koja je tu vidjela priliku za rješavanje svog ultraradikalnog elementa i širenje vahabizma. Domaćim mudžahedinima koji su pružlili otpor okupatorima pridružili su se i dobrovoljci iz raznih islamskih zemalja. U ovom sukobu do izražaja dolazi džihad - borba protiv zla i borba za ostvarivanje dobra koja se ne odnosi nužno na borbu fizičkim putem, nego i na duhovnu borbu. U džihadu muslimanima nije dozvoljen agresivan rat, ali im se naređuje obrana ako budu napadnuti. Istina jest da je termin džihad drugačije korišten u Kur'anu, te da je danas  zloupotrebljen, stoga danas opravdano nosi negativan prizvuk u svim medijima izvan radikalnih islamskih struja.

Nakon povlačenja Sovjeta dio se mudžahedina vratio u svoje zemlje gdje su nastavili borbu protiv tamošnjih režima. Jedno od prvih bojišta bio je Alžir gdje je islamistički pokret dobio izbore, ali ih je vladajuća socijalistička stranka poništila pa je 1991. izbio građanski rat. Dio mudžahedina je također nastavio borbu na novim bojištima nastalima nakon pada komunizma poput Bosne i Hercegovine, Čečenije, Uzbekistana i drugih područja u Srednjoj Aziji i na Kavakazu.

Šiitski islamizam i Hezbollah

Šiitski islamizam kao revolucionarnu ideologiju utemeljio je Iranac Ali Šariati (1933. – 1977.) na temelju sljedbi Alije ibn Ebu-Taliba, koji je bio rođak i zet islamskog Poslanika Muhameda i otac Muhamedovih jedinih potomaka. Politika tradicionalno nije zanimala šiitski kler u Iranu budući da su živjeli u iščekivanju dvanaestog imama Muhameda al-Mahdija što je koncept sličan kršćanskom očekivanju Mesije. Šiitski islam se od sunitskog razlikuje i organizacijski, te ima hijerarhijski ustrojen kler na čelu sa ajatolasima koji imaju status sličan biskupima u katolicizmu.

Islamska revolucija u Iranu (poznata kao i iranska revolucija) odnosi se na niz prosvjeda i političkih promjena u Iranu (1977. - 1979.) i preobrazili su zemlju iz monarhije u islamsku republiku. Revolucija je snažno odjeknula i među libanonskim šiitima. Tamošnju šiitsku populaciju počeo je politički okupljati klerik Musa al-Sadr koji osniva sekulatnu organizaciju Pokret obespravljenih i paravojno krilo pokreta Amal. Organiziranje šiita pod islamističkom zastavom počelo je sredinom 1980-ih kada je uz iransku pomoć osnovan Hezbollah (Božja stranka) šiitska, pro-iranska, libanonska paravojna i politička organizacija.



Hezbollah je osnovan u jeku građanskog rata u Libanaonu koji je trajao od 1975. do 1990. kao izravan odgovor na izraelsku okupaciju (Izrael je 1982. izvršio invaziju na južni Libanon kako bi iz njega istjerao Palestinsku oslobodilačku organizaciju (PLO), tada uključenu u mnoge terorističke napade, dok danas priznaje državu Izrael). Izraelska okupacija, kao i ostali sukobi Izraela i arapskih država dio su neprekidnih Bliskoistočnih sukoba koji traju od osnutka židovske države Izrael (1948.) i njezine borbe za neovisnost sve do danas zbog nastojanja Arapa da stvore palestinsku državu na području Gaze i Zapadne obale. 

Hezbollah je danas snažan i dobro organiziran, te je svojim djelovanjem utjecao na izraelsko povlačenje 2000. godine. Osim vojnog krila Hezbollah djeluje i kao snažna libanonska politička stranka te pruža i civilne usluge. Organizacija također vrlo veliku pažnju pridaje odnosima sa javnošću i medijima i pod svojom kontrolom imaju libanonsku satelitsku televizijsku postaju al-Manar, a čak se potpisuju i kao izdavači računalne igre Special Force. Svojim djelovanjem su se pokazali kao vjerojatno najnaprednija islamistička organizacija danas.

Talibani, Osama Bin Laden i invazija SAD-a

Saudijska Arabija i Pakistan su tijekom rata protiv Sovjetskog Saveza podržavali islamističke mudžahedinske stranke, a s obzirom da su Talibani pokazali da će vjerojatno biti u mogućnosti osvojiti cijeli Afganistan, što je odgovaralo Pakistanu, svoju pomoć su preusmjerili upravo Talibanima. Taj fundamentalistički sunitsko islamski pokret nastao je u Pakistanu u izbjegličkim logorima u kojima su boravile afganistanske izbjeglice, dok su presudan utjecaj na njihovo učenje imale vjerske škole financirane od strane naftom bogatih arapskih država. Talibani su uspjeli vladati većinom Afganistana od 1996. - 2000., no, unatoč tome građanski ratovi nisu prestajali. Strah od talibanske opasnosti natjerao je na suradnju sukobljene mudžahedinske frakcije (Hizb-i islami i Vahdat i-islami) unatoč prijašnjim žestokim oružanim sukobima. Uz ostale islamske fundamentaliste, Talibani prakticiraju samoubilački terorizam - spremnost pojedinca da žrtvuje svoj život radi uništavanja (ili pokušaja uništavanja) u svrhu ostvarenja političkog cilja. Bezuvjetna predanost cilju, vođama i autoritetima, vjerski ili ideološki fanatizam, visoka razina organiziranosti, korištenje suvremene tehnologije i psiholoških metoda u situaciji vojne, političke i financijske inferiornosti, pozadina su na kojoj se stvaraju samoubilački teroristi.



Dok su bili na vlasti, talibani su prisiljavali stanovništvo na najstrože pridržavanje šerijatskih zakona ikad viđeno u islamskoj povijesti i postali su poznati po svom zlostavljanju žena. Također, ženama su zabranili i izlazak iz kuće, te im praktički uskratili pravo na obrazovanje i zdravstvenu zaštitu. Žene koje su bile uhvaćene u kršenju segregacijskih zakona često su bile osuđivane na smrt, a kazna se u pravilu izvršavala javno, na stadionima. Talibani i džihadisti-salafiti, prvenstveno Osama bin Laden, su unatoč početnim neslaganjima uspjeli uspostaviti suradnju, te su, prvenstveno zbog potpore Saudijske Arabije, došli i pod utjecaj vahabističkih ideja. Talibani ipak nisu ni džihadisti-salafiti ni vahabiti već ekstremni izdanak reformističkog pokreta Deoband medresa koji je nastao u Indiji u 19. stoljeću kao reakcija na britansku vlast. Deobandistički pokret u Pakistanu politički djeluje kroz stranku Džaamiat ulema-e-islam (JUI).

Osama bin Laden je 1998. sa Egipćaninom Ajmanom al-Zavahirijem, mentorom i starim znancem iz afganistanskog džihada, osnovao Međunarodnu islamsku frontu protiv križara i židova. Iste godine dogodio se istovremeni napad na američka veleposlanstva u Keniji i Tanzaniji koji su pripisani bin Ladenovoj mreži. Napad na američki ratni brod USS Cole u Jemenu 2000. godine također je, kao i mnogi drugi napadi, pripisan tom Saudijcu.



Vlada SAD-a, koja je paralelno vodila gopolitičku invaziju nad resursima (naftom), u potrebi za proširenjem vojne sile, pokrenula je insajdersku predstavu rušenja WTC-a znajući reakciju američke javnosti kada se za takav potez okrivi talibane koji su već, kako sam i naveo, uživali svoj status terorista i zločinaca. Ubrzo, Američka politika, na čelu s Georgem Bushom je dobila i više nego očekivanu podršku javnosti, te desetine tisuća indoktriniranih mladih ljudi  su se pridružili zapadnjačkom krvavom pohodu protiv Bin Ladena i njegovih udomitelja Talibana, dok se u stvarnosti radi isključivo o težnji SAD-a za očuvanjem svoje prevlasti u svijetu u 21. stoljeću nadzorom nad Bagdadom, koji kontrolira druge po veličini svjetske pričuve nafte. To je poluga moći kojom bi se osigurala vladavina SAD-a nad čitavom srednjom Azijom i Bliskim istokom, što je u konačnici dovelo do drugog po redu zaljevskog rata.



SAD i američke kompanije su relativno ostvarile svoju dobit, usvajanjem udjela monopola nad naftnim resursima, ali i u trgovini oružjem, dok politički napori da se istrijebi 'terorizam' zajedno s talibanima, nije uspio. Iako su u zračnim napadima vojne sile SAD-a uništile kampove za obuku u Afganistanu, talibanska vlast se srušila kao kula od karata samo u medijima pod monopolom zapada, dok su se Talibani, poput svih afganistanskih gerilskih ratnika, pokazali vrlo žilavima te i dalje sprovode svoje akcije samoubilačkih napada i destabiliziraju Afganistan, Pakistan i cijelu regiju.

Stoga, džihadistička ideologija terorizma nije uništena nakon napada SAD-a, niti 'ubojstvom' Bin Ladena, budući da on nikada i nije bio ideolog niti prirodni vođa, a mnoge džihadističke skupine i pojedinci nisu nikada priznavali njegovo vodstvo niti su surađivali sa njim, iako su u medijima prikazivani kao dio njegove organizacije. Ono što je Osamu bin Ladena činilo različitim od sličnih džihadističkih vođa i što mu je omogućilo nešto veći utjecaj, jest to što je kao pripadnik jedne od najbogatijih obitelji u Saudijskoj Arabiji raspolagao ogromnim materijalnim sredstvima kojima je mogao financirati terorističke akcije. U medijima se međunarodni džihadistički pokret često poistovjećuje sa Al-Qaedom što je potpuna pogreška, te spomenuta Al Kaida predstavlja samo fiktivan element fokusa javnosti na jedan problem kako se ne bi dobio uvid u širi kontekst koji igra presudnu ulogu.

Islamizam danas (ISIS)

Islamizam, međudjelovanjem sa vahabizmom i talibanima, danas je postao ekstremistička militantna ideologija koja svoje pristaše vrbuje indoktrinacijom i prisilom. Kao takav, nalazi se u neprestanom civilizacijskom sukobu s zapadom, što je suština ratnih okršaja na Bliskom istoku. 2003. godine oformljuje se zločinačka državna tvorevina vehabijskih pobunjenika s područja Iraka i Sirije - ISIS (Islamska Država Iraka i Sirije), te 2014. proglašava kalifat putem kojega je njihov vrhovni vladar nasljednik poslanika Muhameda. ISIS čine i podržavaju brojne pobunjeničke skupine, među kojima i njeni pobornici Mudžahedinsko savjetodavno vijeće, al-Qaida u Iraku, Vojska el-Fatihe, Vojska drugova, Pristaše tauhida i suneta, Vojska pobjedničke sekte i dr., kao i drugi klanovi čije pučanstvo ispovijeda sunitski islam. Cilj Islamske Države je uspostava kalifata u većinskim sunitskim područjima Iraka, a kasnije i Sirije. Također, pod paskom 'Svetog rata' cilj je vraćanje izraela pod vlast islama te istrebljenje svih 'nevjernika', iliti onih koji ne štuju Alaha na njihov način, što i uključuje druge muslimane, bilo da su službenici „nepobožnog“ režima ili šiiti na hodočašću.



Nasilje u ime vjere

Različita su tumaćenja Kur'ana od samih muslimana. Stoga se Kur'anom neću baviti jer se ne smatram mjerodavnim, barem dok ne analiziram Kur'an osobno. Ono što smatram bitnim jest da se treba istaknuti prisutnost nasilja u islamskoj religiji koja je natopljena krvlju od samih početaka. Nailazio sam na mnoštvo tekstova gdje se govori: '...to su bili ratovi za širenje islamske države, no nikada nisu bili ratovi za širenje islamske vjere budući da je u Kur`anu širenje vjere nasiljem zabranjeno'. Ovdje se radi o velikoj kontradikciji, te odmah na početku treba raščistiti stvari - rat za širenje države, ili rat za širenje vjere = nasilje, bez pogovora. Ako Kur'an zabranjuje nasilje, onda je islam pacifistička religija koja ne dozvoljava niti širenje države, niti vjere nasilnim putem, a dobro nam je poznata povijest krvavih muslimanskih i turskih pohoda. Stvari se ne razlikuju niti u 'pacifističkoj' Bibliji gdje Isus nikada nije pozivao na nasilje, a s druge srane Križarske ratove su vodili vojskovođe koji su reinterpretirali Bibliju. Njih je poticala Katolička Crkva s Papom na čelu s ciljem da se Jeruzalem oslobodi od muslimanske prevlasti, ali i da se ostvari duhovna i svjetovna prevlast kršćana (čitaj: nasilno pokrštavanje slavenskih poganskih naroda i poganskih naroda na Balkanu). Kršćani su sprovodili nasilno i krvavo širenje vjere, baš kao što su muslimani prisiljavali na islam poturčili narode čije su zemlje osvajali. 

Zaključak: nasilje nije opravdano ni u kojem slučaju i besmisleno je pravdani jedne ili druge svete knjige ili spise, ukoliko pozivaju na bilo koji oblik ratovanja. Religije su tu da služe kao alatka svjetskim ekonomskim i političkim liderima u ostvarivanju njihovih geopolitičkih ciljeva, dok su ljudi ti koji stradavaju i bivaju ubijeni, zbog toga jer su indoktrinirani ekstremisti, bombaši samoubojice ili njihove žrtve. 

Nastavak slijedi.

vezani postovi:

  • Smrt Osame Bin Ladena (link)
  • Sve što morate znati o Barack Obami (link)
  • Živjeti bez religije (link)

Za one koji žele više:

Oni koji se  žele priključiti mailing listi za obavijesti o novim postovima, mogu to učini na mail; duh_vremena (et) yahoo (.)com.

duh-vremena @ 19:58 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 21, 2014

Za Katoličku crkvu u Hrvatskoj još uvijek nema krize, mada sve više poduzeća odlazi u stečaj, a u državnom proračunu nedostaje novca za zdravstvo, školstvo i mirovine.

Svaki građanin godišnje za Katoličku crkvu izdvaja 400 kuna od prosječne plaće, 16 lipa od svakih 100 kuna potrošenih u trgovini i 80 lipa od svakih 100 kuna kazne ili takse. Brojevi su to koje je javnosti početkom tjedna, prilikom predstavljanja "Kampanje za ukidanje financiranja crkvi iz državnog proračuna", predočila Udruga građana za zaštitu ljudskih prava David. "Sve više poduzeća odlazi u stečaj, ljudi su na ulicama, nedostaje novca za zdravstvo, školstvo, mirovine, socijalnu skrb, a za Katoličku crkvu još uvijek nema krize u ovoj zemlji. Stoga želimo da se ukine financiranje vjerskih ustanova nedobrovoljnim doprinosom svih građana iz proračuna te da ih isključivo financiraju vjernici i građani koje to žele", objašnjava Boris Stanojević, predsjednik udruge David, čiji će članovi i simpatizeri povodom najavljene kampanje u svim većim gradovima Hrvatske od 17. do 31. listopada skupljati potpise za peticiju. "Naš krajnji cilj nije pokušaj raspisivanja referenduma jer smatramo da je prvo potrebno promijeniti društvenu klimu na način da ljudi shvate da su iskorišteni", kazao je Stanojević u razgovoru za H-Alter.

Tekst preuzet s portala H-alter.



Zahtjev za prestankom financiranja religijskih organizacija iz proračuna u središte pozornosti ponovno dovodi ugovore između Svete Stolice i Republike Hrvatske, zahvaljujući kojima se djelatnost Katoličke crkve već godinama izdašno financira iz proračuna. Svoj prvi službeni posjet papi Franji, koji se održao jučer, predsjednik Ivo Josipović nije iskoristio za razgovor o ovoj temi. Tim činom stao je uz bok premijeru Zoranu Milanoviću koji je u nekoliko navrata izjavio da će se ugovori i dalje poštivati, iako je u njima propisana i moguća revizija. Podsjetimo, članak 15/II Ugovora Svete Stolice i RH o gospodarskim odnosima jasno propisuje što je potrebno da bi se pokrenula revizija: "Ako bilo koja od visokih ugovornih strana bude smatrala da su se bitno promijenile prilike u kojima je sklopljen ovaj ugovor, tako da ga treba mijenjati, započet će pregovore o njegovoj prilagodbi novim okolnostima."

Unatoč Vladinom odbijanju sustavne revizije ugovora sa Svetom stolicom, Ministarstvo financija na čelu sa Slavkom Linićem nedavno je najavilo mogućnost oporezivanja crkvenih prihoda. Toj ideji se priklonio i Damir Kajin, nezavisni saborski zastupnik. "Vrijeme je da se sjedne za stol s predstavnicima Svete Stolice i da se postojeći ugovori osvježe. Istodobno, treba biti pošten i reći da je na sličan način riješen i odnos države s ostalim vjerskim institucijama. Činjenica je da se s više od milijardu kuna iz proračuna financiraju različite udruge od čega se na Crkvu troši 330 milijuna. Smatram da ta činjenica nije sporna, ali je sporan način na koji se dobiveni novac troši" objasnio je Kajin u razgovoru za H-Alter. Nezavisni saborski zastupnik zalaže se za oporezivanje Crkve, no ističe da bi od oporezivanja izuzeo crkvene milodare.

Stoga je inicijativa 'Glas razuma – Pokret za sekularnu Hrvatsku' 20. rujna 2014. u 14:00 na Cvjetnom trgu u Zagrebu organizirala prosvjed 'Raskinimo vatikanske ugovore' kako bi ukazali na to da je došlo vrijeme raskidanja štetnih Ugovora sa Svetom stolicom, Ugovora koji hrvatske građane preskupo koštaju, Ugovora koji nam godišnje uzimaju više od milijarde kuna, Ugovora zbog kojih ste kao većina hrvatskih građana pretvoreni u građane drugog reda, u kmetove o kojima političari i hijerarhija Katoličke crkve odlučuju bez uvažavanja vaše volje sklapanjem sporazuma iza zatvorenih vrata, daleko od očiju javnosti upravo zato što su odluke koje donose protivne vašim interesima. Zbog Vatikanskih ugovora nismo svi jednaki pred zakonom, Vatikanski ugovori omogućuju kleru privilegiran položaj pred hrvatskim sudovima i u javnim institucijama RH.

 



Zamislite, što je hrvatska država mogla učiniti s milijardama kuna koje su otišle na zidanje velebnih crkava da su ti novci bili usmjereni nekamo drugamo? Bi li danas autoceste bile isplaćene? Bismo li imali modernu željezničku mrežu? Bismo li imali više škola, bolnica, vrtića? Bismo li imali više radnih mjesta? Bismo li izgradili više elektrana? Bi li nam plin i struja bili jeftiniji? Bi li porezi bili manji? Bi li vaša plaća bila veća? Vatikanski ugovori na snazi su više od 15 godina i sve više uviđamo razmjere njihove štetnosti. Situacija se svake godine pogoršava, gledamo to vlastitim očima i osjećamo to na vlastitom džepu.

Ti ugovori potpisani su u tajnosti, iza zatvorenih vrata, bez znanja i volje nas hrvatskih građana. Političari su odlučili umjesto nas - o našoj budućnosti, budućnosti naše djece, naših unuka, praunuka... Odlučili su da crkvenoj hijerarhiji trajno pripadne naš teško zarađeni novac, pritom nam ne ostavljajući izbor da sami za sebe odlučimo želimo li im ga dati!

Katoličkoj crkvenoj hijerarhiji širom su otvorena vrata javnih institucija po posebnim, privilegiranim uvjetima, putem kojih se nameće kao službena ideologija, ulazeći tako u sve pore našeg društva - u javne institucije, bolnice, vojsku, škole, vrtiće... Katolička crkva je vreća bez dna, država u našoj, hrvatskoj državi. Dobiva milijarde kuna našeg novca iz rastućih poreza koji su nam nametnuti. Zamislite što se sve moglo učiniti tim novcem. Možda otplatiti autoceste koje danas idu u koncesiju? Možda smo mogli imati više bolnica, škola, vrtića, bolje pruge i vlakove, bolje sisteme navodnjavanja, obrane od poplava ili više kanadera? Samo zamislite...




Enormne svote koje Crkva raznim putevima dobiva iz proračuna padaju na teret nas, hrvatskih građana koji živimo od svog rada (i zato neusporedivo teže i neizvjesnije od katoličkog klera). Razmislite koliko su samo drski i bahati kada vam iz svojih palača od oniksa i svojih preskupih automobila govore o skromnosti i poniznosti, o odricanju od materijalnog, dok oni lagodno žive na vašim leđima. Raskidanje Vatikanskih ugovora je ekonomsko pitanje, a ne svjetonazorsko kako se pokušava prikazati. Crkva ne pravi razliku između vjernika i nevjernika kada uzima naš novac. Kada ministar financija radi rebalans proračuna, on i ne pomišlja da smanji izdatke Crkvi. Zašto? Zato jer mu to ne dopuštaju Vatikanski ugovori! Država diže skupe kredite, zadužuje se u inozemstvu, nama steže remen da bi naš novac davala Crkvi!

Državna i crkvena vlast dogovaraju se iza zatvorenih vrata, bez prisutnosti javnosti i stručnjaka. Zahvaljujući Vatikanskim ugovorima, nove generacije djece i mladih odgajaju se tako da ne propituju autoritet crkvene hijerarhije, a time ni autoritet političara. Vladajućima ne odgovaraju slobodni i obrazovani građani koji znaju preuzeti odgovornost za vlastite političke i životne odluke, koji od njih traže polaganje računa i time njihov nedodirljivi položaj dovode u pitanje.

Ironično je da se ovi ugovori, koji narušavaju hrvatsku suverenost, prikazuju kao izraz nacionalne suverenosti i domoljublja, a poslušnosti prema jednoj stranoj, inozemnoj autokraciji od malih nogu smatra odlikom 'pravog hrvatstva'. Zakonske privilegije crkvene hijerarhije zajamčene Vatikanskim ugovorima sve ostale hrvatske građane, i vjernike i nevjernike, dovode u podređeni položaj. Zbog kanonskog prava nismo jednaki pred zakonom.

Zbog čega bi neki crkveni moćnik bio nedodirljiv za hrvatsko pravosuđe, a mi obični građani ne? (Probajte jedan mjesec ne platiti račune pa pričekajte što će se desiti.) Zašto bi uopće netko tko živi na račun Hrvatske bio iznad njezinih zakona? Ne bi li odgovornost ljudi na istaknutim položajima pred zakonom trebala biti veća, a ne manja?




Tijekom pripreme ovog prosvjeda, osim velikog entuzijazma koji nas je dodatno motivirao, najjači dojam na nas ostavio je sveprisutan strah. Većina ljudi, i poznatih i nepoznatih, s kojima smo dolazili u kontakt, odgovorila nam je da nas podržava, ali da ne žele da se njihovo ime javno povezuje s ovim što radimo. Rekli su da se boje neprilika, boje se za svoje radno mjesto i ne žele imati problema u sredinama u kojima žive.

Kaže se: ako želite znati tko vlada društvom, tko vlada vama, razmislite koga se ne usudite javno kritizirati. U strahu tih ljudi ogledaju se problemi s kojima se suočavamo. Dok god nas je strah, ne pomišljamo na slobodu - i zato naše glavno oružje mora biti hrabrost! Bez građanske hrabrosti i građanske odgovornosti nema demokracije, vlast neće raditi u interesu naroda, nego za sebe i za povlaštene interesne skupine koje im pomažu da ostane ovako kako jest. Da oni ostanu gospodari, a mi ostanemo sluge!




Hrvatsko društvo jest podijeljeno, ali ne dajte se prevariti. Ta podjela nije na vjernike i nevjernike, lijeve i desne, Hrvate i ne-Hrvate. Na jednoj strani smo mi koji živimo od svog rada, plaćamo porez i poštujemo zakone naše zemlje, a na drugoj su strani oni koji ne žive od svog rada nego od državnog proračuna, oni koji ne plaćaju porez i oni koji se postavljaju iznad zakona Republike Hrvatske!

Ako želimo da se stvari počnu mijenjati na bolje, oslobodimo se straha i stanimo u obranu naših prava i dostojanstva, protiv bilo čijih privilegija na naš račun! Vrijeme je da pokažemo hrabrost, kažemo DOSTA - i jasno poručimo svima na političkoj sceni: RASKINITE VATIKANSKE UGOVORE! Krajnje je vrijeme da odgovorni skupe političku hrabrost, priznaju pogreške iz prošlosti i počnu ispravljati štetu učinjenu vlastitom narodu. Jer ako bude političke volje, pravnici će pronaći način.

Ako ne želite da o vašoj intimi, vašoj reprodukciji u vašim tijelima (medicinski potpomognuta oplodnja, upotreba kontracepcije), o odgoju vaše djece ("izborni" vjeronauk u javnim školama, uplitanje u predmete građanskog i zdravstvenog odgoja) odlučuje debelo povlaštena Crkvena hijerarhija, ako ne želite preskupo plaćati da vas biskupi iz bjelokosnih palača poučavaju skromnosti i poniznosti, ako se protivite licemjerju i političkom cinizmu, znači da imate svoje mišljenje i stav.



izvori i preporuke:

Vezani postovi:

  • Licemjerna desnica, konzervatizam i vatikanski kult Opus dei (link)
  • Vatikan - sveta riznica bogatstva (link)
  • Živjeti bez religija (link)
Oni koji se  žele priključiti mailing listi za obavijesti o novim postovima, mogu to učini na mail; duh_vremena (et) yahoo (.)com.

duh-vremena @ 13:36 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, svibanj 17, 2014

Spominjanje Euroazije i geostrateškog nadmetanja, u kontekstu Ukrajine i američko-ruskih odnosa možda jest otkrivanje tople vode, ali ovaj kut gledanja na spomenuta zbivanja se ne zagovara u medijima, već upravo suprotno: u medijima se nalaze površne informacije za široku masu bez sposobnosti za kritičkim razmišljanjem.

Ako se prisjetimo primjera Iraka, koji se nalazi u tzv. 'kolijevci civilizacije', na području Mezopotamije i zatim, orkestriranog, 'inside job', rušenja WTC-a samo kako bi Američka vlada dobila podršku javnog mnijenja za još jedan rat u nizu koji je prvenstveno imao svrhu trgovinu oružja, demoliranje iračke kulture, slamanje duha u narodu, te zatim nasilno preuzimanje naftnih derivata u vlasništvo američkih korporacija, te hektara plodne zemlje koja je do prije invazije snabdijevala cijeli svijet pšenicom i sojom, a sada je u vlasništvu američkih biotehnoloških korporacija koje tamo siju GMO soju i koriste Irački narod kao roblje u poljoprivredi.

Ne prisjećamo se ovih nemilih događaja bezrazložno, već upravo zato jer kao i u svim američkim kolonizatorskim poduhvatima u povijesti, i ova zbivanja u Ukrajini imaju poveznicu. Ona su zapravo sam početak još jednog američkog geostrateškog rata za resursima. Nije potrebno ni biti pretjerano inteligentan da se shvati situacija u Ukrajini.



Iako statistike govore da je Ukrajina bankrotirala i da bi njezini ljudi trebali biti siromašni kao i oni u Africi, u stvarnosti njima i nije bilo tako loše zahvaljujući financijskoj nesmotrenosti. Vlada se zaduživala i trošila, subvencionirala stanovanje i grijanje i drsko izbjegla naputke MMF-a o primjenama programa mjera štednje. Nevolje su krenule kad je administracija predsjednika Janukoviča tražila kredit za rekonstruiranje svojih zajmova i izbjegavanje stečaja. Nije bilo ponuda, pa su se obratili Europskoj komisiji (EK) za pomoć, koja je, vidjevši očaj ukrajinske administracije, pripremila Sporazum koji bi od Ukrajine napravio osiromašenu koloniju. U očaju, Janukovič je odlučio potpisati Sporazum u nadi da će dobiti dovoljno velik zajam kojim će izbjeći bankrot. U tom trenutku uskače Rusija i prijeti mjerama koje bi automatski ostavile 400.000 Ukrajinaca bez posla. Janukovič je u zadnjem trenutku odbio potpisati sporazum, te su u tom trenutku neredi eskalirali.

SAD u tom trenutku uviđa svoju priliku i daje veliku moralnu podršku Ukrajini pod svojom praksom prikazivanja sebe kao dobrohotnim donositeljem mira i demokracije (ponovno).



Od samih početaka Ukrajinskih problema, kada su ljudi počeli na ulicama prosvjedovati, tražeći izlazak iz Putinovog režima i pripajanje Europskoj uniji, Globalist najviše klase, među kojima je  Rockefelerov šurjak Zbignjew Brzezinski ) poticali su što veće uplitanje SAD-a u Ukrajini te naoružavanje tamošnjih aktivista. Takva uobičajena praksa sprovođena demokracije i mira, putem naoružavanja i dilanja s oružjem je prihvatljiva samo u divljačkom kapitalističkom sistemu u kakvom živimo, gdje se glavni svjetski silovatelji od nacije tretiraju kao pravedni autoriteti.

S druge strane, Ukrajinci kao ni mi Hrvati, nisu sposobni vidjeti svoj vlastiti interes, nego plešu kako sviraju zapadne sile, a da toga nisu ni svjesni. Oni kao ni mi nisu svjesni da se njihova zemlja nalazi prvenstveno pod financijskom okupacijom, koja ih stavlja u podređeni položaj i koja omogućuje sve ostale sustave kontrole (kontrolu resursa, itd.). Znamo da je neovisnost zadnje što zapadna klika želi, a bilo koje nezadovoljstvo bez lociranja uzroka problema je uzaludno i može biti kontraproduktivno.

Stoga, događaji koji su preplavili medije, zapravo govore o tome da je Ukrajinski narod iskorišten za geostrateške interese zapadnih sila, u cilju kontroliranja zemalja koje graniče s Rusijom i kontrole nad geostrateški važnim područjem Euroazijom. Kroz manipulaciju narodnim revolucijama koje se organiziraju na ulicama Ukrajine, postiže se i direktna vojna i oružana infiltracija američkih tajnih službi i američkih plaćenika u ne vladine organizacije. To nije nikakva novost, već poznata strategija koja prethodni svim pred ratnim zbivanjima, pogotovo u novijoj povijesti.

U svijetu gdje vlada kvazi demokracija Infiltracija umjesto direktne invazije je alat koji zapadne zemlje, pogotovo SAD, kroz razne nevladine organizacije i zaklade, koriste za svrgavanje demokratski izabranih vlada diljem svijeta. Ukrajina je nasjela.

Centralnu silu ovog nauma financira i podupire Institut Otvoreno društvo Georgea Soroša. Ona je spomenuta u Godišnjem izvješću 2009. godine Međunarodne renesansne zaklade (International Renaissance Foundation (IRF)), organizacije koja je opisana kao “sastavni dio mreže Instituta Otvoreno društvo koji objedinjuje nacionalne i regionalne zaklade u više od 30 zemalja diljem svijeta, uključujući Afriku, Srednju i Istočnu Europu i bivši Sovjetski savez”. IRF surađuje s Međunarodnim monetarnim fondom i europskim bankarskim interesima u „ekonomskim reformama“ i „integracijskim procesima i trendovima“ u Ukrajini i Moldaviji.

Ukrajinski narod je izmanipuliran i iskorišten u službu američkih geopolitičkih interesa

Ako pogledamo situaciju iz geopolitičke perspektive tu se radi o borbi za kontroliranje područja koje Obamin mentor i osnivač Trilateralne komisije Zbigniew Brzezinski naziva „Euroazijom“, koja se proteže od Srednjeg istoka i Zapadne Europe i zalazi u Rusiju i Kinu te obuhvaća 10,6 posto Zemljine površine (32,6 posto njezine kopnene mase) i udomljuje više od 4,6 milijardi ljudi ili više od 70 posto ljudskog stanovništva. 



U knjizi Velika šahovska ploča (The Grand Chessboard) suosnivač Trilateralne komisije Zbigniew Brzezinski 1997. godine je napisao: “Posljednje desetljeće XX. stoljeća obilježile su tektonske promjene u svjetskim poslovima. Euroazija međutim i dalje zadržava svoju geopolitičku važnost. Nije samo njen zapadni dio - Europa - još uvijek mjesto koncentracije značajnog dijela svjetske političke i ekonomske moći, nego i njezin istočni dio - Azija - u zadnje je vrijeme postao vitalni centar gospodarskog razvoja i rastućeg političkog utjecaja. Euroazija je središte svijeta, a onaj tko kontrolira Euroaziju, kontrolira cijeli svijet”.

U svijetlu navedenog vidimo da se tu radi o kontroli, u ovom slučaju o kontroli Euroazije i svog „stvarnog svjetskog bogatstva“. EU, NATO i Washington predvode zapadnu hegemoniju nad svakom državom koja se ne pokorava njihovim zahtjevima, u cilju preuzimanja kontrole nad resursima. Njihova glavna poluga je oduzimanje financijske neovisnosti, te se isto to dogodilo i Ukrajini. Na njihovu sreću reagirala je Rusija koja sigurno ima svoje interese, te je tako privremeno spasila Ukrajinu od bankrota.

Imajući u vidu Euroaziju Iran je ključna zemlja koja je u interesu zapadnih sila, jer bi kontrola Irana povezala Irak s Afganistanom i Pakistanom, čime bi pak stekli kontrolu nad područjem od Izraela do granice s Kinom. Osim toga Iran bi im time omogućio veći pristup Kaspijskom moru i njegovim zalihama nafte i plina. Prema nekim teorijama cilj je držati pod kontrolom što više zemalja koje graniče s Rusijom, što je cilj „narodnih revolucija“ u Ukrajini i Gruziji. Oni žele isprovocirati rat u koji bi bile uvučene Rusija i Kina, što bi na scenu dovelo uspostavu svjetske vlade i svjetske vojske, kojima bi bila uspostavljena svjetska diktatura.



Po svemu sudeći, događaji u Ukrajini i ishod istih bi mogao biti presudan u preslagivanju geopolitičke mape svijeta, pa i u definiranju toga što će se dogoditi s našom budućnosti. Nadu nam može jedino dati svijest u narodima koji s vremenom postaju sve više svjesniji da političke marionete ne postoje kako bi služile narod, već više interese. Tako je, prema statistici, 60% američke nacije izričito protiv bilo kakve nove vojne intervencije američke vojske u neke nove sukobe uključujući i spomenute događaje.

Nadajmo se da će u najgorem slučaju taj postotak ostati, a u najboljem, rapidno porasti…


Oni koji se  žele priključiti mailing listi za obavijesti o novim postovima, mogu to učini na mail; duh_vremena (et) yahoo (.)com.

duh-vremena @ 02:31 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, travanj 15, 2014


Ljudska inteligencija se često koristi kao argument za ljudsku dominaciju nad prirodom i ostalim životinjskim vrstama. Drugim rječima, ljudska inteligencija daje čovjeku pravo na sva zvjerstva koja čini. Na devastaciju, iskorištavanje i zlouporabu prirode, na iskorištavanje životinja za hranu, odjeću, vivisekciju, zabavu i fetiš. Po svemu sudeći, u ovom uvodu ima mnoštvo apsurda. Mogli bi postaviti pitanje: što je to uistinu inteligencija i jesmo li zaista inteligentni na način na koji se volimo hvaliti?

Što je to inteligencija?



Inteligencija je sposobnost uočavanja važnih veza, a to vrijedi za sve žive sustave, poput ljudi, životinja, zajednica i društava. Sudjelovanje u svakodnevnim obredima koji potiskuju našu sposobnost stvaranja veza ozbiljno smanjuje našu inteligenciju. Budući da smo naučili odvojiti se od patnje koju nanosimo životinjama, neizbježno spontano se odvajamo i od patnje koju nanosimo gladnim ljudima, živim ekosustavima, ratom zahvaćenim zajednicama i budućim naraštajima. Zbog naše vještine nasilnog sprečavanja pritoka povratnih informacija, također nas lako zavode korporativni interesi čiji profit ovisi o našoj nesposobnosti uočavanja važnih veza. Kapitalizam i konzumerizam pronalaze plodno tlo u svjetini kojoj manjka sposobnost uočavanja veza, jer samo pripadnici takve svjetine jesu potrošači.

Suosjećanje je etička inteligencija: ono je sposobnost uočavanja veza, uslijed čega nastaje poriv za ublažavanjem patnje ostalih bića. Nju, kao i spoznajnu inteligenciju, guši čin jedenja životinja. Sposobnost odvajanja od vlastitih osjećaja, koju vježbamo za svakim obrokom, možda se bolje može uočiti na jezivim primjerima nekadašnjih znanstvenika koji smrzavaju žive pse kako bi proučavali ljudsku fiziologiju, suvremenih vojnika koji gledaju ravno u oči bespomoćnih civila dok pucaju u njih,  lovaca koji mame i natjeravaju bespomoćne životinje ubijajući ih zbog zabave, te mnogih drugih društveno prihvaćenih i zakonitih ponašanja.





Dokle god ćemo mi biti društvo koje u životinjama vidi nižu vrstu koju time možemo izrabljivati radi profita i zarade, imat ćemo male nade za preživjeti jer i sami sebe promatramo kao međusobno manje vrijedne i koristimo jedni druge za profit.  Sustavna praksa zapostavljanja, potlačivanja i isključivanja koja je temelj naših svakodnevnih obroka, odvaja nas od naše unutrašnje mudrosti i osjećaja pripadnosti blaženom svemiru. Ako aktivno zapostavljamo istinu o našoj povezanosti, neizbježno ubijamo zemlju i sami sebe. Naša inteligencija vene.

´Ne treba vjerovati da sva bića postoje radi čovjeka. Upravo suprotno, sva druga bića imaju svoju vlastitu svrhu i ne služe svrsi bilo koga drugoga.' - MAJMONID

Majstorstvo poricanja

Naše uporno i neprestano pretvaranje životinja u predmete uzrokovalo je sljepoću zbog koje sebe smatramo materijalnim bićima koja se rađaju, žive neko kratko vrijeme i onda umiru. Poput drugih životinja mi u osnovi nismo fizička bića, već svijest. Nažalost, ostala bića nazivamo (rasistički) crncima, robovima, poganima, ciganima, (ili seksistički) ´pičkama´, kurvama, droljama, (ili specističkii) gamadi, stokom, životinjama za hranu, živadi, divljači, laboratorijskim životinjama. Tim kategorijama zapravo samo zamagljujemo i zatvaramo naše umove pomoću isključivog i samodopadnog stava.

Naše društvo nas potiče da budemo svejedi. ˝jedimo sve!˝ je postalo prikladan opis naše civilizacije dok proždiremo ekosustave. Zbog industrijalizacije jedemo umjetno obojane, rafinirane, ozračene, genetički modificirane i kemikalijama opterećene proizvode, ubijamo i u meso prerađujemo životinje koje su oboljele i koje su prepune lijekova i kemikalija. Pojest ćemo gotovo sve. Reklame nas uče i odgajaju kako treba gutati sve, a zahvaljujući našoj sposobnosti da razdvojimo našu svijest od strave koju svakodnevno unosimo u sebe za vrijeme svojih obroka, s istom lakoćom iz svijesti potiskujemo činjenicu da naša hrana sadrži otrovne kemikalije.



Možda čak i da se ponosimo na svoju inteligenciju, te na izbirljivost svoje hrane, svojim mentalitetom zapravo stvaramo zaradu industriji lijekovima, što nas dovodi do direktnog sudjelovanja u stvaranju društva 'žderača'. Jedenje životinja je tako prepoznatljivi temelj potrošačkog mentaliteta, koji je postao pseudoreligija suvremenog svijeta.



Prirodno je i zdravo jedino da osjećamo žalost i grižnju savjesti koje potiskujemo u pogledu strave koju redovito i učinkovito nanosimo životinjama kako bismo ih jeli. Jeziva nam je pomisao na ljude koji bez grižnje savjesti ubijaju ili muče druge, te ih označavamo sociopatima i psihopatima i zatvaramo ih. A ipak mučimo i ubijamo životinje koje osjećaju bol i strah jednako kao i mi. Lako pokušavamo zaboraviti ili obezvrijediti patnju koju im nanosimo, duboko u sebi znamo da je bespotrebna, stravična i nemoralna.

Postoji njemačka izreka: vježba čini majstora. Ako vježbamo sviranje nekog instrumenta, postajemo vješti u tome i ono postaje dio nas i dio našeg bića. Ako vježbamo ubijanje, laganje ili krađu, postajemo vješti u ubijanju, laganju i krađi i ono postaje dio našeg bića. Kada neumorno i marljivo vježbamo sposobnost razdvajanja stvarnosti iza mesa, sira ili jaja od stvarnosti bijede koju je biće sposobno za patnju proživjelo radi stvaranja te hrane, onda postajemo majstori reduciranja takvih bića na puke predmete, oruđe, sredstva ili imovinu. Postali smo zapravo vješti u tuposti i isključivanju, u nepokazivanju suosjećanja prema patnji. Postali smo majstori poricanja jer u potpunosti odbijamo urezati posljedice svojeg ponašanja u vlastitu svijest. To poricanje postaje naša paraliza koja sprečava naše učinkovito i drugačije ponašanje. Naši dnevni prehrambeni objedi, koje vježbamo o kolijevke, od nas su učinili majstore umjetnosti ponašanja prema drugima kao prema predmetima. To je strahovita tragedija koju ne želimo osvijestiti.

U crkvama svećenici često govore o tragičnoj činjenici da volimo stvari i iskorištavamo ljude, a zapravo bismo trebali voljeti ljude i koristiti stvari. Nakon propovjedi isti ljudi odlaze svojim kućama  i jedu obroke zbog kojih su životinje postale stvari koje se koriste, a ne bića koja ljudi vole. Posebno u ovo blagdansko vrijeme (kada je Uskrs) i kada će svi pričati o praštanju, ljubavi, dobroti, dijeljenju, a istovremeno će na svom blagdanskom stolu servirati veliku količinu mrtvih životinja i sudjelovati u globalnoj eksploataciji kokoši koje se na farmama muče i tetoše za proizvodnju golemih količina jaja (link na post o proizvodnji jaja). To ponašanje, ako se ritualno ponavlja, od nas stvara ljude koji koriste druge ljude kao što koriste i životinje – kao stvari.

Ignoriranje univerzalne inteligencije




Sve cjeline: sustavi, planeti, ljudi, zajednice, životinje, biljke, dio su univerzalne inteligencije koja djeluje kroz njih i u nama. Ta inteligencija predstavlja njihovu osobnost stvaranja njihovih veza koje su bitne za njihovo postojanje i koje služe njihovoj svrsi, odnosno telosu. Telos svakog čitavog dijela je služenje većim cjelinama u kojima postoji. Univerzalna inteligencija koju vidimo u prirodi, beskrajno je složena i široka mreža te međusobne povezanosti i povratnih poruka. Primjerice, inteligencija koja se očituje u obliku kokoši, posebno je prilagođena ispunjenju svrhe kokoši. Ona se brine za kokoš i upravlja njezinim odnosima s cjelinama koje služe njezinoj svrsi, odnosno sa stanicama i sustavima koji su u njezinom tijelu. Kao i naša, njezina inteligencija uključuje svjesnost, emocije, želje i središnji živčani sustav s receptorima za bol.

Kada prisilno izdvojimo kokoš, svinju, ribu, kravu ili bilo koji drugu životinju od njezinog staništa, kako bismo je zatvorili i iskorištavali radi hrane, sustavno sputavamo njezinu urođenu inteligenciju. Univerzalna inteligencija u kokoši, svinji, kravi, jelenu, medvjedu, dupinu ili kitu, više ne može slobodno djelovati te tako pridonijeti i obogatiti mnoge više razine kojima služi. To je golem i tragičan napad na srž određenog bića.

Inteligencija živih sustava određuje se količinom i kakvoćom povratnih poruka koje sustavi mogu primiti. Ta sposobnost primanja povratnih poruka je u bliskoj vezi s sposobnošću stvaranja smislenih veza. Budući da je svaka životinjska vrsta jedinstvena, jasno je da svaka vrsta ima svoju vlastitu vrstu inteligencije prilagođenu njezinom telosu. Ako tvrdimo da je jedna vrsta inteligencije viša od druge, onda tu činjenicu zanemarujemo i namećemo svojevoljni standard. Isti onakav kakvog namećemo predodžbom o prehrambenom lancu kojega je čovjek osmislio u skladu s onakvim prehrambenim navikama kakve su potrebne da bi se održavala industrija profita, izlovljavana, zlostavljanja i trgovina životinjama, kao i ljekarski karteli. Isto tako mnogi koriste i argument ljudske inteligencije koja je urodila naprednom tehnologijom. No, gledajući objektivno, živimo u nazadnom tehnološkom društvu (s obzirom da smo okruženi beskrajnim, obnovljivim izvorima energije, a svjetski profit ovisi isključivo o iskorištavanju fosilnih goriva kao osnovnog izvora energije). Dok se službena znanost poziva na otkrića poput atomske bombe, istovremeno pustošimo planet. Takav specistički, nemoralni i diskriminirajući način razmišljanja, kada ljudsku inteligenciju postavljamo na sam vrh hijerarhije, je uobičajen za  potrošački mentalitet koji ignorira univerzalnu inteligenciju.




Životinje imaju vrste inteligencija koje ljudi ne posjeduju. Ljudi koji žive u društvu drugih životinja, poput pasa i mačaka čude se intuitivnim sposobnostima tih životinja. Primjerice, istraživanja su dokazala da životinje mogu osjećati točan trenutak kada njihov ljudski prijatelj, koji se nalazi na udaljenosti od nekoliko kilometara, odluči ići kući. Postoje bezbrojni drugi primjeri koji pokazuju da neljudske životinje imaju inteligenciju kojoj se možemo samo diviti. Takve primjere inteligencija, poput posebnog čula za predosjećaj nevrjemena i nečega što će se teg dogoditi, smo posjedovali i mi sami dok smo bili na ˝nižem˝ stupnju razvoja. No, ljudska inteligencija, koja nam je omogućila da izgradimo betonske zgrade, izmislimo religije, države, zastave, institucije i školstvo (i atomske bombe), odvojilo nas je od potencijala kojega smo mogli zadržati. Sada smo ga zamijenili s plitkim strastima, porocima i ovisnošću jedenja drugih životinja, a istovremeno se čudimo njihovim mogućnostima da uočavaju stvari, te njihovoj inteligenciji, koju s druge strane smatramo inferiornom našoj.

Dok s čežnjom promatramo svemir u potrazi za drugim inteligentnim životima, tužna i tragična činjenica jest da smo okruženi tisućama vrsta inteligentnih životnih oblika čiju svjesnost, sposobnost i subjektivna iskustva još nismo počeli shvaćati niti cijeniti.

Raznolikosti inteligencije u prirodi je zadivljujuća jer vrste, podvrste i pojedinci maju jedinstvene značajke inteligencije. Međutim, znanstvenici, kao i većina ljudi, nisu skloni priznati ili cijeniti raznolikosti inteligencije u prirodi jer svjesno sudjeluju u društvu u kojemu se potpuna dominacija nad životinjama podrazumijeva. Primjeri su u društvenim uređenjima južnih država SAD-a prije Građansko g rata, kada je ropstvo bilo zakonito. Članovi tog društva dominacije su smatrali da su crni ljudi, koji su bili robovi i objekti dominacije i iskorištavanja, posjedovali manju inteligenciju.

Kada zanemarujemo, obezvrjeđujemo ili zatiremo inteligenciju drugih životinja, posljedica stvari jest da tako aktivno smanjujemo vlastitu inteligenciju.

Bez grižnje savjesti izlovljavamo ribu i pustošimo oceane, uništavamo staništa divljih životinja odlaganjem otpadnih voda sa stočnih farmi, te rušimo goleme tropske šume radi ispaše stoke, uzrokujući izumiranje nekoliko tisuća vrsta godišnje. Bezobzirni u stvaranju profita, mijenjamo genetske strukture živih bića, samim time i nas, te devastiramo planet vojnim i toksičnim otpadom. Ipak, budući da smo vješto prekinuli veze s tim što se događa, spretno smo zanemarili tu tragediju koju uzrokuje čovjek. Ta neosjetljivost na druge životinjske vrste je uzrokovala neosjetljivost i prema vlastitoj vrsti, poput ljudske patnje, gladi u trećem svijetu koju uzrokuje potrošački mentalitet, štovanje kulture ratovanja, daljnji masovni odziv na vojne poduhvate,  i tako dalje. Za taj gubitak društvene i osobne inteligencije prvenstveno je odgovoran društveno poticajni čin jedenja životinja. Držanje, sakaćenje i ubijanje životinja radi hrane je u svojoj biti toliko okrutan i ružan čin da zbog njega moramo umrtviti velik dio naše osobne i društvene inteligencije, osobito kada taj čin poprimi goleme razmjere u kojima se danas životinje ubijaju i zlostavljaju.

Mi smo uistinu majstori poricanja.

Vezani postovi:

  • Hrana i čovjek (link)
  • Kako sijemo tako ćemo i žnjeti (link)
  • Predrasude prema ostalim životinjskim vrstama (link)
  • Mlijeko - zašto ga ne konzumirati? (1.dio) (link)
  • Mlijeko - zašto ga ne konzumirati? (2.dio) (link)
  • Sirova hrana - siguran put  prema zdravlju i dugovječnosti (link)

Izvor i preporuka:




Hrana za mir (knjiga) - Will Tuttle (link)






Ostale prepouke:

Food inc. (2009) dokumentarni film (online gledanje)


Earthlings (2005) dokumentarni film





Oni koji se  žele priključiti mailing listi za obavijesti o novim postovima, mogu to učini na mail; duh_vremena (et) yahoo (.)com.

duh-vremena @ 20:55 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
znanje je moć

Arhiva
« » stu 2014
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
OPIS BLOGA

  • Tekstovi na ovom bogu obrađuju teme o društvu, ljudskim pravima, politici, alternativnim društvenim uređenjima, religiji, aktivizmu, metafizici, duhovnosti i zdravlju kako bi iste bile čitko prezentirane svim ljudima koji imaju interes doznati nešto novo i koji teže ka tome da učine neku promjenu u društvu. Prioritet jest i da ljudi i pišu o svojim stajalištima i pogledima na moja razmišljanja kako bi ih razmjenjivali i učili jedno od drugih. (SVE OBJAVLJENO SLOBODNO JE ZA KOPIRANJE, DIJELJENJE I PRIKAZIVANJE U BILO KOJE SVRHE-osim postova koji su sastavljeni uz pomoć tekstova drugih izvora i drugih kolumnista, što je naznačeno u dodatcima takvih postova)
ZAŠTO DUH VREMENA?

  • Ime Duh Vremena označava općenito prevladavajuća intelektualna uvjerenja, ideje, mišljenja i poglede na život tijekom određene epohe koje određuju sociološku, kulturološku i vjersku klimu, te načela ponašanja i etiku određenog vremenskog razdoblja. Ovo nije Zeitgeist fan site, iako je taj film potaknuo mnoge na razmišljanje, pa tako i mene. No, Zeitgeist pokret je mnogo toga izostavio i na ovoj stranici želim ukazati na to da je potrebno ići dalje od početnog shvaćanja stvarnosti, kao što to prezentira film, te da je potrebno istraživati informacije i biti otvoren za nove spoznaje i alternativne načine života.
kontakt
  • duh_vremena (et) yahoo (.) com
    Ukoliko netko želi kontaktirati, ili ako želi primati´mail obavjest´o tome kad se objavi novi post.
Posjetite stranice:
posjetite portal;
Brojač posjeta
398525
Index.hr
Nema zapisa.