ljudska prava,alternativne vijesti,aktivizam,
znanje je moć
Izdvojeno
Blog
subota, svibanj 17, 2014

Spominjanje Euroazije i geostrateškog nadmetanja, u kontekstu Ukrajine i američko-ruskih odnosa možda jest otkrivanje tople vode, ali ovaj kut gledanja na spomenuta zbivanja se ne zagovara u medijima, već upravo suprotno: u medijima se nalaze površne informacije za široku masu bez sposobnosti za kritičkim razmišljanjem.

Ako se prisjetimo primjera Iraka, koji se nalazi u tzv. 'kolijevci civilizacije', na području Mezopotamije i zatim, orkestriranog, 'inside job', rušenja WTC-a samo kako bi Američka vlada dobila podršku javnog mnijenja za još jedan rat u nizu koji je prvenstveno imao svrhu trgovinu oružja, demoliranje iračke kulture, slamanje duha u narodu, te zatim nasilno preuzimanje naftnih derivata u vlasništvo američkih korporacija, te hektara plodne zemlje koja je do prije invazije snabdijevala cijeli svijet pšenicom i sojom, a sada je u vlasništvu američkih biotehnoloških korporacija koje tamo siju GMO soju i koriste Irački narod kao roblje u poljoprivredi.

Ne prisjećamo se ovih nemilih događaja bezrazložno, već upravo zato jer kao i u svim američkim kolonizatorskim poduhvatima u povijesti, i ova zbivanja u Ukrajini imaju poveznicu. Ona su zapravo sam početak još jednog američkog geostrateškog rata za resursima. Nije potrebno ni biti pretjerano inteligentan da se shvati situacija u Ukrajini.



Iako statistike govore da je Ukrajina bankrotirala i da bi njezini ljudi trebali biti siromašni kao i oni u Africi, u stvarnosti njima i nije bilo tako loše zahvaljujući financijskoj nesmotrenosti. Vlada se zaduživala i trošila, subvencionirala stanovanje i grijanje i drsko izbjegla naputke MMF-a o primjenama programa mjera štednje. Nevolje su krenule kad je administracija predsjednika Janukoviča tražila kredit za rekonstruiranje svojih zajmova i izbjegavanje stečaja. Nije bilo ponuda, pa su se obratili Europskoj komisiji (EK) za pomoć, koja je, vidjevši očaj ukrajinske administracije, pripremila Sporazum koji bi od Ukrajine napravio osiromašenu koloniju. U očaju, Janukovič je odlučio potpisati Sporazum u nadi da će dobiti dovoljno velik zajam kojim će izbjeći bankrot. U tom trenutku uskače Rusija i prijeti mjerama koje bi automatski ostavile 400.000 Ukrajinaca bez posla. Janukovič je u zadnjem trenutku odbio potpisati sporazum, te su u tom trenutku neredi eskalirali.

SAD u tom trenutku uviđa svoju priliku i daje veliku moralnu podršku Ukrajini pod svojom praksom prikazivanja sebe kao dobrohotnim donositeljem mira i demokracije (ponovno).



Od samih početaka Ukrajinskih problema, kada su ljudi počeli na ulicama prosvjedovati, tražeći izlazak iz Putinovog režima i pripajanje Europskoj uniji, Globalist najviše klase, među kojima je  Rockefelerov šurjak Zbignjew Brzezinski ) poticali su što veće uplitanje SAD-a u Ukrajini te naoružavanje tamošnjih aktivista. Takva uobičajena praksa sprovođena demokracije i mira, putem naoružavanja i dilanja s oružjem je prihvatljiva samo u divljačkom kapitalističkom sistemu u kakvom živimo, gdje se glavni svjetski silovatelji od nacije tretiraju kao pravedni autoriteti.

S druge strane, Ukrajinci kao ni mi Hrvati, nisu sposobni vidjeti svoj vlastiti interes, nego plešu kako sviraju zapadne sile, a da toga nisu ni svjesni. Oni kao ni mi nisu svjesni da se njihova zemlja nalazi prvenstveno pod financijskom okupacijom, koja ih stavlja u podređeni položaj i koja omogućuje sve ostale sustave kontrole (kontrolu resursa, itd.). Znamo da je neovisnost zadnje što zapadna klika želi, a bilo koje nezadovoljstvo bez lociranja uzroka problema je uzaludno i može biti kontraproduktivno.

Stoga, događaji koji su preplavili medije, zapravo govore o tome da je Ukrajinski narod iskorišten za geostrateške interese zapadnih sila, u cilju kontroliranja zemalja koje graniče s Rusijom i kontrole nad geostrateški važnim područjem Euroazijom. Kroz manipulaciju narodnim revolucijama koje se organiziraju na ulicama Ukrajine, postiže se i direktna vojna i oružana infiltracija američkih tajnih službi i američkih plaćenika u ne vladine organizacije. To nije nikakva novost, već poznata strategija koja prethodni svim pred ratnim zbivanjima, pogotovo u novijoj povijesti.

U svijetu gdje vlada kvazi demokracija Infiltracija umjesto direktne invazije je alat koji zapadne zemlje, pogotovo SAD, kroz razne nevladine organizacije i zaklade, koriste za svrgavanje demokratski izabranih vlada diljem svijeta. Ukrajina je nasjela.

Centralnu silu ovog nauma financira i podupire Institut Otvoreno društvo Georgea Soroša. Ona je spomenuta u Godišnjem izvješću 2009. godine Međunarodne renesansne zaklade (International Renaissance Foundation (IRF)), organizacije koja je opisana kao “sastavni dio mreže Instituta Otvoreno društvo koji objedinjuje nacionalne i regionalne zaklade u više od 30 zemalja diljem svijeta, uključujući Afriku, Srednju i Istočnu Europu i bivši Sovjetski savez”. IRF surađuje s Međunarodnim monetarnim fondom i europskim bankarskim interesima u „ekonomskim reformama“ i „integracijskim procesima i trendovima“ u Ukrajini i Moldaviji.

Ukrajinski narod je izmanipuliran i iskorišten u službu američkih geopolitičkih interesa

Ako pogledamo situaciju iz geopolitičke perspektive tu se radi o borbi za kontroliranje područja koje Obamin mentor i osnivač Trilateralne komisije Zbigniew Brzezinski naziva „Euroazijom“, koja se proteže od Srednjeg istoka i Zapadne Europe i zalazi u Rusiju i Kinu te obuhvaća 10,6 posto Zemljine površine (32,6 posto njezine kopnene mase) i udomljuje više od 4,6 milijardi ljudi ili više od 70 posto ljudskog stanovništva. 



U knjizi Velika šahovska ploča (The Grand Chessboard) suosnivač Trilateralne komisije Zbigniew Brzezinski 1997. godine je napisao: “Posljednje desetljeće XX. stoljeća obilježile su tektonske promjene u svjetskim poslovima. Euroazija međutim i dalje zadržava svoju geopolitičku važnost. Nije samo njen zapadni dio - Europa - još uvijek mjesto koncentracije značajnog dijela svjetske političke i ekonomske moći, nego i njezin istočni dio - Azija - u zadnje je vrijeme postao vitalni centar gospodarskog razvoja i rastućeg političkog utjecaja. Euroazija je središte svijeta, a onaj tko kontrolira Euroaziju, kontrolira cijeli svijet”.

U svijetlu navedenog vidimo da se tu radi o kontroli, u ovom slučaju o kontroli Euroazije i svog „stvarnog svjetskog bogatstva“. EU, NATO i Washington predvode zapadnu hegemoniju nad svakom državom koja se ne pokorava njihovim zahtjevima, u cilju preuzimanja kontrole nad resursima. Njihova glavna poluga je oduzimanje financijske neovisnosti, te se isto to dogodilo i Ukrajini. Na njihovu sreću reagirala je Rusija koja sigurno ima svoje interese, te je tako privremeno spasila Ukrajinu od bankrota.

Imajući u vidu Euroaziju Iran je ključna zemlja koja je u interesu zapadnih sila, jer bi kontrola Irana povezala Irak s Afganistanom i Pakistanom, čime bi pak stekli kontrolu nad područjem od Izraela do granice s Kinom. Osim toga Iran bi im time omogućio veći pristup Kaspijskom moru i njegovim zalihama nafte i plina. Prema nekim teorijama cilj je držati pod kontrolom što više zemalja koje graniče s Rusijom, što je cilj „narodnih revolucija“ u Ukrajini i Gruziji. Oni žele isprovocirati rat u koji bi bile uvučene Rusija i Kina, što bi na scenu dovelo uspostavu svjetske vlade i svjetske vojske, kojima bi bila uspostavljena svjetska diktatura.



Po svemu sudeći, događaji u Ukrajini i ishod istih bi mogao biti presudan u preslagivanju geopolitičke mape svijeta, pa i u definiranju toga što će se dogoditi s našom budućnosti. Nadu nam može jedino dati svijest u narodima koji s vremenom postaju sve više svjesniji da političke marionete ne postoje kako bi služile narod, već više interese. Tako je, prema statistici, 60% američke nacije izričito protiv bilo kakve nove vojne intervencije američke vojske u neke nove sukobe uključujući i spomenute događaje.

Nadajmo se da će u najgorem slučaju taj postotak ostati, a u najboljem, rapidno porasti…


Oni koji se  žele priključiti mailing listi za obavijesti o novim postovima, mogu to učini na mail; duh_vremena (et) yahoo (.)com.

duh-vremena @ 02:31 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, travanj 15, 2014


Ljudska inteligencija se često koristi kao argument za ljudsku dominaciju nad prirodom i ostalim životinjskim vrstama. Drugim rječima, ljudska inteligencija daje čovjeku pravo na sva zvjerstva koja čini. Na devastaciju, iskorištavanje i zlouporabu prirode, na iskorištavanje životinja za hranu, odjeću, vivisekciju, zabavu i fetiš. Po svemu sudeći, u ovom uvodu ima mnoštvo apsurda. Mogli bi postaviti pitanje: što je to uistinu inteligencija i jesmo li zaista inteligentni na način na koji se volimo hvaliti?

Što je to inteligencija?



Inteligencija je sposobnost uočavanja važnih veza, a to vrijedi za sve žive sustave, poput ljudi, životinja, zajednica i društava. Sudjelovanje u svakodnevnim obredima koji potiskuju našu sposobnost stvaranja veza ozbiljno smanjuje našu inteligenciju. Budući da smo naučili odvojiti se od patnje koju nanosimo životinjama, neizbježno spontano se odvajamo i od patnje koju nanosimo gladnim ljudima, živim ekosustavima, ratom zahvaćenim zajednicama i budućim naraštajima. Zbog naše vještine nasilnog sprečavanja pritoka povratnih informacija, također nas lako zavode korporativni interesi čiji profit ovisi o našoj nesposobnosti uočavanja važnih veza. Kapitalizam i konzumerizam pronalaze plodno tlo u svjetini kojoj manjka sposobnost uočavanja veza, jer samo pripadnici takve svjetine jesu potrošači.

Suosjećanje je etička inteligencija: ono je sposobnost uočavanja veza, uslijed čega nastaje poriv za ublažavanjem patnje ostalih bića. Nju, kao i spoznajnu inteligenciju, guši čin jedenja životinja. Sposobnost odvajanja od vlastitih osjećaja, koju vježbamo za svakim obrokom, možda se bolje može uočiti na jezivim primjerima nekadašnjih znanstvenika koji smrzavaju žive pse kako bi proučavali ljudsku fiziologiju, suvremenih vojnika koji gledaju ravno u oči bespomoćnih civila dok pucaju u njih,  lovaca koji mame i natjeravaju bespomoćne životinje ubijajući ih zbog zabave, te mnogih drugih društveno prihvaćenih i zakonitih ponašanja.





Dokle god ćemo mi biti društvo koje u životinjama vidi nižu vrstu koju time možemo izrabljivati radi profita i zarade, imat ćemo male nade za preživjeti jer i sami sebe promatramo kao međusobno manje vrijedne i koristimo jedni druge za profit.  Sustavna praksa zapostavljanja, potlačivanja i isključivanja koja je temelj naših svakodnevnih obroka, odvaja nas od naše unutrašnje mudrosti i osjećaja pripadnosti blaženom svemiru. Ako aktivno zapostavljamo istinu o našoj povezanosti, neizbježno ubijamo zemlju i sami sebe. Naša inteligencija vene.

´Ne treba vjerovati da sva bića postoje radi čovjeka. Upravo suprotno, sva druga bića imaju svoju vlastitu svrhu i ne služe svrsi bilo koga drugoga.' - MAJMONID

Majstorstvo poricanja

Naše uporno i neprestano pretvaranje životinja u predmete uzrokovalo je sljepoću zbog koje sebe smatramo materijalnim bićima koja se rađaju, žive neko kratko vrijeme i onda umiru. Poput drugih životinja mi u osnovi nismo fizička bića, već svijest. Nažalost, ostala bića nazivamo (rasistički) crncima, robovima, poganima, ciganima, (ili seksistički) ´pičkama´, kurvama, droljama, (ili specističkii) gamadi, stokom, životinjama za hranu, živadi, divljači, laboratorijskim životinjama. Tim kategorijama zapravo samo zamagljujemo i zatvaramo naše umove pomoću isključivog i samodopadnog stava.

Naše društvo nas potiče da budemo svejedi. ˝jedimo sve!˝ je postalo prikladan opis naše civilizacije dok proždiremo ekosustave. Zbog industrijalizacije jedemo umjetno obojane, rafinirane, ozračene, genetički modificirane i kemikalijama opterećene proizvode, ubijamo i u meso prerađujemo životinje koje su oboljele i koje su prepune lijekova i kemikalija. Pojest ćemo gotovo sve. Reklame nas uče i odgajaju kako treba gutati sve, a zahvaljujući našoj sposobnosti da razdvojimo našu svijest od strave koju svakodnevno unosimo u sebe za vrijeme svojih obroka, s istom lakoćom iz svijesti potiskujemo činjenicu da naša hrana sadrži otrovne kemikalije.



Možda čak i da se ponosimo na svoju inteligenciju, te na izbirljivost svoje hrane, svojim mentalitetom zapravo stvaramo zaradu industriji lijekovima, što nas dovodi do direktnog sudjelovanja u stvaranju društva 'žderača'. Jedenje životinja je tako prepoznatljivi temelj potrošačkog mentaliteta, koji je postao pseudoreligija suvremenog svijeta.



Prirodno je i zdravo jedino da osjećamo žalost i grižnju savjesti koje potiskujemo u pogledu strave koju redovito i učinkovito nanosimo životinjama kako bismo ih jeli. Jeziva nam je pomisao na ljude koji bez grižnje savjesti ubijaju ili muče druge, te ih označavamo sociopatima i psihopatima i zatvaramo ih. A ipak mučimo i ubijamo životinje koje osjećaju bol i strah jednako kao i mi. Lako pokušavamo zaboraviti ili obezvrijediti patnju koju im nanosimo, duboko u sebi znamo da je bespotrebna, stravična i nemoralna.

Postoji njemačka izreka: vježba čini majstora. Ako vježbamo sviranje nekog instrumenta, postajemo vješti u tome i ono postaje dio nas i dio našeg bića. Ako vježbamo ubijanje, laganje ili krađu, postajemo vješti u ubijanju, laganju i krađi i ono postaje dio našeg bića. Kada neumorno i marljivo vježbamo sposobnost razdvajanja stvarnosti iza mesa, sira ili jaja od stvarnosti bijede koju je biće sposobno za patnju proživjelo radi stvaranja te hrane, onda postajemo majstori reduciranja takvih bića na puke predmete, oruđe, sredstva ili imovinu. Postali smo zapravo vješti u tuposti i isključivanju, u nepokazivanju suosjećanja prema patnji. Postali smo majstori poricanja jer u potpunosti odbijamo urezati posljedice svojeg ponašanja u vlastitu svijest. To poricanje postaje naša paraliza koja sprečava naše učinkovito i drugačije ponašanje. Naši dnevni prehrambeni objedi, koje vježbamo o kolijevke, od nas su učinili majstore umjetnosti ponašanja prema drugima kao prema predmetima. To je strahovita tragedija koju ne želimo osvijestiti.

U crkvama svećenici često govore o tragičnoj činjenici da volimo stvari i iskorištavamo ljude, a zapravo bismo trebali voljeti ljude i koristiti stvari. Nakon propovjedi isti ljudi odlaze svojim kućama  i jedu obroke zbog kojih su životinje postale stvari koje se koriste, a ne bića koja ljudi vole. Posebno u ovo blagdansko vrijeme (kada je Uskrs) i kada će svi pričati o praštanju, ljubavi, dobroti, dijeljenju, a istovremeno će na svom blagdanskom stolu servirati veliku količinu mrtvih životinja i sudjelovati u globalnoj eksploataciji kokoši koje se na farmama muče i tetoše za proizvodnju golemih količina jaja (link na post o proizvodnji jaja). To ponašanje, ako se ritualno ponavlja, od nas stvara ljude koji koriste druge ljude kao što koriste i životinje – kao stvari.

Ignoriranje univerzalne inteligencije




Sve cjeline: sustavi, planeti, ljudi, zajednice, životinje, biljke, dio su univerzalne inteligencije koja djeluje kroz njih i u nama. Ta inteligencija predstavlja njihovu osobnost stvaranja njihovih veza koje su bitne za njihovo postojanje i koje služe njihovoj svrsi, odnosno telosu. Telos svakog čitavog dijela je služenje većim cjelinama u kojima postoji. Univerzalna inteligencija koju vidimo u prirodi, beskrajno je složena i široka mreža te međusobne povezanosti i povratnih poruka. Primjerice, inteligencija koja se očituje u obliku kokoši, posebno je prilagođena ispunjenju svrhe kokoši. Ona se brine za kokoš i upravlja njezinim odnosima s cjelinama koje služe njezinoj svrsi, odnosno sa stanicama i sustavima koji su u njezinom tijelu. Kao i naša, njezina inteligencija uključuje svjesnost, emocije, želje i središnji živčani sustav s receptorima za bol.

Kada prisilno izdvojimo kokoš, svinju, ribu, kravu ili bilo koji drugu životinju od njezinog staništa, kako bismo je zatvorili i iskorištavali radi hrane, sustavno sputavamo njezinu urođenu inteligenciju. Univerzalna inteligencija u kokoši, svinji, kravi, jelenu, medvjedu, dupinu ili kitu, više ne može slobodno djelovati te tako pridonijeti i obogatiti mnoge više razine kojima služi. To je golem i tragičan napad na srž određenog bića.

Inteligencija živih sustava određuje se količinom i kakvoćom povratnih poruka koje sustavi mogu primiti. Ta sposobnost primanja povratnih poruka je u bliskoj vezi s sposobnošću stvaranja smislenih veza. Budući da je svaka životinjska vrsta jedinstvena, jasno je da svaka vrsta ima svoju vlastitu vrstu inteligencije prilagođenu njezinom telosu. Ako tvrdimo da je jedna vrsta inteligencije viša od druge, onda tu činjenicu zanemarujemo i namećemo svojevoljni standard. Isti onakav kakvog namećemo predodžbom o prehrambenom lancu kojega je čovjek osmislio u skladu s onakvim prehrambenim navikama kakve su potrebne da bi se održavala industrija profita, izlovljavana, zlostavljanja i trgovina životinjama, kao i ljekarski karteli. Isto tako mnogi koriste i argument ljudske inteligencije koja je urodila naprednom tehnologijom. No, gledajući objektivno, živimo u nazadnom tehnološkom društvu (s obzirom da smo okruženi beskrajnim, obnovljivim izvorima energije, a svjetski profit ovisi isključivo o iskorištavanju fosilnih goriva kao osnovnog izvora energije). Dok se službena znanost poziva na otkrića poput atomske bombe, istovremeno pustošimo planet. Takav specistički, nemoralni i diskriminirajući način razmišljanja, kada ljudsku inteligenciju postavljamo na sam vrh hijerarhije, je uobičajen za  potrošački mentalitet koji ignorira univerzalnu inteligenciju.




Životinje imaju vrste inteligencija koje ljudi ne posjeduju. Ljudi koji žive u društvu drugih životinja, poput pasa i mačaka čude se intuitivnim sposobnostima tih životinja. Primjerice, istraživanja su dokazala da životinje mogu osjećati točan trenutak kada njihov ljudski prijatelj, koji se nalazi na udaljenosti od nekoliko kilometara, odluči ići kući. Postoje bezbrojni drugi primjeri koji pokazuju da neljudske životinje imaju inteligenciju kojoj se možemo samo diviti. Takve primjere inteligencija, poput posebnog čula za predosjećaj nevrjemena i nečega što će se teg dogoditi, smo posjedovali i mi sami dok smo bili na ˝nižem˝ stupnju razvoja. No, ljudska inteligencija, koja nam je omogućila da izgradimo betonske zgrade, izmislimo religije, države, zastave, institucije i školstvo (i atomske bombe), odvojilo nas je od potencijala kojega smo mogli zadržati. Sada smo ga zamijenili s plitkim strastima, porocima i ovisnošću jedenja drugih životinja, a istovremeno se čudimo njihovim mogućnostima da uočavaju stvari, te njihovoj inteligenciji, koju s druge strane smatramo inferiornom našoj.

Dok s čežnjom promatramo svemir u potrazi za drugim inteligentnim životima, tužna i tragična činjenica jest da smo okruženi tisućama vrsta inteligentnih životnih oblika čiju svjesnost, sposobnost i subjektivna iskustva još nismo počeli shvaćati niti cijeniti.

Raznolikosti inteligencije u prirodi je zadivljujuća jer vrste, podvrste i pojedinci maju jedinstvene značajke inteligencije. Međutim, znanstvenici, kao i većina ljudi, nisu skloni priznati ili cijeniti raznolikosti inteligencije u prirodi jer svjesno sudjeluju u društvu u kojemu se potpuna dominacija nad životinjama podrazumijeva. Primjeri su u društvenim uređenjima južnih država SAD-a prije Građansko g rata, kada je ropstvo bilo zakonito. Članovi tog društva dominacije su smatrali da su crni ljudi, koji su bili robovi i objekti dominacije i iskorištavanja, posjedovali manju inteligenciju.

Kada zanemarujemo, obezvrjeđujemo ili zatiremo inteligenciju drugih životinja, posljedica stvari jest da tako aktivno smanjujemo vlastitu inteligenciju.

Bez grižnje savjesti izlovljavamo ribu i pustošimo oceane, uništavamo staništa divljih životinja odlaganjem otpadnih voda sa stočnih farmi, te rušimo goleme tropske šume radi ispaše stoke, uzrokujući izumiranje nekoliko tisuća vrsta godišnje. Bezobzirni u stvaranju profita, mijenjamo genetske strukture živih bića, samim time i nas, te devastiramo planet vojnim i toksičnim otpadom. Ipak, budući da smo vješto prekinuli veze s tim što se događa, spretno smo zanemarili tu tragediju koju uzrokuje čovjek. Ta neosjetljivost na druge životinjske vrste je uzrokovala neosjetljivost i prema vlastitoj vrsti, poput ljudske patnje, gladi u trećem svijetu koju uzrokuje potrošački mentalitet, štovanje kulture ratovanja, daljnji masovni odziv na vojne poduhvate,  i tako dalje. Za taj gubitak društvene i osobne inteligencije prvenstveno je odgovoran društveno poticajni čin jedenja životinja. Držanje, sakaćenje i ubijanje životinja radi hrane je u svojoj biti toliko okrutan i ružan čin da zbog njega moramo umrtviti velik dio naše osobne i društvene inteligencije, osobito kada taj čin poprimi goleme razmjere u kojima se danas životinje ubijaju i zlostavljaju.

Mi smo uistinu majstori poricanja.

Vezani postovi:

  • Hrana i čovjek (link)
  • Kako sijemo tako ćemo i žnjeti (link)
  • Predrasude prema ostalim životinjskim vrstama (link)
  • Mlijeko - zašto ga ne konzumirati? (1.dio) (link)
  • Mlijeko - zašto ga ne konzumirati? (2.dio) (link)
  • Sirova hrana - siguran put  prema zdravlju i dugovječnosti (link)

Izvor i preporuka:




Hrana za mir (knjiga) - Will Tuttle (link)






Ostale prepouke:

Food inc. (2009) dokumentarni film (online gledanje)


Earthlings (2005) dokumentarni film





Oni koji se  žele priključiti mailing listi za obavijesti o novim postovima, mogu to učini na mail; duh_vremena (et) yahoo (.)com.

duh-vremena @ 20:55 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, ožujak 29, 2014
 Ekonomska kriza, ulični prosvjedi, zaoštravanja odnosa između Rusije i Amerike, tužba za genocid, dvojezičnost, deložacija, bankrot, korupcija, sve mlađa populacija ljudi koji svakodnevno sakupljaju boce, lopovluk, siromaštvo i tako dalje. Sve o čemu se priča jesu problemi, no kada se govori o rješenjima, ona će svakome zvučati nerealno i na alternativne načine razmišljanja se odmahuje rukom. Ponovno se vračamo na pitanje 'gdje je rješenje?', ali, prije svega trebamo pitati 'što je problem?'. Problem nisu političari, bankari i masoni. Problem leži duboko u nama i u našem odnosu bez poštovanja prema drugim životima. To nam se isto i vraća. Imate li osjećaj da ovaj sistem nema nikakvog poštenja prema vama? Kako sijemo, tako ćemo i žnjeti. Ovu tvrdnju će poduprijeti brojni primjeri koje ću navesti u postu, kako bi stvar bila što jasnija i konkretnija, iako, i već sada ne može biti jasnije nego što jest.

To univerzalno duhovno učenje, koje možemo pronaći u gotovo svim svjetskim religijama, temelji se na istini o našoj međusobnoj povezanosti. Ta istina se tumači i pozitivno, kao zlatno pravilo (čini drugima što želiš da drugi čine tebi) i neutralno, kao zakon uzroka i posljedica (da će nam se osvetiti sve ono što činimo drugima). Jednostavno rečeno, ne možemo nikada biti sretni ako drugima nanosima patnju, da ćemo biti slobodni ako druge držimo zatočenima, da ćemo biti zdravi ako drugima uzrokujemo bolesti i da ćemo uspostaviti mir ako smo nasilni prema drugima. Kada oslobađamo druge postajemo slobodni; kada volimo druge postajemo voljeni; kada ohrabrujem druge, dobivamo ohrabrenje; kada smo blagoslov drugima, dobivamo blagoslov; kada drugima donosimo radost i iscjeljenje; pronalazimo radosti i iscjeljenje u svojim životima.

Ta vječna mudrost je osnova inteligencije i suosjećanja se čvrsto temelji na istini o međusobnoj povezanosti. Pomoću toga možemo vidjeti da naše zlostavljanje životinja ima bolne posljedice za nas. Ironija je zapanjujuća. Primjerice, životinje u prirodi nikada nisu patile, ali životinje držane u skučenim prostorima, hrane se posebnim smjesama, te dobivaju lijekove i hormone kako bi se neprirodno udebljale (jer se prodaju po kilogramu). Pretilost je ozbiljan problem ljudskih svejeda. 60% amerikanaca ima prekomjernu težinu, a 26% je pretilo. Medicinski troškovi se broje u milijardama dolara, a psihološki troškovi su također golemi. Sijemo pretilost u  milijardama pilića, purica, svinja i krava, a žanjemo u sebi. Purice se obično uzgajaju, hrane i drže u skučenim prostorima kako bi se udebljale, pa zbog težine više ne mogu imati niti spolni odnos. To se zapravo događa sve većem broju ljudi.

One životinje u prirodi koje inače jedemo kao hranu, žive u obiteljima i imaju složene, žive i bogate društvene odnose s drugim pojedincima u svojim krdima, jatima, plovama i zajednicama. Na području životinjske farme sve se obiteljske veze nasilno prekidaju, bebe se otimaju majkama ili zbog mlijeka koje zatim krade čovjek, ili zbog skorog klanja. Svaka životinja predstavlja zasebnu proizvodnu jedinicu. To je ono što sijemo, a ono što žanjemo je vidljivo po svuda u ljudskom društvu: raspad obitelji. Što činimo životinjama činimo i sebi. Kao nikada prije obitelji se raspadaju, roditelji rastavljaju, djeca zlostavljaju, napuštaju, ljudi osjećaju otuđenost i usamljenost, jer predstavljaju proizvodne jedinice u bešćutnom ekonomskom sustavu.







Ženske životinje se davanjem hormona prisilno tjeraju na neprirodno rane trudnoće, osobito u industrijama jaja i mlijeka. Jer, to je jeftinije nego hraniti životinje dok prirodnim putem steknu spolnu zrelost. Kada ih prisilno oplođuju na industrijskim farmama, to su samo djeca. Ta djelatnost opterećuje sir, mlijeko i druge mliječne proizvode neprirodnom količinom estrogena i drugih hormona. Takve proizvode jedu naša djeca, a to ih tjera, pogotovo djevojčice, na neprirodni rani spolni razvoj. To je osnovni uzrok zabrinjavajućeg broja adolescentskih trudnoća i abortusa, ali o tome se rijetko priča.

Ista načela se ponavljaju na zadivljujuće raznolike načine. U milijarde bespomoćnih životinja nasilno unosimo ogromne količine kemikalija. Ljudi pak pate od ovisnosti i zlouporabe droga, oslanjanja na lijekove stravičnih nuspojava. Tupost i ignorancija je svojstvo društva koje legalno izdaje lijekove s otrovnim supstancama na recept.

Životinje na farmama prisiljavamo da žive u iznimno zagađenoj i otrovnoj okolini, da udišu zrak koji je otrovan zbog visokih koncentracija amonijaka, koji potječe iz izmeta tisuća zatvorenih životinja držanih na skučenom prostoru, žive u vlastitom izmetu i jedu zagađenu hranu. Ljudi sve više žive u vlastitom otpadu jer su naš zrak, voda i hrana sve zagađeniji. Prisiljavamo životinje da žive u vrlo stresnim uvjetima. Mi živimo u sve stresnijim uvjetima. Držimo ih u skučenim prostorima, osjećamo sve veću skučenost zbog ekonomskog pritiska koji raste, a zatvori su sve puniji. Tjeramo životinje da proizvode preko svih granica svojih mogućnosti, i mi smo pod neprestanim pritiskom da proizvodimo. Na farmama tjeramo milijune životinja u ludilo potpunim sprečavanjima izražavanja njihovi prirodnih želja i nagona, a ljudske duševne bolesti su također sve češće. Držimo ih u prenapučenim kavezima, a naša naselja su sve više napučena. Mučimo milijune životinja, a prema podacima organizacije Amnesty International ljudi nikada nisu toliko mučili jedni druge kao danas.



Životinjama uzgajanima radi hrane često se namjerno uskraćuje hrana. Ponekad se to čini kokošima radi stvaranja sindroma šoka koji potječe njihova tijela na početak još jednog ciklusa stvaranja jajeta, a ponekad se to čini radi uštede na troškovima hrane li zbog čistog nemara. U našem društvu je anoreksija česti poremećaj. Ljudi, uglavnom žene, često gladuju, ponekad do smrti. Čak i usprkos izobilju žitarica koje uzgajamo za prehranu stoke namijenjene za bogati svijet, tisuće siromašnih ljudi, uglavnom djece, svakoga dana umire od gladi.



Mlade ženske životinje, koje se rađaju u našem društvu za proizvodnju hrane, redovito prolaze kroz seksualno zlostavljanje u obliku opetovanog silovanja. Za taj se čin koristi euferizam: umjetna oplodnja, no, radi se o silovanju. Mlade ženske svinje, krave, ovce, koze, purice, kokoši  i druge životinje opetovane se siluju kako bi proizvodile potomke prije nego ih se zakolje. Za te životinje ljudi predstavljaju serijske silovatelje i mučitelje. Primjerice, mlade ženke purice u prosjeku se siluju dva puta tjedno u razdoblju od dvanaest do šesnaest mjeseci, a na kraju ih se zakolje radi pureće juhe i hrane za bebe. Osim sustavnog seksualnog zlostavljanja prilikom oplodnje, radnici na farmama seksualno zlostavljaju mnoge životinje, a osobito svinje. Silovanje je središnja metafora našeg društva i iznimno je ozbiljan problem. U Sjedinjenim Američkim Državama je žena silovana ili seksualno napadnuta svake dvije minute. Kao i u stočarskom sektoru gdje se ženke i majke brutalno zlostavljaju i iskorištavaju radi zarade, u ljudskom se društvu ženske i majčinske vrijednosti potiskuju te žene nemaju jednaki položaj kao i muškarci. Ta neprestana, nevidljiva dominacija nad ženama i nad ženskim životinjama ima goleme posljedice i velikim dijelom nudi objašnjenje za niži status žena u našem društvu. I kao što u životinjama vidimo samo meso i predmete koje jedemo, žene se često, baš kao i životinje, smatraju mesom za seksualno iskorištavanje. Kao što je Carol J. Adams pokazala, životinje su u našem društvu povezane kroz pornografiju, oglašavanje i medije. Životinje za hranu su prikazane kao privlačne žene koje žele da ih pojedemo, a žene su povezane sa životinjama kao seksualni objekti koji žele da ih se koristi.



Životinjama uzrokujemo bolesti jer ih prisiljavamo da žive u stravičnim uvjetima. Na nas također vrebaju nove i smrtonosne bolesti. Kada na neprirodan način smještamo ogroman broj životinja u male prostore, kada kidamo njihove životne veze, kada ih prisiljavamo da jedu izmet, krv, meso i organe životinja kojima se one u prirodi nikada ne bi hranile te hranu koja je ˝obogaćena˝ dijelovima tijela članova njihove vlastite vrste, onda industrijske farme pretvaramo u uzgajališta smrtonosnih virusa, bakterija, parazita i proteina koji nikada ne bi mogli razviti u prirodi. Ti patogeni, prenose se na nas kada jedemo hranu ili lijekove koji potječi od tijela tih mučenih životinja. Skučeni prostori u kojima su zatvorene uzrokuje visoke razine stresa, bolesti i zaraza kod životinja koje jedemo. Stočarska se industrija protiv toga bori davanjem velikih količina lijekova i antibiotika kako bi životinje preživjele dok ne postignu težinu potrebnu za klanje. To samo pogoršava stanje ljudskog zdravlja jer antibiotici i drugi lijekovi potiču evoluciju opasnijih i otpornijih sojeva bakterija i virusa. Kada sijemo bolest u bespomoćnim životinjama, sami također žanjemo bolest.



Trenutačno, znanstveni rade na tome da uzgoje životinje koje će biti tupe, neosjetljive i s kojima će se moći lako upravljati, koje se neće opirati. Sve to kako bi lakše preživjele nezamislivu bol i stres koji moraju trpjeti na industrijskim farmama. Oni žele stvoriti  životinje sa što manje osjećaja i svjesnosti, životinje sa slomljenim duhom, bez volje za životom, bez ikakve svrhe osim da služe ciljevima svojih ljudskih vladara. To bi povećalo zaradu. Što uzrokujemo drugima - takvi i postajemo.


Na kraju, sve se vraća, sve se plaća. Budući da uzrokujemo ovu stravu, svjedoci smo sve veće strave u medijima, zabavnoj industriji, ali i u događajima na svjetskoj razini. Budući da ubijemo mlade životinje radi hrane, svjedočimo povećanom broju samoubojstava među djecom i adolescentima. Budući da namjerno potičemo životinje na bijes, kao prilikom rodea, zooloških vrtova, cirkusa i ostalih načina ˝zabave˝ naš bijes je također sve veći. Budući da namjerno u njima izazivamo strah, kao u laboratorijskim istraživanjima straha, naš vlastiti kronični strah je sve veći. Budući da im uzrokujemo osteoporozu prisiljavajući ih da proizvode previše mlijeka i jaja, veliki broj ljudi pati od osteoporoze. Budući da ih namjerno šopamo kako bi smo kod pataka i gusaka stvorili natečene i bolesne jetre koje jedemo kao poslasticu koja se zove foie gras, kronično jedemo prekomjerne količine hrane koja sadrži otrovne tvari  te tako nanosimo štetu našoj jetri i drugim unutarnjim organima.

Budući da prisiljavamo životinje da budu bolesne, tjeskobne i pod stresom, i mi smo bolesni, tjeskobni i pod strersom. Budući da ih hranimo otrovima; neprirodnom, prerađenom i kemikalijama zagađenom hranom, u našim dućanima se prodaju slični otrovni proizvodi koji se nazivaju hranom. Budući da ih zatvaramo u male kaveze, zatvoreni smo u uredske kocke koje smo i sami napravili. Budući da životinjama oduzimamo njihovo dostojanstvo i privatnost, izgubili smo dostojanstvo, a naša privatnost je sve manja. Budući da im namećemo osjećaj besporočnosti, osjećamo sve veću bespomoćnost. Budući da ih svodimo na potrošnu robu, također postajemo potrošna roba. Budući da im ne dopuštamo da ispune svoju prirodnu svrhu, također gubimo vlastitu svrhu. Budući da im oduzimamo prava, gubimo vlastita prava. Budući da ih pretvaramo u robove, i sami postajemo robovi. Budući da im slamamo duh, naš duh se također slama. Kako sijemo, tako i žanjemo...

________________________________________________________________________


Izvor i preporuka:




Hrana za mir (knjiga) - Will Tuttle (link)






Vezani postovi:

  • Hrana i čovjek (link) 
  • Predrasude prema ostalim životinjskim vrstama (link)
  • Mlijeko - zašto ga ne konzumirati? (1.dio) (link)
  • Mlijeko - zašto ga ne konzumirati? (2.dio) (link)
  • Sirova hrana - siguran put  prema zdravlju i dugovječnosti (link)
Ostale prepouke:

Food inc. (2009) dokumentarni film (online gledanje)


Earthlings (2005) dokumentarni film





Oni koji se  žele priključiti mailing listi za obavijesti o novim postovima, mogu to učini na mail; duh_vremena (et) yahoo (.)com.




New layer...
duh-vremena @ 01:06 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, siječanj 10, 2014



Jedan od najvažnijih predstavnika hrvatske kulturne scene, multimedijalni umjetnik i filmski redatelj Ivan Ladislav Galeta preminuo je 7.1. 2014. u Zagrebu u 67. godini života. 


Ivan Ladislav Galeta diplomirao je likovnu umjetnost na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu i pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je čest gost predavač na europskim sveučilištima i profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje su posebno zanimljivi upravo njegovi predavački performansi u kojima je na sebi svojstven način tumačio različita znanja o svijetu i umjetnosti.

Osnivač je i urednik programa Filmoteke 16 te predlagatelj i jedan od osnivača Odsjeka za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. U likovni svijet uključio se tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća.








Oni koji se  žele priključiti mailing listi za obavijesti o novim postovima, mogu to učini na mail; duh_vremena (et) yahoo (.) com.

 

duh-vremena @ 16:23 |Komentiraj | Komentari: 0
znanje je moć

Arhiva
« » srp 2014
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
OPIS BLOGA

  • Tekstovi na ovom bogu obrađuju teme o društvu, ljudskim pravima, politici, alternativnim društvenim uređenjima, religiji, aktivizmu, metafizici, duhovnosti i zdravlju kako bi iste bile čitko prezentirane svim ljudima koji imaju interes doznati nešto novo i koji teže ka tome da učine neku promjenu u društvu. Prioritet jest i da ljudi i pišu o svojim stajalištima i pogledima na moja razmišljanja kako bi ih razmjenjivali i učili jedno od drugih. (SVE OBJAVLJENO SLOBODNO JE ZA KOPIRANJE, DIJELJENJE I PRIKAZIVANJE U BILO KOJE SVRHE-osim postova koji su sastavljeni uz pomoć tekstova drugih izvora i drugih kolumnista, što je naznačeno u dodatcima takvih postova)
ZAŠTO DUH VREMENA?

  • Ime Duh Vremena označava općenito prevladavajuća intelektualna uvjerenja, ideje, mišljenja i poglede na život tijekom određene epohe koje određuju sociološku, kulturološku i vjersku klimu, te načela ponašanja i etiku određenog vremenskog razdoblja. Ovo nije Zeitgeist fan site, iako je taj film potaknuo mnoge na razmišljanje, pa tako i mene. No, Zeitgeist pokret je mnogo toga izostavio i na ovoj stranici želim ukazati na to da je potrebno ići dalje od početnog shvaćanja stvarnosti, kao što to prezentira film, te da je potrebno istraživati informacije i biti otvoren za nove spoznaje i alternativne načine života.
kontakt
  • duh_vremena (et) yahoo (.) com
    Ukoliko netko želi kontaktirati, ili ako želi primati´mail obavjest´o tome kad se objavi novi post.
Posjetite stranice:
posjetite portal;
Brojač posjeta
384739
Index.hr
Nema zapisa.