aktivizam, ljudska prava, anti-globalizam
Svijet bez granica i država
kontakt
  • duh_vremena (et) yahoo (.) com
    Ukoliko netko želi kontaktirati, ili ako želi primati´mail obavjest´o tome kad se objavi novi post.
Blog
utorak, prosinac 22, 2015

U posljednjih mjesec dana, događaju se golemi problemi na Hrvatsko - Slovenskoj granici na kojoj je postavljena tzv. žilet žica. Kako to i obično biva, mediji ne pokrivaju ove događaje, ne govore o popratnim problemima postavljanja žice niti se o tome vode javne rasprave.



Žilet žica je odraz političkog i moralnog stanja Europske unije i ona prije svega dokazuje da Europa nije ono za što se predstavlja svijetu. Svakom zdravom razumu je već odavno jasno da Europska unija nije dobrohotna zajednica zbog njezinog aktivnog sudjelovanja u zapadnjačkim ratovima kroz NATO aktivnosti. Europa nije niti zajednica naroda otvorena prema svijetu, niti može biti simbol dostojanstva, zajedništva i solidarnosti, načela na kojima je navodno izgrađena.

Europa je odahnula nakon rušenja zida, jedne necivilizacijske tvorevine, umjetne granice, koja je podijelila istok i zapad. Danas, kada vlade podižu žičane ograde unutar EU, vidimo da ljudi ne uče ništa iz povijesti, da se povijest ponavlja, te da se ponovno rade umjetne podjele. Europa u praksi negira sve ono za što se službeno zauzima.

Bodljikava žilet-žica kao 'nova normalnost'

Slovenska vojska do sada je postavila 140 kilometara bodljikave žice duž granice s Hrvatskom, a unatoč pojedinačnim prosvjedima lokalnog stanovništva, vlasnika zemljišta, pa i nekih uglednih osoba, vlada premijera Mire Cerara inzistira da se s time nastavi.

Prava tragedija je to što žilet žicu Slovenija nema plan uopće otkloniti, bez obzira na stanje izbjegličkog vala. Žica se širi kao strano tijelo u prirodi i tamo će zasigurno i ostati, ako se pita političke vođe koji su i dali zeleno svjetlo za njezino postavljanje. Žica u našoj blizini postaje "nova normalnost" što vidimo i iz same Hrvatsko - Slovenske javnosti koja na nju reagira mlako, nezainteresirano, bez ikakve javne rasprave, te uz veliko odobravanje i hihotanje fašista i desničara u obje zemlje.

Bodljikava žica će ostati dovoljno dugo da posvjedoči nestanku onakve Europe u kakvu su vjerovali svi oni koji su za Europu glasovali i kakvom su ju zamišljali. Žica će ostati bez obzira na tri milijarde eura danih Turskoj, koja je zadnjih godinu dana dopuštala procvat poslova u krijumčarenju izbjeglica, i bez obzira na želju licemjerne Angele Merkel da se broj migranata drastično smanji, unatoč tome što ih je i sama pozvala. Schengenski prostor uskoro će biti prošlost i uskoro će se govoriti samo o obrani vanjskih granica Europske unije.



Sve to se odvija u ozračju militarizacije i radikalizacije javnog diskursa te poticanjem islamofobije. Kad se tome pridoda konformizam javnog mišljenja i politički oportunizam, onda nije čudno da žicu odobrava čak 80% Slovenaca. Na sve te događaje treba gledati jednostavno: Izbjeglice i žičana ograda omogućile su slovenskim političarima, ali i Europskoj uniji, da se oslobodi prisile političke korektnosti i pokaže svoje pravo lice. No, to nažalost nije sve. Postavljena žilet žica izaziva sve veću zabrinutost zbog ozbiljne prijetnje prirodi i životinjama, uz mogućnost ozbiljnog ekocida.

Priroda ne poznaje granice

Postavljanjem ove žilet žice ugrožena su sva prekogranična staništa. Ove smrtonosne ograde onemogućavaju slobodno kretanje životinja, te direktno ugrožavaju ekološku povezanost.
Žilet-žica okrutno ranjava i u groznim mukama ubija divljač duž stotina kilometara granice. Ako žica potraje, razmjeri ubijanja prerast će u ekocid. O tome svjedoče uznemirujuće fotografije životinja koje se pokušavaju osloboditi iz nazubljene žice, čime ih žica još dublje ranjava i izaziva teške ozljede, gušenje i prijelome. Režući njihovo tkivo, životinje raskomadane čekaju smrt.












Ovaj monstruozni izum uzrokuje stravične rane svakom živom biću. Ovo je ekološka, moralna i ljudska katastrofa! Kao što se divljim životinjama opasna žilet-žica urezuje sve dublje u meso i ranjava ih do smrti, tako ni prestravljene životinje u klaonicama ne mogu pobjeći od oštrice noža. Divlja životinja jednako se koprca na žici kao što se koprca kokoš okrenuta naglavačke na liniji za klanje, činčila koja trpi strujne udare ili gušenje plinom ili pak pas zarobljen u pokusnom laboratoriju. U kulturi izostanka suosjećanja prema životinjama, ono u konačnici izostaje i kada se radi o suosjećanju prema drugim ljudima, što vidimo iz odnosa prema izbjeglicama u nevolji.
Žica koja je postavljena skroz uz rub rijeke na Slovenskoj strani na oko 60 km toka Kupe. Ovo stvara problem i mještanima s druge strane Kupe koji ne mogu do izvora vode, ali stvara i životinjama. Naime, ako pokušaju doći do vode, ugibaju bolnom smrti iskomadane na žici, a one životinje koje prirodnim migracijama prelaze Kupu, zapetljaju se s druge strane i ugibaju.

Uobičajeno je i to da za vrijeme blagdana, zbog stalnih pucnjeva i zvukova petardi mnoge životinje, posebno domaći psi i mačke, na graničnim prijelazima Lucija/Brezovica te Dragonja/Kaštel, pokušavaju pobjeći od buke. Žilet žica će ovim putem usmrtiti sve one koju uopće to i pokušaju. Žilet žica ugrožava i velike zvijeri, prvenstveno medvjede i vukove koji također prirodno migriraju ovim područjem te su im obje zemlje prirodno stanište. Mnogi znanstvenici se pitaju što će se dogoditi s medvjedima kada se na proljeće krenu vraćati u staništa na drugoj strani granice. Ono što nas očekuje, ako se žica ne ukloni, je masovni pokolj velikog broja životinja, te ekocid neviđenih razmjera.



"Postavljanjem bodljikave žice počinjen je zločin protiv prirode i protiv životinja, ugrožena je bioraznolikost na globalnom nivou i održivo korištenje prirodnih resursa, ugroženi su divlja flora i fauna te njihova staništa s posebnim naglaskom na ugrožene vrste i ranjive migratorne vrste. Podsjećamo da su ljudi odgovorni za zaštitu životinja, njihove živote i zdravlje, kao i njihovo blagostanje. Vlada Republike Slovenije je postavljanjem bodljikave žice na granici s Hrvatskom prekršila međunarodne dogovore i slovenske zakone. To je kaznena odgovornost", navode iz AAG-a (Članice međunarodne ekološke mreže Alpe Adria Green (Italija,Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Makedonija, Crna Gora))

Postavljanje žice predstavlja psihološki rat te se građani osjećaju kao u koncentracijskom logoru. AAG očekuje da tužiteljstvo donese odluku o uklanjanju žičane ograde, ubrza postupak donošenja odluke i kazni krivce koji su postavili ogradu, kao sredstvo za ubijanje i mučenje divljih životinja. Napominju kako su postavljanjem ograde prekršeni mnogi međunarodni dokumenti - Univerzalna deklaracija o pravima životinja, Konvencija o biološkoj raznovrsnosti, Bernske konvencije, kao i slovenski zakoni - Zakon o očuvanju prirode, Zakon o zaštiti životinja, Deklaracija o pravima i dobrobiti životinja. No, borba protiv žice pravnim putem je spora, a životinje svakodnevno ugibaju na oštricama uzduž Hrvatsko - Slovenske granice.

Osim svih navedenih razloga, bodljikava žica na granici već stvara gospodarsku štetu Sloveniji. Posebno otežava život mještanima u blizini granice s obje strane žice. Bodljikava žica na granici gdje nikada ranije nije viđena nanosi povijesnu sramotu slovenskom narodu, svakim danom sve veću. Osim što svakodnevno stradava životinjski svijet, žičana ograda utječe i na turizam u obje zemlje, te predstavljati veliki problem u slučaju poplava. i vrlo će vjerojatno onemogućiti učinkovito prekogranično upravljanje tim područjima.

Za sve ovo slovenska vlada je moralno, materijalno i krivično odgovorna. Odgovorni su i 80% Slovenaca koji su, prema anketama, poduprli postavljanje žilet žice. Uz njih su odgovorni i svi fašisti u cijeloj Europi, uključujući i Hrvatsku, koji potiču islamofobiju, mržnju i podupiru ideju postavljanja ograda i žica uzduž granica kako bi se ograničio prolaz izbjeglicama u bijegu od rata.



Aktivno sabotiranje žilet žica

Rezanje žice sa slovenske strane je strogo kažnjivo.
No, brojni aktivisti iz Slovenije i Hrvatske, te razne inicijative su se udružile u aktivno sabotiranje žilet žica njihovim rezanjem i otklanjanjem. Metode za izbjegavanje vojske i policije su već pomno razrađene i postoji nekoliko načina na koje se i vi možete uključiti u sabotiranje ove ubojite ograde.
Kliješta se mogu nabaviti relativno brzo, dovoljno je ukucati "kliješta za rezanje armature" u Google i pred vama će se otvoriti čitav svijet sjeckalica tvrdih materijala. Nakon što izaberete kliješta koje su vam najbliža i najpovoljnija, provjerite imate li radničke rukavice, za samozaštitu od posjekotina.

Savjeti za freelance rezače žica:
(potrebno je)
1. Dvoje ljudi i jedna velika kliješta za rezanje armature.
2. Odlazak na mjesta gdje nema policije i vojske.
3. Pet minuta: rezanje žice koja nosi žicu i s dva kraja između stupa rezanje žilet žice. Izvući je po potrebi. Čak i ako se samo prereže noseća, ona pada.
4.Obavezno poslikati rezanje.
5. Vojska ni policija suprotne strane ne može vas goniti na vašem teritoriju. A otežat će im i žica.
Anonimni rezači smatraju i da će, kad se stvar proširi preko medija, samo narasti broj ljudi koji žele sjeći žicu.
Uskoro bi Slovenija morala slati stotine vojnika i policajaca ako žele pokriti svaki dio gdje su stavili žicu. Još bi morali sve popravljati. Vrlo brzo bi shvatili skupoću toga i svu besmislenost trošenja novca.

Na facebooku se pojavilo nekoliko inicijativa za sabotiranje žice prosvjedima ili direktnim akcijama rezanja. Prijavite se na neke od njih:







Vezani članci:

  • Teroristički napad u Parizu: stara škola SAD-a (link)
  • Razumjevanje terorizma i izbjegličke krize u Hrvatskoj (link)
  • ISIL-plačenička kopnena vojska zapadnjačkog vojnog saveza (link)

Izvori i preporuke:

Michel Chossudovsky: Terrorism is Made in the USA



ISIL kopnena Vojska Zapadnog Saveza






 

Ukoliko netko želite primati obavjest svaki puta kad objavim novi post, javite se na mail: duh_vremena@yahoo.com


duh-vremena @ 14:56 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 3, 2015

U Francuskoj se od 30. studenog do 11. prosinca 2015. predsjeda konferencija UN-a (COP21) koja bi trebala iznjedriti ambiciozan međunarodni sporazum. Svjetska elita se u Parizu dogovara oko globalnog klimatskog sporazuma koji bi trebao 'ublažiti' emisije stakleničkih plinova koje su rezultat prekomjernog spaljivanja fosilnih goriva u zadnjih 200-tinjak godina. Naglašavam 'ublažiti', jer je promjenu klime nemoguće zaustaviti, sad je već svima jasno. Hitnost sklapanja ambicioznog dogovora naglasila je nedavna vijest da se globalna temperatura povisila za jedan stupanj od predindustrijskih razina. Ono što je problem jest nužnost održavanja globalnog zatopljenja ispod 1,5 stupnja Celzijusovih, gornje granice čije će prelaženje uzrokovati katastrofalne posljedice po ljude i ekosustave. U 2014. emisije su opet dosegle rekordnu razinu, a čini se da nema prevelike šanse da se političari svijeta išta konkretno dogovore.



Što bi trebalo?

Novi klimatski sporazum temeljen na pregovorima u Parizu trebao bi biti pošten, ambiciozan i temeljen na znanosti i pravičnosti. Vlade bi trebale osigurati 100 milijardi američkih dolara godišnje u klimatskim financijama do 2020. godine, te smanjiti emisije kroz konkretne akcije vlada, gradova i privatnog sektora. Ako želimo globalnu temperaturu zadržati ispod granice 2°C, 80% poznatih zaliha fosilnih goriva (ugljen, nafta, plin) mora ostati neiskorišteno, a kao globalno društvo moramo izaći iz 'fosilne ere' do sredine stoljeća. Također, zapad, kao dokazano najveći zagađivač atmosfere, trebao bi biti obavezan izvršiti odštetu nad narodima koji su najviše pogođeni takvim katastrofalnim klimatskim promjenama. Do sada, politički vođe zapada nisu imali sluha za narode koji su stradali zbog njihove pohlepe, politike iskrivljenih prioriteta i masovnog zagađenja.

Brojne studije i primjeri iz prakse pokazuju da su obnovljivi izvori energije postali zrela i komercijalno dostupna tehnologija, koja ima svijetlu budućnost, otvara nova radna mjesta, omogućuje građanima da sami proizvode svoju energiju. To je velik dio rješenja na klimatsku krizu. No, na žalost, navedene stvari nisu prioriteti političke elite koja se okuplja na konferenciji, već su to zahtjevi pokreta za klimatsku pravdu (aktivisti i aktivistkinje svjetske organizacije 'Friends of the Earth' i mnoge druge organizacije) koji se organiziraju u prosvjedima uoči konferencije.
Pokret za klimatsku pravdu upućuje na opasnost da bi ovaj sporazum mogao biti izdaja cjelokupne konvencije. Izričito se naglašava da bi sve manje, od gore navedenog, bilo kockanje sa životima bilijun mladih ljudi na kojima ostaje ovaj svijet.



Prava opasnost ove konvencije leži u lobijima naftne industrije, te u drugačijim prioritetima svjetskih vođa koji se baziraju na geopolitici, gospodarenju nad resursima i jačanju vojno industrijskog kompleksa kroz konstantno održavanje sukoba na Bliskom istoku. Iz toga se može očekivati da konvencija neće uroditi konkretnim rezultatom, jer konkretan i jedini rezultat, za opstojanje života na zemlji, jest napuštanje zaliha fosilnih goriva. Zadnju riječ na summitu bi morali imati građanke i građani, a ne političke elite ili zagađivači. COP21 funkcionira poput golemog kasina, u kojemu se bogataške zemlje kockaju s principima 'prilagodbe na gubitak i štetu' umjesto na suočavanje s uzrocima klimatskih promjena. Zapad, kao glavni sukrivac i najveći zagađivač atmosfere, treba preuzeti odgovornost i nad štetom koja je počinjena i pružiti svu potrebnu pomoć narodima koji su stradali zbog klime i sanirati štetu koliko je god to moguće. 

No, da ne ispadne da je SAD kriv za sve, valja napomenuti da je Kina drugi najveći zagađivač nakon SAD-a. Elita iz Kine će također zasjedati. Zbog nelogične politike u zemlji i pohlepe golemih korporacija, jedna trećina Kine pati zbog kiselih kiša, emisija plina je dvostruko veća od sigurnosnog nivoa.

Prvo mjesto na popisu zemalja koje su u 2014. najviše pogođene klimatskim promjenama drži Srbija, dok je na trećem mjestu Bosna i Hercegovina. Te su zemlje pogodile najobilnije padaline i poplave u posljednjih 120 godina koliko se bilježe takva mjerenja, navodi se u Globalnom indeksu klimatskog rizika.




Kršenje prava na prosvjedovanje

Nakon tragičnih napada u Parizu, francuska se vlada okomila na građanske slobode, počevši s proglašenjem izvanrednog stanja i zabranom prosvjeda uoči summita. Dakako, jasno je da političkoj oligarhiji i samoj konferenciji UN-a ne odgovara to da se na ulicama Pariza nalazi nekoliko desetaka tisuća prosvjednika koji su došli iz svih dijelova svijeta kako bi ukazali na stvarne probleme klimatskih promjena.

Stoga su Francuske redarstvene snage u Parizu suzavcem i šok granatama rastjerivale stotine prosvjednika protiv konferencije o klimi. Prosvjednici su se uputili prema Trgu Republike, u strogom središtu prijestolnice. Okupili su se na poziv manjih skupina pod nazivom “Anticop21”. “Izvanredno stanje, policijska država. Nećete nam oduzeti pravo na prosvjede”, izvikivali su neki.
Ostatak dana više tisuća ljudi – više od 10.000 po procjeni organizatora, a 4500 po procjeni policije – u miru su formirali dug ljudski lanac između Trga Republike i Trga naroda, upozoravajući na “izvanredno stanje klime”.





Gdje je predanost čovječanstva, i političke elite koju je isto odabralo, kako bi se spriječile klimatske promjene i zaštitili ljudi od njezinih štetnih utjecaja? Ako pariški sporazum ne osigura pravdu za oštećene narode, napuštanje zaliha fosilnih goriva te sigurnost klime, loše nam se piše. Zar budućnost planete leži isključivo u građanima čije akcije su u najvećem kontrastu sa svime onime čime se bave, i što zagovaraju, čelnici zemalja na summitu?

Društvo i klima se mijenjaju dovoljno brzo da ćemo ih svi značajno osjetiti u svojim životima. Na nama je da odlučimo o tome u kojem smjeru će se te promjene odvijati.
Možemo očekivati nastavak sukoba bogatih zemalja protiv osiromašenih kroz sve intenzivnije intervencije SAD-a, NATO-a, Rusije, pa i ostalih zemalja EU-a (Francuska, Velika Britanija, Njemačka) protiv osiromašenog i devastiranog Bliskog istoka. U svijetu iskrivljenih vrijednosti rat za resurse i jačanje vojne industrije, glavni je fokus političkih elita, ali to nisu i klimatske promjene. Stoga, osnovni problem jest to što su klimatske promjene posljedica ovog političkog i ekonomskog sustava i o njima se i ne može ozbiljno razgovarati dok se ne počne pričati o političkom i ekonomskom sustavu i načinama na koji se oni trebaju mijenjati.

Ignoriranje klimatskih promjena, koje traje desetljećima, proizlazi iz činjenice da se one ne mogu riješiti dok se ne riješi problematičan sustav u kojem živimo. Iz toga se može očekivati da će rezultat samog summita biti banaliziranje ovog problema u razini 'rješenja' da gasimo lampu na sat vremena, ili nešto slično tome.

Umjesto da 'dižemo ograde', trebali bi imati fokus na lokalnim zajednicama i mijenjanju stvari na tim razinama. Kada se to razvije, lako ćemo doći do novih strategija i započeti si zgradnjom održivog svijeta u kojem svi ljudi uživaju pravednost, dostojanstvo, slobodu izražavanja,  pokazuju poštovanje prema budućim generacijama i okolišu te dobrotu prema strancima i izbjeglicama. Ne smijemo podleći strahu, već aktivno djelovati protiv zagađenja, protiv nasilja, militarizacije i rasizma.



Vezani postovi:

  • Teroristički napad u Parizu: stara škola SAD-a (link)
  • Razumjevanje terorizma i izbjegličke krize u Hrvatskoj (link)

Izvori i preporuke:

 


Ukoliko želite primati obavjest svaki puta kada objavim novi post, pošaljite mail na: duh_vremena (et) yahoo (.) com

duh-vremena @ 13:32 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 16, 2015
Jeste li čuli za dvostruki bombaški napad u Bejrutu koji se dogodio dan prije 'terorističkog' napada u Parizu? 'Islamska država' preuzela je odgovornost za taj napad koji se dogodio u četvrtak i u kojem je poginulo 43 ljudi, a više od 200 ranjeno. Libanonska vlada proglasila je petak danom žalosti u zemlji. Radi se o jednom od najsmrtonosnijih napada u Libanonu u posljednjih nekoliko godina. Međutim, korporatistički mass-mediji diljem svijeta nisu ni približno pažnje dali ovom masakru, kao onom u Parizu koji se dogodio dan kasnije. Upravo iz razloga što nitko nema pravo oduzeti nikome pravo na život, jednako je bitno naglasiti da se ne smije činiti razliku među životima, posebno ako govorimo o nedužnim civilima (majke, žene, djeca u Bejrutu, Afganistanu, Libiji ili majke, žene i djeca u Parizu). No, svi smo naučeni na 'normalnost' toga da upravo mediji imaju za pravo odlučivati o tome čiji život vrijedi više i čija je smrt vrijedna žaljenja i molitve, a čija nije. To se zove 'demokratski elitizam' u kojemu jedan život osobe s zapada vrijedi više nego 50 života u nekoj siromašnoj, ekonomski razorenoj, zemlji.


Ratovi se ne događaju sami od sebe, pukom slučajnošću, iako se mnogi trude opravdati ga (sebi) na taj način. Rat je samo nužda za opstojnost kapitalizma koji počiva na sukobu, uništenju i nejednakosti.  Narodi ne vode ratove, vode ih političari, promatrajući njihov tijek s sigurne udaljenosti. Rat donosi prosperitet i blagostanje samo ratnim profiterima i političarima, ali ne i narodima. Za večinu, rat znači samo još više bjede.



Kontrola ljudskim emocijama putem mass-medija

Na televiziji vidimo histeriju i strah vezanu za događaje u Parizu, te hipnotičko ponavljanje udarnih riječi: strah - teror - prijetnja - rat - terorizam - strah - teror - prijetnja - rat - terorizam... 'Ovo je objava rata' ponavljaju televizijski spikeri Obaminu izjavu. No, ako je tek ovaj napad u Parizu doveo do toga da zapad i EU objavljuju rat, što se događalo do sada, ako to nije rat? Obama, vlada SAD-a i svi njihovi suradnici su zasigurno htjeli reći: 'Ovo je razlog da nastavimo svoj rat!'

Iz toga što su mediji potpuno izignorirali napad u Bejrutu je jasno: kad NATO i SAD u svojim vojnim intervencijama 'dostave demokracije' masovno bombardiraju naselja, bolnice, škole i vrtiće i pri tome ubijaju civile muslimanskog stanovništva, to je borba za demokraciju, slobodu, oni su samo kolateralna šteta. No, kad se dogode bombaški napadi na europskom tlu, makar oni pogodovali istim silama kojima pogoduje rat u Siriji, tada se ne okrivljuje vlastita država zbog pružanja direktne pomoći terorističkim organizacijama koje bacaju bombe u Siriji, vlastitu vladu, ili dobrohotni SAD, već su za to krivi, ponovno muslimani. Kada je Brevik pobio one nevine ljude u Norveškoj, onda se pričalo o masovnom ubojici i psihički nestabilnoj osobi, a ne o teroristu. Nitko nije napadao njegovu vjeru, jer nije musliman. Ako kršćanin ubije nekog, onda je ubojica ili borac za slobodu, a ako musliman ubije nekog onda je terorist.  A što je s SAD-om i njegovim suradnicima koji desetljećima uništavaju nekoć stabilne zemlje s ciljem da ih razjedine i ekonomski dovedu do ruba propasti?



Obama je dan nakon napada u Parizu izjavio "Ovo je napad na cijelo čovječanstvo i univerzalne vrijednosti koje dijelimo, ovo je napad na civilizirani svijet". U srpnju prošle godine, više od stotinu Egipćana poginulo je u terorističkim napadima. Prošlog mjeseca stotine ih je poginulo u bombaškom napadu u Ankari. Zatim Beirut, a sada Pariz. Predsjednik Obama nije dao nikakvu službenu izjavu kao odgovor na napad u Beirutu. Svakako, Beirut se ne računa pod 'civilizirani svijet', pa stoga nije bilo vrijedan spomena, baš kao ni Libija, Afganistan ili Irak. Ali po pitanju interesa za naftom i jačanje vojno-industrijskog kartela, civili, žene i djeca u ovim 'ne-civiliziranim svjetovima' su poželjna kolateralna žrtva. Ovaj rat se vodi linijom rasizma koji se širi i reklamira putem medija poput svjetlucavih reklama na billboardu.

Tragedija u Parizu je, nažalost, zapravo stara škola vlade SAD-a koju je svakako pohađala i politička elita Francuske kao zemlje koja je oduvijek vjerni podržavatelj zapadnog neo-kolonijalizma. Tako da možemo očekivati da će Francuski predsjednik pozvati svoje stanovnike na zajedništvo i na zajedničku borbu protiv muslimanskih ekstremista, što je upravo ono što su SAD i Izrael htjeli od početka.




Mediji slave namjerno otvaranje Pandorine kutije, a vojna industrija je u ekstazi od sreće i oduševljenja jer se rat nastavlja! Zgrade diljem svijeta sjaje u bojama francuske zastave. No, zašto niti jedna zgrada ne svijetli u bojama iračke zastave, afganistanske zastave, libijske ili sirijske zastave?

'Mi zapravo živimo u civilizaciji nojeva koji glave trpaju u pijesak. Non stop, pogotovo kroz medije, postoje spinovi s kolektivnim sedativima, a ovo sad što su svi kao šokirani je isto ono što se dogodilo kada su bili šokirani financijskom svjetskom krizom. Isto je i kao što su šokirani bili kada se nedavno otkrilo da je korporacija Volkswagen prevarila sustav, iako je jasno da se takve prevare događaju na svakodnevnoj bazi. Šokirani će sigurno biti i kada se odvali pola nekog ledenjaka i slično. Mi zapravo nismo civilizacija koja je sposobna djelovati unaprijed, koja je sposobna suočiti se sa svojom putanjom, mi smo u stanju stalnog iščuđavanja, što je isto kao da bolesnik koji čini sve da se razboli ostane šokiran činjenicom da u jednom trenutku zaista postane bolestan.' -Dražen Šimleša

Sumnjivo nepredvidivi bombaški napad

Parižani se savijaju od straha nad svojim životima, potpuno nesvjesni toga da je politika njihove vlade pogodovala situaciji u kojoj se sada nalaze. I to ne samo zato što Francuska vojska unazad četiri godine aktivno sprovodi operacije u Libiji, Egiptu, Siriji i Iraku, već u smislu da je upitna i sama nepredvidivost serije terorističkih napada u Parizu.

Interesantno je da su se za dva tjedna u Parizu trebali naći najviši predstavnici 196 zemalja svijeta i donijeti odluke koje bi trebale ublažiti klimatske promjene.  Iako to nijedan medij nije uočio, teroristički napad u Parizu se dogodio kada su već u tijeku bile pojačane mjere sigurnosti upravo zbog očekivanog dolaska gomile najutjecajnijih ljudi svijeta. Uvođenje graničnih kontrola je već krenulo i trebalo biti na snazi do 13. prosinca. Ministar unutarnjih poslova je izjavio kako se pripremaju i za moguće terorističke napade. Također, uočljiva pojava u Francuskoj su vojnici koji hodaju željezničkim kolodvorima i drugim javnim mjestima s kalašnjikovima na ramenima. Unatoč svemu tome, teroristički napad se dogodio u Parizu (??).



Ova situacija je potpuno jasnija uz činjenicu da teroristi imaju više veze s političkim strukturama Europske unije i SAD-a nego sa samim Islamom, što imam potrebu ponavljati iz posta u post kao nekakvu mantru. Za očekivati je da u gradu poput Pariza, koji spada među najviše nadzirane gradove s najviše kamera, s policijom koja naoružana do zubiju hoda u sred dana, bombaši upravo mogu nesmetano proći rute kroz granice, aerodrome, gradski prijevoz s oružjem u rukama. Ako uzmemo u obzir porijeklo terorizma, te da je ono produkt zapadne politike, ono danas služi isključivo kao sredstvo za ostvarivanje političkih ciljeva velikih svjetskih sila i moćnih državnih vladi.

Napadi koji su se dogodili u Parizu bez sumnje se uklapaju u širu sliku onoga što nam je poznato od prije. Taj napad ima svoju svrhu nametanja mišljenja, kontrole nad odlukama i stavovima javnog mnijenja, izgovor za nastavak vojnih intervencija u Siriji (nastavak rata) te kao izgovor za islamofobiju (rasizam).

Francuska u službi zapadnjačkih ratova

U toj mega-promidžbi sudjeluju svi domaći mediji, s svojim poltronima, poput Vlade Azinovića, stručnjaka za terorizam koji uredno daje svoje analize u dnevniku na novoj TV. Gospodin Azinović, kojega su sami Amerikanci obrazovali, u svojim 'dubokim analizama' tvrdi da se teroristički napad na Pariz dogodio samo zato jer sigurnosne službe nisu bile u tom trenutku pripravne. Samo malo, dakle, jedan stručnjak, tvrdi da je to razlog zašto se napad dogodio baš u Parizu?


Francuska je jedna od zemalja u Europskoj uniji koja je najviše sudjelovala u kolonijalističkim ratovima kroz povijest, ili pogodovala zapadnjačkim ratovima za resurse. Francuska je u Alžiru 60tih godina prošlog stoljeća naselila oko milijun svojih građana. Prilikom osamostaljenja Alžira, u ratu koji je bjesnio, a počeo 1954. godine, Francuzi su ubili oko 200 000 alžirskih vojnika i oko 900 000 civila (muslimana). Rat završio 1962, Alžir se osamostalio. U tom ratu proslavila se poznata francuska „Legija stranaca“. Alžir je doživio još jedan rat, 11-godišnji, koji je trajao do 2002 godine.

Zatim, 2011. godine Libija dobiva priznanje od UN-a zbog poštivanja ljudskih prava, no iste te godine SAD i Francuska ulaze u rat kojim svrgavaju Gadafija. Treba li napomenuti da u tom trenutku Libija istovremeno među 10 najbogatijih država po nafti i plinu. Francuska je za uzvrat dobila 35% proizvodnje libijske nafte. U 9. mjesecu 2015. godine, Francuska je prodala Egiptu 2 ratna broda u vrijednosti 1 milijarde eura. Na današnji dan, francuske kompanije su duboko ukorijenjene u egipatsko gospodarstvo. Također, od samog početka, Francuska je najaktivnija država u svrgavanju sirijskog predsjednika Bašar Al-Asada. Povod za rat nije bogatstvo Sirije u nafti i plinu koliko potreba za transport nafte iz Katara i Saudijske Arabije kroz istu. Ne treba govoriti da su od početka čvrsti saveznici SAD-a u svim akcijama, pa i u onim poslijeratnim kad se dijeli naftni plijen. Razlog napada na Irak za naivne mase je bio njihovo posjedovanje nuklearnog oružja, a na kraju je i sam vojni vrh SAD-a priznao da je to bila laž i da nikakva nuklearna prijetnja u Iraku nije postojala. Francuska koja se sad kao zgraža i kreće u borbu protiv terorizma je cijelo vrijeme podupirala terorizam i aktivno sudjelovala u terorizmu.

Sve ovo pišem, ne kako bi davali razloge bombaškim napadima od strane terorista za osvetom, već zato što polazimo od stajališta da političke strukture SAD-a i Francuske  surađuju u ovom prljavom ratu, te da je 'strah od terorizma' i islamofobija koja jača u Francuskoj receptura koju vlada SAD-a također sprovodi nad svojim građanima već skoro 15 godina. Ovo što smo vidjeli na TV-u uslijed napada u Parizu je ekstremistička vojna kampanja za regrutaciju vojske i nove bombaške napade na narode u Siriji, a ne za borbu protiv ISIL-a koji i sam predstavlja zapadnjačke kopnene snage.

Tko vam je stavio francusku zastavu na profil? Vi ili mediji?

Prava tragedija nije samo događaj u Parizu, već reakcija svijeta na dezinformacijama koje se plasiraju putem mass-medija. Interesantno je da čak ni Facebook, koji je nakon terorističkih napada u Parizu ekspresno aktivirao svoju značajku "safety check", isto nije učinio dan ranije. Facebook je ovu aplikaciju prvi put predstavio javnosti prošlog listopada, a njena je svrha upozoriti članove i prijatelje obitelji jesmo li dobro u slučaju prirodne katastrofe. Aplikacija je razvijena još 2011. kad su Japan pogodile tri katastrofe za redom: potres, tsunami i eksplozija nuklearne elektrane Fukushima. Ova famozna aplikacija omogućuje da ljudi automatski dobivaju potvrdu da su njihovi prijatelji, ako se nađu u blizini terorističkog napada, na sigurnom. No, iz nekog razloga ona je aktivirana tek dan nakon napada (?). Libanonci koji se još uvijek oporavljaju od šoka zbog razornog napada na Bejrut diljem društvenih mreža iskazali su solidarnost s Francuzima zbog napada, no upitali su i Facebook, ne zaslužuju li oni istu aplikaciju nakon terorističkog napada na Bejrut.

Sada se na facebooku širi novi trend stavljanja Francuske zastave na profil. No, stavljaju li ju ljudi jer imaju potrebu reagirati na nasilje i nepravdu, ili zato što su mediji to prikazali poželjnom reakcijom na trenutna zbivanja? U slučaju da se radi o moralnoj potrebi, zdravorazumski je zaključiti da bi u tom slučaju profili bili pre natrpani iračkim, libijskim, sirijskim, afganistanskim i drugih zastava, jer bi svaki put reagirali na nepravdu, a ne samo onda kad vam mediji to sugeriraju. Jasno je da će mnogi reći kako je logično da se mi, narodi Europe, poistovječujemo s drugim narodima Europe jer su nam po svemu 'bliži'. No, opravdava li to potpunu medijsku ignoranciju drugih 'terorističkih' napada koji se događaju u ratom pogođenim zemljama?

Mediji vrlo aktivno sugeriraju krivnju izbjegličkog vala za terorističkim napadima u Parizu konstantno objavljujući novitete na polju pronalaženja terorista koji imaju neposredne veze s priljevom izbjeglica. Naravno, sve je učinjeno smisleno, kako bi se aktivirali uplašeni fašisti, i požurili bez ikakvog dokaza krivnju prebaciti na izbjeglice, ljude koji upravo bježe od ovakvog kaosa koji je svijet zavio u crno. Iznimka nisu ni domaći ksenofobi i uplašeni fašisti. Još jedna medijska farsa je odigrana na štetu nevinih žrtava.



Na kraju svega, Francuski predsjednik će sada sigurno pozvati svoje stanovnike na zajedništvo i na zajedničku borbu protiv muslimanskih ekstremista, što je upravo ono što su SAD i Izrael htjeli od početka. Rusija će se okoristiti situacijom da dođe do svojeg komada kolača, a Obama će zajedno s svojom administracijom grupno orgazmirati od veselja jer će se biznis u privatnom vojno-industrijskom kartelu utrostručiti. Cilj je od početka napad na zemlje bogate naftom, zemlje koje se ne pokoravaju njihovoj samovolji. Ta činjenica, ispuštena u medijima, ujedno i osnovni, tragični razlog bombaškog napada u Parizu. Umjesto da se opiremo toj činjenici ili da bezuvjetno vjerujemo mass-medijima proglašavajući sve ostalo zavjerama, bilo bi bolje pogledati u same sebe i zaključiti da smo naivan i poslušan narod koji svojom ignorancijom hrani ovog kapitalističkog monstruma. Kritičko promišljanje svakog rata, te direktno zagovaranje mira je jedini način borbe protiv nastavka ratnih sukoba i još nevinih žrtava. Niti jedan sistem kroz povijest, niti jedan imperij, nije opstajao sam od sebe. Za to je oduvjek bio potreban narod koji je takav sistem nosio na svojim leđima. Problem je potrebno rješavati tamo gdje je i nastao.


Vezane (prethodne) teme:

  • ISIL- plaćenička kopnena vojska zapadnog saveza (link)
  • Razumjevanje terorizma i izbjegličke krize u Hrvatskoj (link)
preporuke i linkovi:


Ukoliko želite primati´mail obavjest´o tome kad se objavi novi post, kontaktirajte me mailom na duh_vremena (et) yahoo (.) com

duh-vremena @ 11:42 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
utorak, studeni 3, 2015

Parlamentarizam, iliti sistem parlamentarne demokracije, vjerno odražava sve što ne valja s ovim sustavom, krećući od toga da u takvom uređenju manjina donosi odluke za većinu koja je nesposobna snositi odgovornost za sebe.
Bojkot izbora ne znači poticanje pasivnosti i ostajanje u svojim domovima dok nam elita odlučuje za nas. Bojkot izbora znači okrenuti leđa strankama i preuzeti odgovornost za vlastite živote. To podrazumjeva solidariziranje sa ljudima u nevolji, pružanje ruke kolegama na radnom mjestu, susjedu, te svima u lokalnoj zajednici. Te aktiviranje u lokalnoj zajednici putem direktnih akcija i izlazak na ulice svakiu puta kada je to potrebno.  To je ono što vlastodršci od vas ne žele ni pod koju cijenu.
Mass mediji takav parlamentarizam na silu prodaju pod zdravi razum i logiku, te mnogi 'misle' kako ljudi koji nisu glasovali nemaju pravo kasnije prigovarati. No, istina je suprotna: ljudi koji glasaju predaju svoj legitimitet strankama i njihovom formalnom ili neformalnom vodstvu, dok ljudi koji odbijaju sudjelovati u parlamentarnom cirkusu, imaju svako pravo prigovarati na sve odluke političara u službi tajkuna i općenito krupnog kapitala.



Parlamentarizam kao dogma

Parlamentarizam je dogma koju se ne propitkuje. U njegovoj hijerarhiji je izvršno vijeće pri samom vrhu, koje ovisi o direktnoj ili indirektnoj podršci parlamenta, kojeg određuje narod' u vrijeme parlamentarnih izbora. Unatoč tome što sam sistem parlamentarizma ima nesrazmjerno više negativnosti, zahvaljujući isključivo medijima, u javnom mnijenju vlada proturječna vjera u ovaj sistem glasovanja. to se događa iz prostog razloga: zemlje koje grcaju u korupciji, poput Hrvatske, imaju problem s jednostranačkim, partijskim sustavima vlada koje se konstantno mijenjaju, ali sama vlast ostaje ista. takva vlast kontrolira institucije i medija jer se s njezinom prividnom smjenom, također smjenjuje i vlast u istim institucijama i medijskim kućama. iz tog svaki novi izbori samo prividno nude drugačija rješenja, ali to uspijevaju jer putem medija stvaraju dogmu da su izbori pravedni i da narod uistinu ne odlučuje, što je u praksi potpuna laž.

Drugim rječima, narod vjeruje medijima i nužnosti izbora, dokle god narod glasa (vjeruje u parlamentarizam), promjene nisu moguće. Jer, sistem parlamentarizma nije osmišljen kako bi društvo bilo progresivno, već kako bi se održavao status quo s istim lobijima na vrhu.
Bespogovorno podržavanje lažne (parlamentarne) demokracije je istovremeno podržavanje i oblika nasilja. kako svi znamo, nasilje nije uvjetovano da bude isključivo fizičko ili psihičko. Ono može biti uvjetovano represijom, te poticanjem siromaštva i bijede od strane autoriteta prema narodu. Ako narod cijelo vrijeme trpi neplaćene prekovremene, loše radne uvjete, sniženi životni standard, otkaze, kršenje ljudskih i radničkih prava, i potom svake 3-4 godina odlazi na lokalne, predsjedničke ili parlamentarne izbore, znači da narod podržava nasilje nad samim sobom. koliko god to radikalno zvučalo, činjenica da narod bespogovorno podržava zastarjeli sistem koji ih košta kvalitete života, je zapravo jedino ono što je radikalno. živimo radikalno, i glasanjem pristajemo na radikalan način života.

Što su to političke stranke?




Političke stranke su organizacije stvorene kako bi očuvale partikularne interese svojih članova – političara koji ih vode, a ne kako bi radili za interes naroda. Sistemi predizbornih kampanja su ispunjeni lažnim dodvoravanjima, pukim obećanjima, te nizom smicalica koje si kandidati međusobno podvaljuju. Koristit će se svim trenutnim zbivanjima (danas to čine s izbjegličkim valom u Europi) koristeći ljudsku patnju na najgori perverzni način kako bi sakupljali svoje prljave političke bodove. Narod to i dalje uzima za ozbiljno i odgovorno odlazi na biračka mjesta trudeći se dati glas za 'pravoga'. No, takav, u ovoj priči ne postoji. Suočimo se s tom činjenicom. Ne postoji HDZ, SDP, HDSSB, ZŽ, HSS, već postoji samo zastarjeli sistem parlamentarne demokracije.




Što je to država?

Ovo sam već toliko puta ponovio na ovom blogu, a isto se može pročitati i u mnogim drugim izvorima... no čini se kao da je nikada dosta ponavljanja...
Država je instrument koji služi za obranu privatnog vlasništva i privilegije bogatih i vladajućih. Dakle, ´zaštita privatnog vlasništva´je osnovni cilj, a tek nakon toga dolazi «zaštita osoba» jer je većina institucija i državnih zakona upućena zaštiti vlasništva. Ona je doslovno u privatnom vlasništvu bogate klase a ne naroda. Iste bogataške klase koje upravljaju državama stoljećima, daju lažno uvjerenje ljudima da sami biraju svoje predsjednike i vladu putem izbora. Njezin ideološki predznak (socijalna, socijalistička, demokratska, pravna) ne čini nikakvu razliku za radnika. Svaki puta kada su se radnici borili za svoja prava došli su u sukobe s državom koja je s policijom, zakonima, zatvorima i sudovima nastojala ugušiti ih. Što vam to govori o državi?

Država opstaje održavajući monopol nasilja nad određenim teritorijalnim područjem, nasiljem koje ima profesionalnu, institucionalnu prirodu, putem hijerarhije (koja je također u njezinoj prirodi), putem birokratskih aparata, te centralizacijom moći. Sve je to u rukama nekolicine. Nasilje sprovodi nad civilima kada je potrebno zaštiti interese bogatih političkih elita kao što to vidimo diljem građanskih prosvjedima za rušenjem vlasti diljem svijeta.

Koja je alternativa?

Ljudi iz radničke klase, zaposleni, nezaposleni, studenti, školarci i umirovljenici, najčešće ne djeluju jer nisu svjesni svoje snage – zato su naizgled primorani da biraju druge koji će se baviti razmišljanjem i djelovanjem umjesto njih. Nema jednostavnije istine od toga da će nam biti kako si sami napravimo te da stoga imamo vlast kakvu i zaslužujemo – državni vrh koji se povlači po zatvorima i koji je trenutno pod istragama zbog ratnog profiterstva i korupcije.

Shvaćate li da su nas političari i razni tajkuni doveli u takvu očajnu situaciju jer stojimo sa strane i gledamo, a onda svake četiri godine prepuštamo istim tajkunima i dokazanim kriminalcima da nam kroje sudbinu. Ako svodimo svoju političku aktivnost na ubacivanje papirića u kutije – jedino što postižemo je potvrda situacije u kojoj priznajemo da smo nesposobni samostalno voditi svoje živote.

Alternativa za parlamentarnu demokraciju jest 1.) direktna demokracija.  

Direktna demokracija je oblik otvorene i istinski demokratske institucije u kojoj je potpuno nemoguće očuvati privatne interese i imati hijerarhiju. Ostvaruje se putem radničkih vijeća i plenumima na radnim mjestima, odnosno održavanjem otvorenih skupština u mjestima življenja. Direktna demokracija, odnosno mogućnost da ljudi sami donose izravne odluke umjesto da se pasivno prepuštaju samovolji "demokratski" izabranih političara pod utjecajem kapitala, je pravo rješenje za pravedniji i bolji sustav koji traže ljudi širom svijeta.
Sama tranzicija ka direktnoj demokraciji se ne može postizati glasanjem na izborima za političke stranke (pasivnost) već bojkotiranjem izbora i izlaskom na ulice (aktivacija). Sve političare i političke stranke treba omalovažavati i u svojoj svakodnevici izražavati građanski neposluh, umjesto da imamo pognutu glavu i glasamo za vladavinu manjine nad većinom.

Alternativa parlamentarnoj demokraciji jest i 2.) samoodgovornost i aktiviranje.

Suprotno od odricanja vlastite odgovornosti za vlastiti život (i pri tome ugrožavanje tuđih života) jest aktiviranje u društvenoj zajednici i aktivno sudjelovanje i direktnim akcijama. Što bi se dogodilo kada bi se pasivnost i inercija većine ljudi danas zamjenila s aktivnošću i odgovornošću, gdje bi svatko pridonosio svojoj zajednici, te istovremeno sabotirao ovu vlast na svaki mogući način? To je zasigurno scenarij kojega sadašnji političari ne žele. Iz tog razloga i sami mediji treniraju javno mnijenje u smjeru nužnosti parlamentarizma, prilikom čega se alternativno društveno uređenje, poput Anarhije, koja negira pasivnost, hijerarhiju i državu, nazivaju kaosom. Dok je taj 'kaos' u stvarnosti poželjan životni sklad koji jedini čovječanstvu može pružiti svijet samoodrživosti, sklada, mira i jednakosti.


Albert Einstein je izjavio je da će za uništavanje društva biti odgovorni, ne razni zlikovci i kriminalci, već dobri i pošteni ljudi koji stoje sa strane i to samo promatraju.

Nemamo više vremena govoriti: '...to je sve utopija, ljudi su daleko od takve svijesti koja će promijeniti cijelo društvo...'. Sada je svatko obavezan to učiniti i na temelju svojeg vlastitog primjera pokazati drugima. Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu.

Stoga, 8.11. budi neposlušan nakaradnoj političkoj farsi i učini glasački listić NEVAŽEĆIM križajući ga.






Ukoliko želite primati obavjesti svaki puta kada objevim novi post, obratite mi se na mail: duh_vremena (et) yahoo (.) com

duh-vremena @ 01:38 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
Arhiva
« » vel 2016
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
o blogu

  • Tekstovi na ovom bogu obrađuju teme o ljudskim pravima, aktivizmu, globalizmu, politici, alternativnim društvenim uređenjima, religiji, itd. 'Duh Vremena' označava općenito prevladavajuća intelektualna uvjerenja, ideje, mišljenja i poglede na život tijekom određene epohe koje određuju sociološku, kulturološku i vjersku klimu, te načela ponašanja i etiku određenog vremenskog razdoblja. U slučaju ovog bloga, sam naziv nije referenca na film Zeitgeist.
Brojač posjeta
423038
Index.hr
Nema zapisa.